Ja bi mu to pojasnio na najjednostavniji način. Ne bi puno spominjao krštenje (poslije rođenja), krizmu...Zaista, tada smo kršteni Duhom Svetim, ali nismo toga svjesni. Krštenje u Duhu je trenutak kad čovjek postaje svjestan Božje prisutnosti, svjestan Božjeg djelovanja u cjelom njegovom životu, njegove postojanosti, moći, blizine. Kad čovjek shvati da je bio slijep cijeli život.

Ovo bi usporedio kao sa filmom koji je neizvjesan i u kojem se na kraju događa rasplet radnje. U tom raspletu vidi se povezanost svih dijelova filma i njihov smisao koji je doveo do samog kraja filma. Sve izlazi na vidjelo. Tko je pozitivac, tko je negativac. Što se zašto dešavalo. Povezujemo sve stvari i shvaćamo da su se sve događale s razlogom.

To je toliko otkrivenje, tolika moč tih misli, toga Božjeg otkrivanja, da duša toliko postaje ushićena, teku joj suze, prolaze joj trnci kroz tijelo, želi tisuću puta reći hvala Bogu. Nemože katkada izabrati toliko lijepe riječi pa moli u jezicima!

Tada nam Bog otkriva velike Istine. Zaista velike! Dobivamo smisao života u Bogu i tražimo Božansko! Bog nam se objavljuje! To je naš odgovor na Božji poziv koji glasi: Vrati se, SineVjekoslav Raguž