nadam se da ću uskoro moći svjedoćiti u obraćenju supruga isuse usliši me molim te

hvala ti bože za ozdravljenje josipa

nastojim ljudima probližiti Boga,teško je alii ide... ekipa... smao tako nstavite i potražite na facebook-u Slavimo boga a ne sotonu! pa se pridružite... pozdrav iz Slavnije

Želim se zahvaliti Bogu na svojim dragim TT-ovcima koji su molili za mene, posebno 29.10.2007. kad sam imala drugi moždani udar... poslala sam sms na par osoba s TT-a da im javim što mi je i kako sam, a oni su se organizirali u molitvi Hvala vam sa zakašnjenjem još jednom i Slava Isusu i Majci Mariji na zagovoru...
Bog vas blagoslovio!

Prije 30 godina kada sam imala 17 godina umrla mi je majka tada se počeo moj život komplicirati mislila.Trebalo mi je dosta vremena da dođem sebi i da se vratim u stvarnost uz Božiju pomoć sam to i postigla.U 23 godini sam se sretno udala,kao i svaki mladi bračni par radovalui smo se rođenju djeteta došao je i taj dan rodila sam curicu dali smo joj ime po našim majkama jer su se i moja i muževa majka zvale istim imenom obadvije su bile Luce a naša ćerka Lucijana.Naša Lucijana je rođena kao dijete s posebnim potrebama imala je cerebralnu paralizu težeg oblika(kvadripegliju).Obišli smo sa njom sva moguća lječilišta a sa malo pomaka uz božiju pomoć smo se nosili sa njenim hendikepom ništa nas nije moglo pokolebati,1995.godine sam se odlučila na drugu trudnoću iako je bila rizična ali ponavljam opet uz Božiju pomoć sam na svijet donijela drugu curicu živu i zdravu.Da bi moja agonija bila veća 1997.godine moj jedini brat dobije moždani udar od bubrežnog tlaka da je završio na dijalizi nakon pet godina dijalize točnije 2006.godine je umro u 48.godini za petnaest dana poslje njega umro mi je tata tako da se moje zdravstveno stanje počelo komplicirati kada sam malo došla do sebe i povratila vjeru za životom pogodio me je šok koji mi još i dans srce para umrla je moja Lucijana u 22.godini života to me je do kraja skrhalo da sam mislila da neću preživjeti a kamoli ostati u pameti toliko sam bila depresivna da su sam stalno bila pod nečijom prismotrom ili liječnika ili mojih ukućana bila sam došla na sami kraj živčanog sloma.Samo sam sjedila u jednom kuktu sobe i gledalas u jednu točku skora pola godine iz te depresije me je izvukla molitva moga muža i moje kćerke koji su danonoćno kraj mene bdjeli.Vodili su me na svetu misu svake nedelje ali ja sam taj period živjela u svom svijetu.Jedne nedelje kad smo ulazili u crkvu osjetila sam neku toplinu odjednom mi se razbistrilo u glavi i pred očima osjetila sam da sam sasvim druga osoba nemam onog crnila pred očima niti tame samo je svjetlost bila predamnom,osjetila sam lakoću i u duši i u tjelu te večeri mi je moja Lucijana u snu došla vedra i nasmijana.Tad sam shvatila da mi je dragi Bog poslao znak da je mojoj Lucijani sa njim dobro i da se ja moram moliti dragom Bogu za sve svoje probleme koje jedino uz njegovu pomoć mogu riješiti.Tad sam rekla hvala ti Bože na svim dobročinstvima tvojim.Od tog dana sam ponovo došla k sebi.