|
|
|
Fighterica |
|
|
Vjeko
|
|
Petak, 04 Lipanj 2010 |
Već duže vrijeme molim za Božju volju, da se očituje i ispuni na meni za svjedočanstvo ljudima....
Moju dijagnozu već znaju ptice na granama, koliko sam ju puta ljudima prepričavala.....
Sad 29.10. sam s tatom nosila svojoj doktorici nalaze iz Zagreba od kontrola doktora, koje sam obavljala....sve je bilo u redu samnom....na povratku nazad, u autu me zabolila glava.... došla sam kući i izletila iz auta, otišla povratiti. mislila sam da mi je muka jer ujutro nisam jela, pa mi je mama dala jesti, ali nisam ni drugi zalogaj stavila u usta, a već sam trčala u wc...
Popila sam malo vode, pa i to povratila, tražila da mi mama skuha čaj, pa i to....ništa nisam mogla pojesti.... moji su me htjeli vozit na hitnu, al nisam ja htjela-mislim proći će me, možda je neka viroza....
Kako mi je postajalo sve gore, počela sam se tresti od straha i slabosti zbog povraćanja, pa su mi se noge počele oduzimati......
...Rekla sam tati da me drži, jer padam s nogu i neka me ipak voze na hitnu....
Moji su me odvezli na hitnu, al kad je doktor vidio hrpu mojih nalaza, rekao je da ipak idem u hitnu neurološku ambulantu, jer ne želi riskirati, pored tolike dijagnoze....
Neurologica je bila jako ljubazna i dobra, šokirana kad je vidjela šta sam sve preživjela....hrpa papirologije....
Jedva sam govorila...stalno mi je bilo mučnina...
Ovaj put nisam mogla okrenuti na dobro, niti koga nasmijati...doktorica nikad nije imala pacijenta ko mene.....
Odmah je zvala sve da mi obave sve pretrage...pregled očiju, dobila dvije infuzije, da mi se smiri mučnina i malo mi se vrati tekućina...
...bila sam bljeda ko krpa....
Obavili su mi CT, znala sam da nešto nije u redu, ali sam molila cijelo vrijeme Boga da ne padnem u komu opet i da mi se ne pogorša fizičko i psihičko zdravlje....
Kad su me smjestili u sobu, došao mi je neurokirurg, a ja sam odma počela ispitivati... Krvarenje u mozgu u području talamusa, niže do leđne moždine....centar za motorik, vitalne organe, osjetila......ma sve....da ne pišem...
Dobivala sam injekcije i infuzije 3-4 porcije .... bila sam ko nadrogirana, spavala sam....ošamućena...mamurna....
Morala sam strogo mirovati-zato toliki lijekovi...protiv bolova, za smirenje i ne znam za šta su ostale...
Ruka mi je bila izbodena ko švicarski sir od igala, pa mi je više bilo žao gledat one mlade sestre kak jedva bodu moje vene, koje su zbog dehidracije bile nikakve....
Rekla sam im nek se uče, nek bodu, da me ne boli, jer sam već otupila na bolove...
Bila sam u bolnici 5 dana, pa sam puštena na kućno liječenje i morala strogo mirovati.....skroz sam oslabila fizički.....al nisam ništa smršavila
Sad mi je već bolje, više mi se ne vrti u glavi kad se dižem....ne boli me glava ko prije 2-3 dana....osjetila su mi se normalizirala-nisam preosjetljiva na sve moguće.....
Još samo da napišem da sam svo vrijeme osijećala da će mi se nešto dogoditi, bilo mi je teško gledati moje koliko ih je to pogodilo, javila sam se na par brojeva, a sutradan su već svi znali šta mi je....molili za mene
Hvala svima na molitvama, koje su uslišane!
BVB!
|
|
|
Biblijska zajednica na forumu Tebe tražim
Kliknite na sliku za ulaz
|
