|
|
|
Rebeka |
|
|
Rebeka
|
|
Utorak, 19 Rujan 2006 |
Od kada sam dosla na ovaj TT-forum,razmisljam da napisem ,
nesto o sebi,makar nesto,s time bi htjela kazati da me Isus nikada
nije ostavio,da je uvjek bio uz mene i to u najtezim momentima...
MOJE DJETINJSTVO
Napisacu jedan dio mojeg svjedocanstva,i to iz mojeg djetinjstva...
Rodjena sam u krscanskoj obitelji u jednom malom selu,gdje je vjera uvjek bila vazna.Taj dio gdje sam rodjena uvjek je bio malo zabacen,i zaosto u pogledu obicnog zivota.
Evo pocecu od moje mame.Imala je roditelje u ono vrijeme ,dosta bogate,i djed mi je bio kovac to je onda znacilo nesto,o vjerskoj strani ne znam nista...?Prilokom njenog rodjenja,njena mama kada ju donjela na ovaj svijet umrla,imala je TBC.Otac joj se odmah poslje ozenijo,maceha ju je podizala zajedno sa ocem,i tako je proslo nekoliko godina,bila je djevojcica12god.i onda joj umre otac isto od TBC...
odmah poslje toga maceha se uda(covjek se prezeni kod macehe,na imanje i kucu od njenih roditelja)Nisu bili dobri mojoj majci,i ona je pobjegla kod njenih ,bake i djeda...oni su je poslje prihvatili i odhranili....
Kada je imala 16god.udala se za mojeg oca.....
Moj otac je imao zdrave roditelje,dosta dobro stojece za njih u ono vrijem,i vjera je bila na prvom mjestu,imali su troje djece...
I kada je moj otac bio 28god. ozeni se mojom majkom...
Zivjeli su skromno,nije bilo ni struje u to vrijeme,tko je imao bicikli bio je bogat,zivjeli su normalno seljackim zivotom..
Rodili su 7ero,djece,moja braca i sestre..5ero ih je odmah umrlo do dvije god.,a Brat i ja smo ostali zivi,vrijeme je prolazilo,bila je dosta tiha obitelj,nije bilo velikih svadja,nije bilo psovke,molitva je bila svaki dan,u crkvu se uvjek islo,i to uvjek njedjeljom i blagdanom....
Majka mi se razbolila,obplila je od TBC ljecila se u bolnici ,i mnogo vremena provela,i u ljecilistima i o je prezdravila.i nastali su problemi..
Kada je brat imao 7god.a ja 12god. majka nam je rekla ovako....
Djeco ja odlazim ,ja vas napuscam u ovoj obitelji meni nije mjesto,budite dobri i mama vas voli........???
To je bio grom za nas sve....sok..i odjednom je sve prestalo...nema price..suti se ..nema smjeha...nema sale...nema zdogovora..otac nas gleda drugacije,djeda i baka cudno gledaju,neznaju vise da pricaju sa nama.....velika praznina,prava praznina....
U selu je pukla vjest,selo bruji..prica se svasta..neki vas izbjegavaju ,neki radoznali pa sve ispituju..nitko ne razumije..Oni si bili prvi bracni par u ono vrijeme sto se rastao,narod nije znao kako da se ponasa sa tom situacijom...a mi smo svi ostali bez teksta.....
I onda jedna dobra dusa ponudi mome ocu da me smjesti u (ovako cu ja to nazovem,katolicko prihvatiliste)i on odluci da me posalje,jer je mislio da je to najbolje za mene...brat je ostao sa njim...
Otisla sam dosta daleko od kuce,u grad i prihvacena sam bila,bilo mije dobro,isla sam u 7 i 8 razred,ali moj sok je ostao,ta blokada me toliko pogodila da se skoro nicega ne sjecam,jednostavno kao da nisam zivjela u realnom zivotu....to ne moze niko da shvati,mozda samo onaj tko je tako nesto dozivio...ljudi pokazuju razumjevanje,ali boli i tu prazninu nitko ne moze docarati,i suosjecati....Kada sam zavrsila 8razred,otc me pozvao kuci,baka je umrla i bila sam potrebna....
Vratila sam se kuci i pocela da zivim kao i drugi ljudi ,isla sam medju mladez,i tek tada sam pocela polako da se oslobadjam mojeg soka....
Vrijeme je prolazilo,pronasla sam mladica i sa 22god. sam se udala....
Uzeli smo se iz ljubavi,bili smo jako siromasni,nismo imali nista,ni posla ni stana,dobili smo djete i odlucimo da idemo van,na zapad...otisli smo kod moje mame,nasli smo odmah posao,dobali stan i uskoro dobili jos dvoje djece...
Otac je i brata pusto da ode kod mame sa njegovih 15god. umro je idjed,i otac je ostao sam...sam..sam...
Svih tih god. islo je nizbrdo,desavalo se stvari koje se nisu smjele desiti,toliki bolovi tolike praznine i tolike uvrijede koje se rijecima ne mogu opisati.....ponestalo nam je snage za sve......vjera je ostala..ali sa teskom mukom i borbom morali smo neke stvari prihacati...
Moj brat se ozenio ,dobio dvoje djece,zbrinuo sve i kada su deca bila stara 17 i 12 god. odjednom umro.....mislila sam da je kraj svijeta...
sokovi ponovno za sve,s njim sam bila jakobliska ,jako vezani,,i izgubila sam oslonac..tjesili su me svi,ali nitko me nije razumijo...rijeci utjehe su bile dobre..ali meni je nesto falilo....Roditelji tuguju na svoj naci ,krivnje sa svih stran,ne razumije nitko nikoga,jedni druge okrivljuju...
Eto ti moji roditelji su 34god. rastavljeni i do dana danasnjega,nisu zamolili jedno drugo za oprostaj....
Danas kada cujem od rastavljenih roditelja,kako im djeca ne pate zbog rastave,onda me nest dirne kako je to povrsinski..jer sam vidjela da cesto oni vide onako kako ono to zele..djeca se naviknu na sve,cesto puta nemas sanse ,da napravis drugacije,i sigurno da oni povecalju paznju i ljubav,ali nitko ne moze zamjeniti ni majku ni oca...
Varka je ako se misli da djete kad ostane kod majke bolje prolazi,majka se samo bolje snalazi u zivotu,to nije garancija da je to bolje..
Naj bolje bi bilo ,kada bi roditelji i dalje ostali dobri,pa pneki puta odlucili da se sastanu i ime djece zajedno,jer tada bi tek pokazali svoju pravu ljubav,i stav ispravnog zivota..jer na djeci cesto puta vidimo samo fasadu,a sta je u djetetu unutra....to samo ono zna i to ce vrijeme pokazati.....Pravi krscanin i pravi vjernik,trebao bi gledati vjerski na te stvari...
Ovo nisam napisala zasto da okrivim one koji su rastavljeni,dapace da im mozda pomognem,jer oni najbolje znaju zbog cega su se rastali,to ja ne osudjujem,nego u ime djece pisem..cinite sve za djecu...gledajte i u djetetovo srce,taj proces je vazan,jer vam djete nosi gene od obadvoje roditelja....covjek se rodi sa karakterom,sve ostalo je moguce dati i nauciti,i usmjeriti djete na pravi put,u duhu vjere i postivanja obadvije roditelja...
Znam da ce netko sada reci pa ne prolaze tako svi,kao ja..da istina je i to je dobro da ne prolaze tako..oprostite ako se nosjeti pogodit....
|
|
|
|
