|
Mislim da ce biti interesantno a nekima mozda i na korist ovo moje svjedocanstvo te cu vam ga evo ispricati. Bozji dodir, svaki, i u svakom od nas, iako vodi ka istom cilju zaista je neponovljiv i nedokucivo originalan. Uistinu, javlja se kada On hoce, kako hoce i kome hoce i samo su Njemu nacin, vrijeme, mjesto i razlozi za to znani. Ne ponavlja se.
Kolovoz, 2002. U dnevnoj sobi, sam, sjedim i gledam TV na kome se vrti snimak duhovnog seminara oca Jamesa Manjackala odrzanog u Zagrebu, ne znam tocno kada. Uzivao sam, u svakoj rijeci tog dragog mi svecenika, uzivao sam u divnim pjesmama koje su svirali i pjevali Fidesi, uzivao sam u molitvama koje su molile tisuce vjernika okupljeni u toj dvorani. Bas mi je bilo lijepo, pjevao sam i molio sa svima njima. Bio sam u toj dvorani iako su nas djelile tisuce kilometara i mozda mjeseci pa i godine. U jednom trenutku dok je o. James najavljivao da ce zapoceti sa zazivima Duha Svetoga Fidesi su veoma diskretno, tiho i polako zapoceli divnu pjesmu, Dodji Duse Sveti…Svi u dvorani su ustali i onako stojeci pomalo rasirili ruke kao da iscekuju da im se nesto da. I ja sam to isto ucinio ali u svojoj sobi. Divni zazivi, fantasticna glazba ucinili su da sam u jednom trenutku primjetio da ruke sirim i pruzam sve vise i vise, sirim ih jos vise, pruzam jos dalje, sav se rastrgoh. Dokucio bih nesto, zagrlio nekoga a ne uspijevam. Da su mi bile i tisuce kilometara dugacke ruke ne znam da li bih dohvatio to sto sam htio, a ustvari nisam niti znao sto. Poceo sam plakati, ne zbog toga, nego zbog toga sto mi je bilo lijepo, divno, fantasticno, neizrecivo.Ne mogu vam to izreci. Jednostavno, nema rijeci. Zazivi su zvucali sve ljepse i ljepse, pjesma bila sve jaca i jaca, ja sam plakao sve vise i vise. Bilo mi je sve ljepse i ljepse. Pokusao sam zahvaljivati ali nije niti to islo. U takvom stanju i toj ljepoti mogao sam samo plakati. Ne znam kada i zasto ali u jednom trenutku nadjoh se u klececem polozaju i jos uvijek onako rasirenih ruku nisam vise cuo oca Jamesa nego samo rijeci pjesme Dodji Duse Sveti. I sve sto je pjesma vise i vise odjekivala u sobi ja sam se sve vise i vise prigibao ka podu sve dok celom nisam dotakao pod. I tako celom pribijen za pod, jos uvijek rasirenih ruku, ali sada na podu osjetih u jednom trenutku( nisam dakle niti cuo niti vidio, osjetio jednostavno, kako ni sam ne znam) kako se Isus spusta sa kriza, koji je visio na zidu iznad televizora. Prilazi mi i pocinje nesto da pise po mojoj glavi, potiljku. Tako njezno i tako tiho osjetih blage dodire u kosi koji su imali oblik krugova ili broja osam. Sav u suzama i dalje priljubljen za pod tada zavapih gotovo urlajuci —O BOZE MOJ STO JE OVO, --STO MI TO RADIS DOBRI MOJ ISUSE,-- RECI, RECI, MOLIM TE, -- O MILA MAJKO UMRIJTI CU,-- O BOZE ZASTO,-- HVALA TI ISUSE, ---HVALA TI MOJ DOBRI BOZE, -- HVALA, HVALA, HVALA, OOOOOOO BOOOZE MOOJ HVAAALAAA TI. Sokirane mojim preglasnim placem i zapomaganjem uletise tada u sobu moja supruga i kci. Zaprepastene scenom koju su vidjeli zbunjeno su me pokusavali uvjeriti da je ovo preglasno i za susjede. Izisao sam na balkon jos uvijek placuci ali puno tise i tek nakon pet-sest minuta kada sam se smirio tj utisao usao sam u sobu. Na njihove zbunjene poglede odgovorio sam samo .” Ni sam ne znam, Isus me izgleda milovao po glavi” Oni su se samo pogledali, osmjehnuli i izisli iz sobe. Slicno su reagirali i mnogi drugi kojima sam ovo ispricao. Mjesec dana nakon toga otisao sam na duhovni seminar oca Jamesa kojeg je odrzao u Travniku u Bosni. Bio je to samo seminar, za mene, naravno. Susreo sam samo oca Jamesa. Izgleda da sam samo to i trazio!
HVALA TI DOBRI UCITELJU IZVORE SVIH MILOSTI!
|
