2.NEDJELJA po Božiću
Hvaljen Isus i Marija ,današnja misna čitanja su:
Sir 24
1Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali. 2Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja: 3"Izađoh iz usta Svevišnjeg i pokrih zemlju kao magla. 4Na visinama nebeskim razapeh šator svoj i prijestol moj bi stup od oblaka.
12Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj. 13Uzrastoh kao cedar na Libanu i kao čempres na gori Hermonu. 14Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ružičnjaci u Jerihonu. Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama. 15Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo i zamirisah mirisom kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte i kao vonj tamjanov u Šatoru. 16Raširih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke.
Ps 147
12Slavi Jahvu, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!
13On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
14On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
15Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
19Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ef 1
3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. 4Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; 5u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, 6na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome
15Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, 16ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: 17Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; 18prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima
Iv 1
1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. 2Ona bijaše u početku u Boga. 3Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade 4u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; 5i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. 6Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. 7On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. 8Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo. 9Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; 10bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. 11K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. 12A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, 13koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. 14I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. 15Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" 16Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. 17Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. 18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
1Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali. 2Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja: 3"Izađoh iz usta Svevišnjeg i pokrih zemlju kao magla. 4Na visinama nebeskim razapeh šator svoj i prijestol moj bi stup od oblaka.
12Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj. 13Uzrastoh kao cedar na Libanu i kao čempres na gori Hermonu. 14Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ružičnjaci u Jerihonu. Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama. 15Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo i zamirisah mirisom kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte i kao vonj tamjanov u Šatoru. 16Raširih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke.
Ps 147
12Slavi Jahvu, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!
13On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
14On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
15Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
19Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ef 1
3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. 4Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; 5u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, 6na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome
15Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, 16ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: 17Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; 18prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima
Iv 1
1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. 2Ona bijaše u početku u Boga. 3Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade 4u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; 5i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. 6Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. 7On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. 8Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo. 9Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; 10bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. 11K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. 12A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, 13koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. 14I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. 15Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" 16Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. 17Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. 18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
....
Divna je istina da smo jedinstveni i neponovljivi.
Izvorno smo djelo Božje ljubavi.
U svakog od nas Bog je ugradio sebe i svakog je od nas na poseban, na osoban način želio.
Tako nas i danas na osoban i poseban način ljubi.
U Svetom pismu nalazimo za tu istinu dovoljno pouzdanih objava: »Dragocjen si u mojim očima! Vrijedan si i ja te ljubim! U dlanove sam te svoje urezao. Ti si moj!« (usp. Iz 43 i 49)
Nema na ovoj kugli zemaljskoj, niti je bilo, niti će biti, biće koje bi bilo isto kao ti.
Fra Zvjezdan Linić
Ovaj tjedan Katolička Crkva slavi :
5.1.-sv. Eduard,sv. Emilijana; (Milka),sv. Telesfor
6.1.-BOGOJAVLJENJE (Sveta tri kralja); (Gašpar, Melkior, Baltazar)
7.1.-sv. Rajmund Penjaforski
8.1.-sv. Apolinarij,sv. Erhard,sv. Severin Austrijski,sv. Teofil; (Bogoljub)
9.1.-sv. Adrijan,sv. Julijan i drugovi
10.1.-sv. Agaton, papa; (Dobroslav, Dobriša)
11.1-KRŠTENJE ISUSOVO
LAKU NOC,USPJEŠAN RADNI TJEDAN I NEKA ANDJELI BUDU S VAMA..
04.01.2009. | 22:07 | 2 K | P | # | ^
4.NEDJELJA DOŠAŠĆA
Najprije se želim ispričati,jer post tek sad stiže..Naime završila sam u
bolnici,pa eto tek sad ide post.
Prvo čitanje: (2Sam 7,1-5.8b-12.14a.16)
Čitanje Druge knjige o Samuelu
Kad se David kralj nastanio u svojem dvoru i kad mu je Jahve pribavio mir od svih njegovih neprijatelja unaokolo, reče kralj proroku Natanu: "Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovčeg Božji stoji pod šatorom." A Natan odgovori kralju: "Idi i čini sve što ti je na srcu jer je Jahve s tobom." Ali još iste noći dođe Natanu ova Jahvina riječ: "Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovo govori Gospodin: ¨Zar ti da mi gradiš kuću da u njoj prebivam? Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji. Odredit ću prebivalište svojem izraelskom narodu, posadit ću ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Jahve će te učiniti velikim. Jahve će ti podići dom. I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.¨"
Riječ je Gospodnja.
Pripjevni psalam: (Ps 89,2-5.27 i 29)
Otpjev: O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.
O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka,
kroza sva koljena
vjernost ću tvoju naviještati.
Ti reče: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!"
U nebu utemelji vjernost svoju:
"Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje."
On će me zvati: Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.
Drugo čitanje: (Rim 16,25-27)
Čitanje poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Onomu koji vas može učvrstiti - po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju otajstva prešućenog drevnim vremenima, a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru - jedinomu mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.
Riječ je Gospodnja.
Evanđelje: (Lk 1,26-38)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!" Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!"
Riječ je Gospodnja
Čitanje Druge knjige o Samuelu
Kad se David kralj nastanio u svojem dvoru i kad mu je Jahve pribavio mir od svih njegovih neprijatelja unaokolo, reče kralj proroku Natanu: "Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovčeg Božji stoji pod šatorom." A Natan odgovori kralju: "Idi i čini sve što ti je na srcu jer je Jahve s tobom." Ali još iste noći dođe Natanu ova Jahvina riječ: "Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovo govori Gospodin: ¨Zar ti da mi gradiš kuću da u njoj prebivam? Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji. Odredit ću prebivalište svojem izraelskom narodu, posadit ću ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Jahve će te učiniti velikim. Jahve će ti podići dom. I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.¨"
Riječ je Gospodnja.
Pripjevni psalam: (Ps 89,2-5.27 i 29)
Otpjev: O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.
O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka,
kroza sva koljena
vjernost ću tvoju naviještati.
Ti reče: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!"
U nebu utemelji vjernost svoju:
"Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje."
On će me zvati: Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.
Drugo čitanje: (Rim 16,25-27)
Čitanje poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Onomu koji vas može učvrstiti - po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju otajstva prešućenog drevnim vremenima, a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru - jedinomu mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.
Riječ je Gospodnja.
Evanđelje: (Lk 1,26-38)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!" Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!"
Riječ je Gospodnja
...
Zdravo budi, Marijo, prejasna Zornice,
istočnog bez grijeha začeta Djevice,
jer tebe vječni Bog odabra od vijeka
za radost puka svog.
Začeće bezgrešno tvoje mi štujemo,
buduć` da utješno od Crkve čujemo:
da ti si jedina od sveg svijeta
ljudi začeta nevina.
Na sinu Marijinu ostvarena obećanja o potomku iz roda Davidova
U sve tri liturgijske godine misna čitanja ove nedjelje govore o potomku iz roda Davidova preko kojega će Bog biti posebno naklonjen svome narodu Izraelu i svim narodima svijeta. Evanđelje u sve tri godine govori o Isusovoj majci i Josipu iz plemena Davidova koji nije naravni otac Marijina sina.
Za prvo čitanje imamo Natanovo proročanstvo Davidu o potomku iz njegova roda preko kojega će Davidova "kuća" u smislu kraljevske loze trajati dovijeka. Bog će tom Potomku biti Otac a on njemu jedincati Sin. To obećanje nosilo je židovski narod kroz povijest u radosnim i tragičnim trenucima. Mesijanska nada bila je vezana uz potomka iz Davidova roda. To posebno vidimo iz židovskih spisa stotinjak godina prije Isusa koji nisu ušli u kanon Starog zavjeta. U Isusovo vrijeme obavezno je bilo voditi rodoslovlje svećeničkih i levitskih obitelji, jer su samo pripadnici tih obitelji smjeli vršiti strogo liturgijske službe u hramu. Ipak su i ostale obitelji s ponosom čuvale tradiciju o pripadnosti pojedinome od dvanaest Izraelovih plemena. Tako sv. Pavao, braneći se od protivnika i lažne braće ističe: "Obrezan sam osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova" (Fil 3, 5).
Datumski najraniji podatak o davidovskom porijeklu Isusa je Rim 1, 3-4 gdje Pavao god. 58. piše: "Evanđelje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu" (Rim 1, 2-3). Matejevo evanđelje, više od ostalih, naglašava davidovsko porijeklo Isusa i spasenjski sadržaj naziva "Sin Davidov". To osobito vidimo prilikom ozdravljenja kad bolesnici ili njihova rodbina vape: "Sine Davidov, smiluj nam se!" (Mt 9, 27; 15, 22; 20, 32). Prilikom mesijanskog ulaska u Jeruzalem mnoštvo je klicalo: "Hosana Sinu Davidovu!" (Mt 21, 9.15). Kod Židova onog vremena prihvaćanje muškarca da bude otac jednom djetetu, koje i nije moralo biti njegov naravni potomak, imalo je punu pravnu i religioznu vrijednost. Isus je preko Josipa pravi Sin Davidov, makar mu Josip nije naravni otac. To je za prvu Crkvu bio važan povijesni podatak pa mora biti važan i za današnje sudionike liturgije.
Ušavši u Davidov rod, Sin Božji je ušao u povijest jednog naroda i jedne obitelji. Solidarizirao se s kulturom, vjerom i baštinom tog naroda i obitelji - utjelovio se, kako ističe današnja zborna molitva. Od Isusa solidarnog člana naroda i obitelji učimo i mi podržavati sve što je plemenito u našem narodu i obitelji te dijeliti sa svojim bližnjima zajedničke radosti i nade, žalosti i tjeskobe.
Podići ću tvoga potomka (2 Sam 7, 1-5. 8b-12. 14a-16)
Dvije knjige o Samuelu sadrže povijesnu građu o nastanku monarhije u Izraelu, o djelovanju Samuela i Natana te o ratovima Izraelaca protiv Amonaca. Građa u njima sadržana nastala je dobrim dijelom u sjevernom izraelskom kraljevstvu u devetom stoljeću pr. Kr., ali su same knjige redigirane u današnjem obliku u vrijeme babilonskog sužanjstva, između 580. i 540. pr. Kr.
Prorok Natan bio je neke vrste ministar za religiozna pitanja na Davidovu dvoru. On se jedini usudio moćnom monarhu u ime Božje predbaciti što je prisvojio Urijinu ženu Batšebu a njezina muža dao u boju izložiti na takvo mjesto da mora poginuti. U današnjem odlomku Natan nije donositelj Božje kazne nego blagoslova. Utvrdivši svoje kraljevstvo od vanjskih neprijatelja i postigavši sigurnost u samoj državi, David želi u Jeruzalemu, koji je osvojio i učinio glavnim gradom za dva južna i deset sjevernih plemena, sagraditi veličanstveni hram Bogu jedinome. Natan je ispočetka mislio da je to dobar plan, jer će jedno svetište pridonositi povezivanju naroda u vjerskom i političkom pogledu, a iz tog će svetišta biti davane upute za život naroda u domovini i dijaspori. Međutim, nakon molitve i razmišljanja, Natan dobiva nadahnuće i prenosi Davidu Božju poruku: David se jest pokajao za svoj grijeh, ali je u četrdesetgodišnjoj vladavini prolio previše krvi i Bog ne prihvaća hram koji bi on podigao. Umjesto da David podigne Bogu "dom", po Natanu dobiva obećanje da će Bog njemu podići trajni dom, tj. da će potomak iz njegove loze trajno vladati Božjim narodom Izraelom.
Za razliku od Davida koji je mačem pribavljao mir u svojoj državi te otklanjao agresije stranih naroda, Bog obećava da će njegovu potomku on sam pribaviti mir te činiti preko njega da narod Božji "više ne strahuje, niti da ga zlikovci muče kao prije" (r. 10). Bog obećava utvrditi kraljevstvo Davidova potomka i biti mu trajno naklonjen: "Utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemu biti otac, a on meni sin. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom" (r. 14,16). Ovo je zapisano u vremenu kad je već nestalo kraljeva iz davidovske loze. To znači da su povijesni čitaoci ove knjige u Natanovu proročanstvu vidjeli najavu duhovnog vode, koji će biti iz Davidove loze, ali neće vladati na davidovski način ognjem i mačem.
Mi kršćani gledamo u Isusu najavljenog potomka iz loze Davidove. Po njemu je Bog zauvijek ne samo s Izraelom nego i sa svim narodima svijeta. Po njemu dariva trajni mir i blagoslov svima.
Otajstvo sada očitovano po proročkim pismima (Rim 16, 25-27)
Ovaj odlomak je zaključno izričaj hvale i slave Bogu (doksologija). Himan kojim Pavao zaključuje svoju dogmatsku poslanicu o opravdanju po krsnoj vjeri u Krista, bez starozavjetnih propisa o obrezanju i čistim jelima. Apostol izriče "hvalu i slavu uvijeke" Bogu koji može učvrstiti vjernike. Početak vjere i ustrajnost u svjedočkoj vjeri dar je Božji. Pavao moli Boga da u takvoj vjeri učvrsti povijesne slušatelje njegove poslanice a i nas današnje sudionike bogoslužja. To Bog čini po Pavlovu evanđelju - ili sadržaju i načinu propovijedanja Krista raspetog i uskrslog poganima. Iz ove formulacije vidimo da je za Pavla "evanđelje" isto što i propovijedanje Isusa Krista. Propovijedanje kojemu je Krist glavni sadržaj. Sadašnje propovijedanje evanđelja o Kristu Pavao naziva "objavljenjem otajstva prešućenog drevnim vremenima, a sada očitovanog i po proročkim pismima obznanjenog". Starozavjetna objava bila je pridržana Židovima. Od pojave Krista riječ Božja naviješta se svim narodima. Cilj misionarskog naviještanja je pridobiti ljude iz svih naroda "za poslušnost, za vjeru". To zapravo znači za vjerničku poslušnost. Kome se Bog objavio po naviještanju prvih misionara i današnjih zaređenih služitelja Crkve, taj Bogu duguje posluh vjere. Bog nam se nije očitovao da zadovolji našu radoznalost, nego nam je objavio sve ono i samo ono što je nužno za naše spasenje. Zato mu odgovaramo pristajući uz njega, slušamo ga dok nam govori po Pismu i znakovima vremena.
Boga, koji je u davnini zasnovao otajstvo spasenja, po prorocima ga naviještao te ga u Kristu izveo i učinio dostupnim svima narodima, Pavao zasniva jedinim Mudrim. Ovo znači da je sam Apostol otkrio životnu mudrost u objavi te da u svjetlu objave vrednuje svoj život i povijest svijeta. Bog je sama mudrost i on nas čini vjernički mudrima.
Bogu iskazujemo hvalu i slavu po Isusu Kristu. Na njega kršteni, pridružujemo se njegovoj poslušnosti Ocu moleći i čineći s njime: "Dođi kraljevstvo tvoje!" Na kraju dodaje Apostol liturgijski usklik: "Amen!" To su prvi kršćani pozajmili iz židovske liturgije, poštujući tako židovski korijen Isusa i apostola. Govoreći "Amen" na tuđem jeziku htjeli su prihvatiti kontinuitet Božjeg djelovanja u Starom i Novom zavjetu.
Zaručenoj s Josipom iz doma Davidova (Lk 1, 26-38)
Ovo evanđelje dolazi više puta u toku liturgijske godine. Imali smo ga na Bezgriješno začeće i tada je bio naglasak na anđelovu pozdravu: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!"
Danas je naglasak na Josipovoj poočimskoj ulozi i Marijinu djevičanskom materinstvu. Matej i Luka ističu Marijino djevičansko materinstvo i davidovsko porijeklo Josipa (usp. Mt 1, 18-25 i Lk 1, 27; 2, 4-5).
U Marijinu djevičanskom materinstvu evanđelisti vide više od biološke činjenice da Marijin sin nema naravnog oca, kao sin Zaharije i Elizabete. To je priprava za posebnu oslonjenost Marijina sina na Oca nebeskog. On koji nikoga na zemlji nije zvao naravnim ocem, pravi je Sin Božji. Preko Josipa Isus baštini naziv "sin Davidov" u smislu Natanova proroštva i Psalma 110. Taj naziv upućuje na njegov transcendentalni identitet: Nazarećanin, sin Davidov, je izvanredni Božji poslanik. Bog preko njega spašava svoj narod i sve narode svijeta od grijeha. On je "Sin Svevišnjega" zato što je sin Davidov.(KTA)
Ovaj tjedan Katolička Crkva slavi :
22.12.-Honorat; Caslav, Zenon
23.12.-Ivan Kentijski; Viktorija
24.12.-Badnjak; Adam i Eva
25.12.-ROĐENJE ISUSOVO - BOŽIĆ
26.12.-Sv. Stjepan Prvomučenik; Krunoslav
27.12.-Sv. Ivan ap. i ev.; Janko; Fabiola
28.12.-Sv. Obitelj, Nevina dječica; Mladen; Nevenko
UGODAN I USPJEŠAN TJEDAN ;)
23.12.2008. | 12:52 | 2 K | P | # | ^
3.NEDJELJA DOŠAŠĆA
Hvaljen Isus i Marija.
Današnja misna čitanja su :
Prvo čitanje: (Iz 61,1-2a.10-11)
Radujem se u Gospodinu, radujem.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Jahvine. Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi i nevjesta kad se uresi nakitom. Jer kao što zemlja tjera svoje klice, kao što vrt niknuti daje sjemenju, tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.
Riječ je Gospodnja.
Pripjevni psalam: (Lk 1,46-50.53-54)
Otpjev: Duša moja kliče u Bogu mojemu.
Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim
Drugo čitanje: (1Sol 5,16-24)
Duh vaš i duša i tijelo neka se sačuva za dolazak Gospodnji.
Braćo: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.
Riječ je Gospodnja.
Evanđelje: (Iv 1,6-8.19-28)
Među vama stoji koga vi ne poznate.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego - da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?", on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist." Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?" On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija." A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?" Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate - onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući." To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
Riječ je Gospodnja
Radujem se u Gospodinu, radujem.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Jahvine. Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi i nevjesta kad se uresi nakitom. Jer kao što zemlja tjera svoje klice, kao što vrt niknuti daje sjemenju, tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.
Riječ je Gospodnja.
Pripjevni psalam: (Lk 1,46-50.53-54)
Otpjev: Duša moja kliče u Bogu mojemu.
Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim
Drugo čitanje: (1Sol 5,16-24)
Duh vaš i duša i tijelo neka se sačuva za dolazak Gospodnji.
Braćo: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.
Riječ je Gospodnja.
Evanđelje: (Iv 1,6-8.19-28)
Među vama stoji koga vi ne poznate.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego - da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?", on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist." Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?" On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija." A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?" Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate - onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući." To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
Riječ je Gospodnja
Gospodine,
u nama je često tama,
kod tebe je svjetlo.
U vjeri smo često osamljeni,
ti nas ne napuštaš.
Naš glas je slab
no tvoja nam riječ ulijeva povjerenje.
U nama često vlada neutješenost
kod tebe je sigurnost.
Siromašni smo u ljubavi
zato tvoje čovjekoljublje dolazi
posred nas. (Prema Dietrichu Bonhoefferu)
Odlukom hrvatskih biskupa 3. nedjelja Došašća je proglašena Nedjeljom Caritasa u svim hrvatskim biskupijama. To je dan razmišljanja o potrebnima, a još više poziv i prilika da ljudi dobre volje, a napose katolici, u cijeloj Hrvatskoj daju svoje priloge za potrebne i oskudne. Svake godine Upravno vijeće Hrvatskog Caritasa, odabire moto ili geslo dotične nedjelje.
S obzirom da u svim krajevima ima velik broj ljudi koji su u potrebi, svaki dijecezanski biskup svojom okružnicom u svojoj biskupiji poziva sve župne zajednice i pojedince dobre volje da se uključe u akciju prikupljanja priloga za Caritas: Skupljanje organizira Hrvatski Caritas u suradnji s biskupijskim Caritasima. Prikupljaju se novčani prilozi putem prigodnih kasica i kuverti, darovima na svim nedjeljnim misama ili na neki drugi način, koji može odrediti svaki pojedini župnik. Na misnim slavljima dotične nedjelje redovito se čitaju ili tumače prigodna okružnica dijecezanskog biskupa. i poticajna Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa.
Nedjelju Caritasa ove godine slavimo u jubilejskoj godini sv. Pavla apostola, koji je usporedio Crkvu s tijelom, koje ima mnoštvo udova i svi su udovi važni. Da bi tijelo funkcioniralo, jedni pomažu druge, kao što i svemogući Bog pomaže slaba čovjeka.
Objavljujući se čovjeku, Bog otkriva svoju blizinu. On je Bog s nama, među nama, u ovom svijetu koji smatramo svojim. On je osjetljiv za nas i naše probleme, sućutan Bog. Raduje se svakom našem rastu, osobito napretku u izgradnji njegova kraljevstva među nama. A njegovo kraljevstvo označava društvo u kojem svaki pripadnik vodi računa ne samo o vlastitu dobru i vlastitoj koristi, već i o dobru i koristi drugih ljudi. Isusova zapovijed »ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga« izraz je istine da pojedincu može biti dobro jedino ako se trudi da ljudima oko sebe čini dobro i želi im dobro. Izgradnja kraljevstva Božjeg mjeri se mjerom ljudskosti ili očovječenosti, zapravo mjerom pobožanstvenjenosti, jer čovjek, stvoren na sliku Božju, postajući sličniji Bogu gradi svoju čovječnost.
Važnost različitosti
Željeti dobro drugomu uključuje uvažavanje činjenice da je drugi drugačiji, da ima osobine koje ga razlikuju od ostalih, da ima darove kojima ga je Bog obdario i da ga je upravo time Bog htio učiniti prepoznatljivim.
Osim zadaće prepoznavanja, različitost ima i zadaću nadopunjavanja. Različitim sposobnostima svakog pojedinca čovječanstvo se obogaćuje. Koristeći različitosti, zajednički postižemo rezultate koje pojedinačno ne možemo ostvariti. Različitost svakog pojedinca u temeljima je Božje misli o čovjeku. Već u početku, pri stvaranju čovjeka, postavio je različitost muškarca i žene kao jamstvo opstanka i temelj rasta i napretka. Ta je različitost nužna za cjelovitost ili potpunost čovjeka. Objaviteljski je izričaj: »Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih« (Post 1, 27), i drugi: »Kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na priliku svoju; stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - čovjek« (Post 5, 1-2).
I novozavjetna Božja objava prepoznaje različitost kao nužnost u Crkvi. Upravo na temelju slike tijela, koje može skladno funkcionirati jedino usklađenim odnosom svih udova ili svih njegovih organa, sv. Pavao vidi važnost usklađivanja različitosti pojedinih uloga i služba, tj. pojedinaca, u Crkvi. »Različiti su dari, a isti Duh... Ne može oko reći ruci: 'Ne trebam te', ili pak glava nogama: 'Ne trebam vas'. Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji« (1 Kor 12, 4. 21-22).
Važnost prihvaćanja objavljene istine
Vjernik kršćanin je čovjek koji, nastojeći mudro iskoristiti priliku koju mu Bog daje darujući mu život, teži otkriti način življenja kojim će ispuniti smisao vlastita postojanja. Tragajući nailazi na ponude različitih odgovora, ali se izabirući jedan od njih oslanja na činjenicu da jedino Bog može znati istinu i na sigurnost da nas Bog neće iznevjeriti. Stoga izabire njegovu ponudu. U toj sigurnosti prihvaća Božju objavu kao istinu, koju bi - u svojoj slobodi - mogao i odbaciti. Na temelju objavljene istine kršćanin stvara svoje vrijednosne ljestvice i u skladu s njima formira životne stavove. Stavovi koji ne uvažavaju objavljenu istinu ne mogu se nazvati kršćanskim.
Ne živimo li, međutim, u vremenu kada se i u našoj domovini, koja se često hvali svojim stoljetnim korijenima, odbacuju kršćanski stavovi u teoriji i praksi? Događanja kojima smo svjedoci (zakoni koji se donose, medijski uraci koji se nude...) pokazuju koliko se obezvređuju evanđeoske vrijednosti i pokušavaju diskreditirati osobe koje se za te vrijednosti zalažu.
U različitosti glede prihvaćanja ili odbijanja objavljene istine susrećemo se s različitošću koju kršćanin uvažava, iako je ne smatra ispravnom. Takvim stavom na tragu je Božjeg pristupa koji uvažava čovjekov slobodni izbor i onda kad je pogrešan. Bog ne sprečava čovjekov slobodni izbor čak ni onda kad je usmjeren protiv Boga samoga. Istim odnosom kršćanin slijedi Božji stav: čovjek ima svoje dostojanstvo jer je čovjek, tj. jer je stvoren na sliku Božju. Ni najokorjeliji zločinac u Božjim očima nije otpisan. Bog mogućnost obraćenja ostavlja otvorenom sve do smrti. »Njegov je stav: 'Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti'« (Iv 8, 11), kako je to rekao Samarijanki na Jakovljevu zdencu, ili kako je svojim »danas ćeš biti sa mnom u raju« (Lk 23 ,43) nagradio pokajanje razbojnika na križu. Bog ne prisiljava čovjeka da prihvati istinu, nego uvijek strpljivo čeka, poziva i potiče da to učini.
Ipak, Bog procjenjuje ljudske čine: u tome je izričit i jasan. Zlo je zlo, dobro je dobro! Tu istinu čovjek ne može promijeniti, iako to uvijek iznova pokušava, od Adama i Eve naovamo. Takvi pokušaji čovjeku ne donose boljitak, nego, naprotiv, pogoršanje.
U ljubavi - pomoć i grešniku
Osudu pojedinog čina kršćanin ne vezuje uz osudu osobe. Ili, jasnije rečeno: krivnja osobe za učinjeno zlo nije mjerljiva instrumentima koji nam stoje na raspolaganju. Stoga je najozbiljnije Božje upozorenje: »Ne sudite da ne budete suđeni.« Procjenu odgovornosti pojedinca za učinjeno zlo kršćanin prepušta Bogu.
Suprotno tomu, kršćanin se ne miri s događanjem zla. On ga identificira i suprotstavlja mu se svim evanđeoskim sredstvima. Ako to ne čini, iznevjerava svoje poslanje. Bog to izričito traži od onih koji su njegovi: »Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik« (Mt 18, 15-17).
Suprotstavljanje zlu zahtjevan je kršćanski poziv. Kad ga ne slijedimo, griješimo propustom. Još je zahtjevnije ljubiti čovjeka i onda kad se opredjeljuje za zlo. Razlučiti osobu od njezina djela za čovjeka je gotovo nemoguća misija. Ali ne i za Boga. Kad Bog u nama djeluje, i nama to postaje moguće.
Ljubav je jedini način kojim grešniku možemo pomoći. Ona isključuje svako nasilje, mržnju i prisilu. Ona je žudno iščekivanje »povratka«, nenametljivo traženje zalutalih, brižno njegovanje ranjenih. Ljubav strpljivo čezne da u slobodi bude uzvraćena. Ljubi i čini što hoćeš (sv. Augustin).
Glas Koncila, broj 50 (1799), 14.12.2008.
Objavljujući se čovjeku, Bog otkriva svoju blizinu. On je Bog s nama, među nama, u ovom svijetu koji smatramo svojim. On je osjetljiv za nas i naše probleme, sućutan Bog. Raduje se svakom našem rastu, osobito napretku u izgradnji njegova kraljevstva među nama. A njegovo kraljevstvo označava društvo u kojem svaki pripadnik vodi računa ne samo o vlastitu dobru i vlastitoj koristi, već i o dobru i koristi drugih ljudi. Isusova zapovijed »ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga« izraz je istine da pojedincu može biti dobro jedino ako se trudi da ljudima oko sebe čini dobro i želi im dobro. Izgradnja kraljevstva Božjeg mjeri se mjerom ljudskosti ili očovječenosti, zapravo mjerom pobožanstvenjenosti, jer čovjek, stvoren na sliku Božju, postajući sličniji Bogu gradi svoju čovječnost.
Važnost različitosti
Željeti dobro drugomu uključuje uvažavanje činjenice da je drugi drugačiji, da ima osobine koje ga razlikuju od ostalih, da ima darove kojima ga je Bog obdario i da ga je upravo time Bog htio učiniti prepoznatljivim.
Osim zadaće prepoznavanja, različitost ima i zadaću nadopunjavanja. Različitim sposobnostima svakog pojedinca čovječanstvo se obogaćuje. Koristeći različitosti, zajednički postižemo rezultate koje pojedinačno ne možemo ostvariti. Različitost svakog pojedinca u temeljima je Božje misli o čovjeku. Već u početku, pri stvaranju čovjeka, postavio je različitost muškarca i žene kao jamstvo opstanka i temelj rasta i napretka. Ta je različitost nužna za cjelovitost ili potpunost čovjeka. Objaviteljski je izričaj: »Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih« (Post 1, 27), i drugi: »Kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na priliku svoju; stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - čovjek« (Post 5, 1-2).
I novozavjetna Božja objava prepoznaje različitost kao nužnost u Crkvi. Upravo na temelju slike tijela, koje može skladno funkcionirati jedino usklađenim odnosom svih udova ili svih njegovih organa, sv. Pavao vidi važnost usklađivanja različitosti pojedinih uloga i služba, tj. pojedinaca, u Crkvi. »Različiti su dari, a isti Duh... Ne može oko reći ruci: 'Ne trebam te', ili pak glava nogama: 'Ne trebam vas'. Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji« (1 Kor 12, 4. 21-22).
Važnost prihvaćanja objavljene istine
Vjernik kršćanin je čovjek koji, nastojeći mudro iskoristiti priliku koju mu Bog daje darujući mu život, teži otkriti način življenja kojim će ispuniti smisao vlastita postojanja. Tragajući nailazi na ponude različitih odgovora, ali se izabirući jedan od njih oslanja na činjenicu da jedino Bog može znati istinu i na sigurnost da nas Bog neće iznevjeriti. Stoga izabire njegovu ponudu. U toj sigurnosti prihvaća Božju objavu kao istinu, koju bi - u svojoj slobodi - mogao i odbaciti. Na temelju objavljene istine kršćanin stvara svoje vrijednosne ljestvice i u skladu s njima formira životne stavove. Stavovi koji ne uvažavaju objavljenu istinu ne mogu se nazvati kršćanskim.
Ne živimo li, međutim, u vremenu kada se i u našoj domovini, koja se često hvali svojim stoljetnim korijenima, odbacuju kršćanski stavovi u teoriji i praksi? Događanja kojima smo svjedoci (zakoni koji se donose, medijski uraci koji se nude...) pokazuju koliko se obezvređuju evanđeoske vrijednosti i pokušavaju diskreditirati osobe koje se za te vrijednosti zalažu.
U različitosti glede prihvaćanja ili odbijanja objavljene istine susrećemo se s različitošću koju kršćanin uvažava, iako je ne smatra ispravnom. Takvim stavom na tragu je Božjeg pristupa koji uvažava čovjekov slobodni izbor i onda kad je pogrešan. Bog ne sprečava čovjekov slobodni izbor čak ni onda kad je usmjeren protiv Boga samoga. Istim odnosom kršćanin slijedi Božji stav: čovjek ima svoje dostojanstvo jer je čovjek, tj. jer je stvoren na sliku Božju. Ni najokorjeliji zločinac u Božjim očima nije otpisan. Bog mogućnost obraćenja ostavlja otvorenom sve do smrti. »Njegov je stav: 'Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti'« (Iv 8, 11), kako je to rekao Samarijanki na Jakovljevu zdencu, ili kako je svojim »danas ćeš biti sa mnom u raju« (Lk 23 ,43) nagradio pokajanje razbojnika na križu. Bog ne prisiljava čovjeka da prihvati istinu, nego uvijek strpljivo čeka, poziva i potiče da to učini.
Ipak, Bog procjenjuje ljudske čine: u tome je izričit i jasan. Zlo je zlo, dobro je dobro! Tu istinu čovjek ne može promijeniti, iako to uvijek iznova pokušava, od Adama i Eve naovamo. Takvi pokušaji čovjeku ne donose boljitak, nego, naprotiv, pogoršanje.
U ljubavi - pomoć i grešniku
Osudu pojedinog čina kršćanin ne vezuje uz osudu osobe. Ili, jasnije rečeno: krivnja osobe za učinjeno zlo nije mjerljiva instrumentima koji nam stoje na raspolaganju. Stoga je najozbiljnije Božje upozorenje: »Ne sudite da ne budete suđeni.« Procjenu odgovornosti pojedinca za učinjeno zlo kršćanin prepušta Bogu.
Suprotno tomu, kršćanin se ne miri s događanjem zla. On ga identificira i suprotstavlja mu se svim evanđeoskim sredstvima. Ako to ne čini, iznevjerava svoje poslanje. Bog to izričito traži od onih koji su njegovi: »Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik« (Mt 18, 15-17).
Suprotstavljanje zlu zahtjevan je kršćanski poziv. Kad ga ne slijedimo, griješimo propustom. Još je zahtjevnije ljubiti čovjeka i onda kad se opredjeljuje za zlo. Razlučiti osobu od njezina djela za čovjeka je gotovo nemoguća misija. Ali ne i za Boga. Kad Bog u nama djeluje, i nama to postaje moguće.
Ljubav je jedini način kojim grešniku možemo pomoći. Ona isključuje svako nasilje, mržnju i prisilu. Ona je žudno iščekivanje »povratka«, nenametljivo traženje zalutalih, brižno njegovanje ranjenih. Ljubav strpljivo čezne da u slobodi bude uzvraćena. Ljubi i čini što hoćeš (sv. Augustin).
Glas Koncila, broj 50 (1799), 14.12.2008.
15.12.-Irenej; Kristina; Darija
16.12.- Adela; Albina
17.12.-Lazar; Florijan; Izak; Jolanda
18.12.-Rufo; Gracijan; Bosiljko; Dražen
19.12.-Urban; Tea; Vladimir-IMENDAN NAŠEG p.Vlade-varaždinskog Gvardijana
20.12.-Amon; Eugen i Makarije
21.12.- 4. Nedjelja Došašća, Petar Kanizije; Snježana
LAKU NOĆ,USPJEŠAN RADNI TJEDAN I NEKA ANĐELI BUDU S VAMA
14.12.2008. | 22:11 | 1 K | P | # | ^
2.NEDJELJA DOŠAŠĆA
Hvaljen Isus i Marija dragi moji.
Današnja misna čitanja su:
Prvo čitanje: (Iz 40,1-5.9-11)
Pripravite put Gospodinu!
Čitanje Knjige proroka Izaije
Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje. Glas viče: "Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi! Otkrit će se tada Slava Jahvina i svako će je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila." Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: "Evo Boga vašega!" Gle, Gospod Jahve dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada. Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju i brižljivo njeguje dojilice.
Riječ je Gospodnja.
Pripjevni psalam: (Ps 85,9-14)
Otpjev: Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.
Da poslušam što mi to Jahve govori:
Jahve obećava mir narodu svomu,
vjernima svojim.
Zaista, blizu je njegovo spasenje
onima koji ga se boje
i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.
Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje,
pravda će gledat s nebesa.
Jahve će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih.
Drugo čitanje: (2Pt 3,8-14)
Čitanje Druge poslanice svetoga Petra apostola
Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. Kao tat će doći dan Gospodnji u koji će nebesa s trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i pospješujući dolazak dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počela, užarena, rasataliti. Ta po obečanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru.
Riječ je Gospodnja.
Evanđelje: (Mk 1,1-8)
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim."
Riječ je Gospodnja
Pripravite put Gospodinu!
Čitanje Knjige proroka Izaije
Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje. Glas viče: "Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi! Otkrit će se tada Slava Jahvina i svako će je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila." Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: "Evo Boga vašega!" Gle, Gospod Jahve dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada. Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju i brižljivo njeguje dojilice.
Riječ je Gospodnja.
Pripjevni psalam: (Ps 85,9-14)
Otpjev: Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.
Da poslušam što mi to Jahve govori:
Jahve obećava mir narodu svomu,
vjernima svojim.
Zaista, blizu je njegovo spasenje
onima koji ga se boje
i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.
Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje,
pravda će gledat s nebesa.
Jahve će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih.
Drugo čitanje: (2Pt 3,8-14)
Čitanje Druge poslanice svetoga Petra apostola
Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. Kao tat će doći dan Gospodnji u koji će nebesa s trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i pospješujući dolazak dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počela, užarena, rasataliti. Ta po obečanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru.
Riječ je Gospodnja.
Evanđelje: (Mk 1,1-8)
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim."
Riječ je Gospodnja
Priprava naših duša jest drugi čin priprave adventa, drugi korak prema Djetešcu. Nek se očiste ljudska srca i tako dostojni pođimo Njemu.
Svemogući i milosrdni Bože, dok hitimo u susret tvome Sinu, daj da nas zemaljske obveze i brige ne smetu; nebeska mudrost tvoje Riječi nek nas uvede u zajedništvo njegove sudbine.
«Sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo- neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti». (1 Sol 5, 23-24)
3. nedjelja Došašća
Ova nedjelja puna je božićnog veselja, radosti svih koji ga iščekuju.
Bože, ti vidiš: mi s vjerom očekujemo blagdan rođenja Gospodnjega. Molimo te da nam bude događaj spasenja te da ga radosno proslavimo svečanom službom hvale.
«Radošću silnom u Gospodinu se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi il' nevjesta kad se uresi nakitom. Kao što zemlja tjera svoje klice, kao što u vrtu niče sjemenje, učinit će Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima». (Iz61 1-2a.10-11)
4. nedjelja Došašća
Bliži se vrijeme dolaska Emanuela. Pripravimo naša srca za božićnu milost- Isusa u Euharistiji. Isus hoće čisto srce. Budimo jaki, ne klonimo duhom jer s nama je On – mir naš, snaga naša, naš Emanuel.
« Pripravite put Gospodnji, poravnajte staze Njegove; sve doline neka se ispune, i svaka gora i glavica neka se slegne; i što je krivo neka bude ravno i krševiti putovi neka budu glatki.»
(Lk 3, 4-6)
Adventsko se vrijeme pojačava od 17. do 24. prosinca kada liturgija odzvanja prekrasnim proročkim naslovima.
U crkvi u Hrvata, treća je nedjelja Došašća , nedjelja Caritasa, posvećena razmišljanju o potrebnima, odbačenima, onima koje je možda čovjek odbacio ali Bog – ne!
Prikupljanjem novčanih sredstava, darova, konkretnim akcijama hrvatskoga Caritasa, uljepšajmo svijet, zemlju koju smo baštinili. Mnogi su se posvetili karitativnom djelovanju, a posebno među njima bl. Majka Terezija koja kaže: « Ako ikad postanem sveta – zacijelo ću biti svetica «tame». Trajno ću biti odsutna s neba da bih palila svjetlo onima koji su na zemlji u tami».
Visom leteć ptice male, našem domu zapjevale:
Srca gore, evo zore!
Kore one lijene ljude, dozivlju ih, od sna bude:
Srca gore, evo zore!
Grijehe svoje oplačimo, dušu lijepo očistimo:
Srca gore, evo zore!
OVAJ TJEDAN KATOLIČKA CRKVA SLAVI:
8.12.-BEZGREŠNO ZAČEĆE BL. DJ. MARIJE
9.12.-Valerija; Zdravka
10.12.-Gospa Loretska; Julija
11.12.-Damaz; Josip Egip.
12.12.-Ivana Fr. Ch.; Maksencije
13.12.-Sv. Lucija; Jasna; Svjetlana-IMENDAN MOJE SEKE
14.12.-3. Nedjelja Došašća, Ivan od Križa; Krševan; Oton
LAKU NOĆ NEKA ANĐELI BUDU S VAMA,USPJEŠAN RADNI TJEDAN
07.12.2008. | 21:28 | 0 K | P | # | ^
1.NEDJELJA DOŠAŠĆA
HVALJEN ISUS I MARIJA.
DANAŠNJA MISNA ČITANJA SU :
Pripjevni psalam:
Gospodine, bože naš, obnovi nas! Razvedri lice svoje i spasi nas!
Iz 63,16-17.19:
16jer Otac si naš!
Abraham nas ne poznaje
i ne spominje nas se Izrael;
Jahve, ti si naš Otac,
Otkupitelj naš - ime ti je
oduvijek.
17Zašto, o Jahve, zašto nas puštaš
da lutamo
daleko od tvojih putova,
zašto si dao da nam srce otvrdne
da se tebe više ne bojimo?
Vrati se, radi slugu svojih
i radi plemen-a što su tvoja
baština!
19Odavna postadosmo kao oni
kojima više ne vladaš
i koji tvoje ime više ne nose.
O, da razdreš nebesa i siđeš,
da ime svoje objaviš neprijateljima:
pred licem tvojim tresla bi se brda,
pred tobom bi drhtali narodi,
iz 64,2-7:
2Čineć' djela strahotna, neočekivana,
silazio si i brda su se tresla
pred tobom!
3Odvijeka se čulo nije,
uho nijedno nije slušalo,
oko nijedno nije vidjelo,
da bi koji bog, osim tebe,
takvo što činio
onima koji se uzdaju u njega.
4Pomažeš onima što pravdu čine
radosno
i tebe se spominju na putima
tvojim;
razgnjevismo te, griješismo,
od tebe se odmetnusmo.
5Tako svi postasmo nečisti,
a sva pravda naša
k'o haljine okaljane.
Svi mi k'o lišće otpadosmo
i opačine naše k'o vjetar nas
odnose.
6Nikog nema da tvoje ime prizove,
da se probudi i osloni o tebe.
Jer lice si svoje od nas sakrio
i predao nas u ruke
zločinima našim.
7Pa ipak, naš si otac, o Jahve:
mi smo glina, a ti si naš lončar -
svi smo mi djelo ruku tvojih.
Ps 80,2-3.15-16.18-19:
2Pastiru Izraelov, počuj,
ti što vodiš Josipa k'o stado ovaca!
Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj
3pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom:
probudi silu svoju,
priteci nam u pomoć!
15Vrati se, Bože nad Vojskama,
pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:
16zakrili što zasadi desnica tvoja,
sina kog za se odgoji!
18Tvoja ruka nek' bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
19Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
ps 1Kor 1,3-9:
3Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
4Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: 5u njemu se obogatiste u svemu - u svakoj riječi i svakom spoznanju. 6Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama 7te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući Objavljenje Gospodina našega Isusa Krista! 8On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista. 9Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.
Mk 13,33-37:
"Bdijte!"
(Mt 24,36-44)
33"Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.
34Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. 35Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti - da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro - 36da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe."
37"Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!"
Gospodine, bože naš, obnovi nas! Razvedri lice svoje i spasi nas!
Iz 63,16-17.19:
16jer Otac si naš!
Abraham nas ne poznaje
i ne spominje nas se Izrael;
Jahve, ti si naš Otac,
Otkupitelj naš - ime ti je
oduvijek.
17Zašto, o Jahve, zašto nas puštaš
da lutamo
daleko od tvojih putova,
zašto si dao da nam srce otvrdne
da se tebe više ne bojimo?
Vrati se, radi slugu svojih
i radi plemen-a što su tvoja
baština!
19Odavna postadosmo kao oni
kojima više ne vladaš
i koji tvoje ime više ne nose.
O, da razdreš nebesa i siđeš,
da ime svoje objaviš neprijateljima:
pred licem tvojim tresla bi se brda,
pred tobom bi drhtali narodi,
iz 64,2-7:
2Čineć' djela strahotna, neočekivana,
silazio si i brda su se tresla
pred tobom!
3Odvijeka se čulo nije,
uho nijedno nije slušalo,
oko nijedno nije vidjelo,
da bi koji bog, osim tebe,
takvo što činio
onima koji se uzdaju u njega.
4Pomažeš onima što pravdu čine
radosno
i tebe se spominju na putima
tvojim;
razgnjevismo te, griješismo,
od tebe se odmetnusmo.
5Tako svi postasmo nečisti,
a sva pravda naša
k'o haljine okaljane.
Svi mi k'o lišće otpadosmo
i opačine naše k'o vjetar nas
odnose.
6Nikog nema da tvoje ime prizove,
da se probudi i osloni o tebe.
Jer lice si svoje od nas sakrio
i predao nas u ruke
zločinima našim.
7Pa ipak, naš si otac, o Jahve:
mi smo glina, a ti si naš lončar -
svi smo mi djelo ruku tvojih.
Ps 80,2-3.15-16.18-19:
2Pastiru Izraelov, počuj,
ti što vodiš Josipa k'o stado ovaca!
Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj
3pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom:
probudi silu svoju,
priteci nam u pomoć!
15Vrati se, Bože nad Vojskama,
pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:
16zakrili što zasadi desnica tvoja,
sina kog za se odgoji!
18Tvoja ruka nek' bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
19Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
ps 1Kor 1,3-9:
3Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
4Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: 5u njemu se obogatiste u svemu - u svakoj riječi i svakom spoznanju. 6Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama 7te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući Objavljenje Gospodina našega Isusa Krista! 8On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista. 9Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.
Mk 13,33-37:
"Bdijte!"
(Mt 24,36-44)
33"Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.
34Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. 35Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti - da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro - 36da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe."
37"Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!"
...
Slatko iščekivanje ,rođenja Isusa Krista.
Da dragi moji,Advent ili Došašće ,je započelo današnjim danom,
paljenjem prve svijećice na vjenčiću..
Pa obliježit ću ovaj post jednom i prigodnom pjesmom :
PADAJ S NEBA
1. Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine!
Vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne.
Otvori se, zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila
u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.
2. Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas
kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas.
Svani, dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati
Bogu čast na visini, svijetu mir na nizini.
3. Svjetlo Božje, daru lijepi siđi s Božjeg krila dol’,
Um prosvijetli, volju krijepi, liječi duše tešku bol.
Jači u nas vjeru svetu, koju Isus donije svijetu,
Svaki da to djeluje, što u srcu vjeruje.
4. Sve na svijetu, Bože blagi, dare ti prikazuje,
Primi i taj dar predragi koji puk tvoj žrtvuje:
Pod prilikom kruha, vina krv i tijelo tvoga Sina,
Neizmjerne cijene dar, stavlja tebi na oltar.
5. Složi glas svoj, dušo moja, sa nebeskim četama,
Pjevajte mu, usta moja, koji je nad zvijezdama!
Sve što bješe i sve što je, sve je puno slave tvoje,
Sve te diči i slavi, Oče vječne Ljubavi!
1. Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine!
Vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne.
Otvori se, zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila
u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.
2. Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas
kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas.
Svani, dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati
Bogu čast na visini, svijetu mir na nizini.
3. Svjetlo Božje, daru lijepi siđi s Božjeg krila dol’,
Um prosvijetli, volju krijepi, liječi duše tešku bol.
Jači u nas vjeru svetu, koju Isus donije svijetu,
Svaki da to djeluje, što u srcu vjeruje.
4. Sve na svijetu, Bože blagi, dare ti prikazuje,
Primi i taj dar predragi koji puk tvoj žrtvuje:
Pod prilikom kruha, vina krv i tijelo tvoga Sina,
Neizmjerne cijene dar, stavlja tebi na oltar.
5. Složi glas svoj, dušo moja, sa nebeskim četama,
Pjevajte mu, usta moja, koji je nad zvijezdama!
Sve što bješe i sve što je, sve je puno slave tvoje,
Sve te diči i slavi, Oče vječne Ljubavi!
Čovjek je biće koje uvijek nešto očekuje. Dijete očekuje, kada će postati velik, učenik očekuje, kada će završiti nauke, samac očekuje, kada će stupiti u brak, oženjeni očekuje dijete ... Crkva nas u adventu odgaja u očekivanju Isusova dolaska: Bdijte, jer ne znate, kada će doći Gospodin.
1.12.-Eligije; Božena; Paulina
2.12.-Bibijana; Živka
3.12.-Franjo Ksaverski; Klaudije
4.12.-Ivan Damašcanski; Barbara, Barica
5.12.-Saba; Kristina; Dalmatin; Slavka
6.12.-Sv. Nikola Biskup; Nikša-DAN GRADA VARAŽDINA
7.12.-2.NEDJELJA DOŠAĆA
LAKU NOĆ,USPJEŠAN RADNI TJEDAN I NEKA ANĐELI BUDU S VAMA
30.11.2008. | 22:55 | 1 K | P | # | ^
