|
|
|
Zozy |
|
|
Vjeko
|
|
Ponedjeljak, 07 Lipanj 2010 |
Dragi moji,
želim posvjedočiti nešto što se nije dogodilo konkretno meni.
U mom životu postoji osoba, moja dugogodišnja najbolja prijateljica, s kojom se družim već 12 godina.
Apsolutno u svemu smo se slagale osim u u jednoj stvari. Ja oduvijek idem u Crkvu i vjerujem u Boga, dok je ona dijete iz mješanog braka čiji roditelji su se na njihovu i njenu žalost odlučili da je djecu bolje ne odgajati u bilo kojoj od religija (jer ni sami nisu bili predani vjeri)kojima su pripadali.
Dakle nikad joj nitko nije pričao o vjeri i o Bogu.
Inače roditelji su bili visoko obrazovani i jako dobro materijalno situirani. Početkom rata otac joj je poginuo, brat otišao u inozemstvo, zgrada u kojoj su imali stan srušena je, vikendica spaljena i od tada s majkom je živjela "krpeći kraj s krajem". Upoznale smo se na studiju i u razgovoru smo se često znali dotaknuti teme vjere u Boga. Ono što sam od nje tada slušala znalo me jako rastužiti. Nije imala nikakvu vjeru, često je govorila da ne vjeruje u Boga, a u rijetkim trenucima kada bi rekla da ipak smatra da Bog postoji krivile Ga je za svoj teški život. Čak i kad je završila fakultet, financijski se sredila, našla dobrog momka nije bila ničim zadovoljna. Počele su depresije i napadi panike. Upravo nekako u tom periodu dogodilo se nešto što je i mene promijenilo. Moja sestra je bila uključena u molitvenu zajednicu u našoj župi, u župi se odžavao seminar duhovne obnove koji je vodio laik karizmatik iz Velike Britanije. Posljednji dan članovi molitvene zajednice koji su sudjelovali na seminaru mogli su povesti nekog iz obitelji sa sobom i moja sekica je povela mene. Duh Sveti me taj dan dodirnuo, plakala sam od sreće i slavila Gospodina, nisam ništa tražila a Gospodin mi je darovao dar jezika. Moja duša je ozdravila, moj odnos prema Bogu potpuno se promjenio. Osjećala sam se oslobođeno, u svakom momentu svog života slavila sam Gospoda. Počela sam svakodnevno moliti, po prvi put u životu počela sam osjećati kajanje za neke grijehe koje sam učinila, čak i ispovjedila al se za njih ranije nisam kajala. U mojim molitvama Bog me usmjeravao da molim za moju prijateljicu, da upozna Gospodina, da se obrati.
Dragi moji forumaši, moja prijateljica me nakon tog počela moliti da joj pričam o Gospodinu.
Počela je 2-3 puta tjedno odlaziti na misu, a jučer mi je saopćila da ima veliku želju primiti sakramente i postati Kristova.
Oooo, Velik je i Slavan Gospodin.
Slavimo ga i kličimo imenu njegovu! Aleluja!
|
|
|
|
