Inflacija poruka s neba
Pojave o kojima je ovdje riječ usuđujem se, kao nestručnjak i nikakav autoritet, dotaknuti samo oslonom na autoritet živućega pape.
Benedikt XVI. upravo priprema »upute za borbu protiv rastućega broja ljudi koji lažno tvrde da su vidjeli Djevicu Mariju«, javljaju engleske katoličke novine.
Bit će to smjernice biskupima kako se postaviti usuprot »eksploziji broja lažnih mistika«. Osobe su to koje tvrde da su »u izravnoj vezi s Bogom, pa mame vjernike iz Crkve u osobne kultove i neposlušnost biskupima«. Objavom novih mjerila za »razlikovanje istinitih od lažnih tvrdnja o viđenjima Isusa i Marije, o porukama, stigmama, kipovima što plaču i krvare i euharistijskim čudesima« (gdje se misno vino pretvara u vidljivu krv) Papa će
naložiti biskupima »krajnju strogost«.
Nebeska ukazanja različitim osobama pripadaju u privatne objave, za razliku od Objave priopćene u biblijskim knjigama. Neke privatne objave Crkva je priznala kao vjerodostojne, dok su stotine viđenja prijavljenih kroz stotine godina ponajvećma pale u zaborav. Od trećega do 18. stoljeća zabilježeno je prijavljenih ukazanja Majke Božje točno 2.160. Rekord bilježi 13. stoljeće: 772 viđenja, dok ih je u 17. stoljeću bilo svega 26.
Od Španjolske do Francuske i dalje
Najraniji takav podatak je ukazanje još živuće Isusove majke apostolu Jakovu godine 40. u Saragossi u Španjolskoj. Zatražila je da sagradi crkvu na tome mjestu, i tu je i dandanas svjetsko proštenište. U Engleskoj se ističe Marijino ukazanje udovici Richildis de Faverches, godine 1061. u Walsinghamu, i opet sa željom da podigne crkvu. Čuvena je Naša Gospa od Krunice, koja se ukazala španjolskom propovjedniku sv. Dominiku u južnoj Francuskoj g. 1208. Dala mu je krunicu da bude oružje u rukama vjernika u borbi protiv krivovjernika albigenza (drugi su redovnici poslije ocijenili da to oružje nije samo po sebi dosta, pa pokrenuše uspješno fizičko istrebljenje albigenza). Onda je opet došla na red Engleska, gdje se Marija 1251. ukazala karmelićaninu Simonu Stocku u Avlesfordu. Dala mu je smeđi škapular: dva komadića platna s Marijinim likom, da običnim vjernicima služi kao zamjena za redovničku odjeću i time stjecanje mnogih duhovnih dobara karmelskoga reda.
Prvih 400 godina 2. tisućljeća nadnaravna su viđenja poglavito doživljavali odrasli, najviše muški, najčešće svećenici. Potom je nastupio moderni tip ukazanja: viđenja imaju većinom žene, pretežno djeca, rjeđe osobe duhovnih zvanja. Time je počeo dugotrajan »pastirski ciklus«, i to u Španjolskoj, koji je trajao do 18. stoljeća, kad je zavladalo zatišje. Novi val ukazanja nadošao je nakon Francuske revolucije (1789.). I opet, vidioci su više djeca no odrasli, više žena no muških, ponajčešće iz krajnje siromašnih prilika. Apsolutno vodstvo u broju ukazanja pripada Francuskoj. Počevši od Francuske revolucije nastupilo je marijansko doba: gotovo se isključivo ukazuje Majka Božja.
U 46 godina posebno je sedam dojava o ukazanjima Majke Božje s različitih strana Francuske naišlo na izvanredan odjek, između brojnih drugih. Najznačajnija su ukazanja dvjema djevojčicama u La Salletteu 1846., pastirici u Lourdesu 1858., sestri i bratu u Pontmainu 1871. i djevojci u Pellevoisinu 1876. Cijeli svijet danas znade za Lourdes, no malo je tko čuo o trima okolnim starijim marijanskim svetištima. U selu Garaisonu u 16. stoljeću Marija se ukazala mladoj pastirici; u Medouxu u 17. stoljeću drugoj pastirici, imenom Lilove; u Betharramu legenda govori o svjetlećem kipu Gospe nađenom u grmu. K tome, Garaison i Betharram imaju baš kao i Lourdes pećinu i izvor i razglasili se po čudesnim ozdravljenjima. Sve dok ih sve tri nije potisnuo Lourdes.
Sadržaj glavnine novovjekih poruka sažimlje se u onome što je priopćila redovnica Catharina Laboure nakon viđenja u Parizu 1830.: »Vremena su vrlo zla... Sav će svijet snaći svakojake nevolje, bijeda i patnja.« To je kazna za masovno odbacivanje Božjega zakona. Da bi odvratili Božji gnjev, ljudi se moraju obratiti, okaniti se grešnih navika, postiti i moliti. Najčešće se ističe krunica.
Novi svjetski potresi, nove poruke
Nakon francuskog vala 19. stoljeća bilo je nekoliko novih periodičnih »koncentracija« ukazanja. U dva desetljeća između dva rata nanizalo se devet značajnih Marijinih ukazanja: 1917. Fatima, Portugal; 1918. San Giovanni, Italija; 1920. Verdun, Kanada; 1920. Milburv, SAD; 1922. Montreal, Kanada; 1925. Tuy, Španjolska; 1932. Beauraing, Belgija; 1933. Banneux, Belgija; 1937. Tre Fontane, Italija. Hodočašćenja na sva ta mjesta jesu živa, ali sve ih je zasjenila Fatima, sa svojim dotad neviđenim pojavama (ples sunca) i zagonetno dramatičnim tajnim proročanstvima.
Nov niz od 20 godina počeo je nakon Drugog svjetskog rata. Počelo je 1945. u Amsterdamu, da bi se do 1965. izredalo devet značajnih ukazanja. Prostor zbivanja proširio se na daleke Filipine, Indiju, Ukrajinu. Tako se i opet naglo povećani broj ukazanja poklapa s razdobljem bijede, stradanja i političkih prevrata. U istočnoeuropskim zemljama, kao Mađarskoj i Slovačkoj, svako malo je sad ovdje sad ondje uzbudio mnoštvo glas o ukazanju Majke Božje. No komunisti nisu nikada bili u nedoumici što da počnu s time. Uglavnom su sve te objave energično otpremili u područje zaborava. Ostale su tek u blijedu sjećanju sve manjega broja živih iz onoga vremena.
I u Hrvatskoj smo toga imali na desetke. Unatoč željeznoj ruci Ozne/Udbe, najžilavije je neko vrijeme potrajalo okupljanje mnoštva u Bošnjacima kraj Županje. Mora da netko još pamti ime pobožne djevojke koja je tvrdila da joj se javlja Majka Božja s porukama nade narodu. Možda netko još pronađe negdje pisanoga traga o tamošnjim burnim zbivanjima onih olovnih dana, ili da barem zapiše sjećanja svjedoka dok ih još ima.
U tom poratnom vremenu katolički su svijet najviše uzbibala ukazanja u seocu Garabandalu, u sjevernoj Španjolskoj, 1961. Vidjelice su bile četiri djevojčice. Prvo im se nekoliko puta ukazao sv. Mihovil Arkandeo, zatim kroz pet godina Gospa dvije tisuće puta. Neka viđenja trajala su satima. Najstarija vidjelica Conchita objavila je 1963. Gospino proročanstvo: na nebu će se pojaviti velik Božji znak, čudesno svjetlo koje će vidjeti svaki čovjek na kugli zemaljskoj, i taj će znak ostati na nebeskom svodu zauvijek. Još je otkrila da će nakon tadašnjeg Ivana XXIII. biti samo još tri pape, onda će doći »svršetak našega vremena«, ali ne i svijeta.
Neprilike s biskupima
Sav su svijet o tome izvješćivale novine i televizije. Ali se nikako nije dao uvjeriti
ko nije dao uvjeriti mjesni biskup u Santanderu, pa se naužio napada supervjernih odozdo. Kada je onda poginuo na cesti, takvima je to bio očit znak Gospine osvete. Kada je više godina kasnije vidjelica Conchita Gonzales, kao udata žena u New Yorku i majka obitelji, izjavila kako uopće više nije sigurna u ta ukazanja, to garabandalskom hodočastilištu nije naudilo, ono živi i buja. Jednako ga nije ugrozilo to što su tri uzastopna mjesna biskupa službeno proglasila da garabandalska »navodna ukazanja nemaju nadnaravne valjanosti«. Pobornici istinitosti ukazanja doprli su do kardinala Ratzingera u Vatikanu, prije nego što je postao papa. Odgovorio im je da u porukama nema ničega što bi se protivilo pravoj vjeri, ali da je sve to, s obzirom na nebeske poruke kako su mnogi biskupi i kardinali na putu propasti, ipak »odviše oštro«.
To podsjeća na viđenje 18-godišnjakinje u Normandiji iz 1849., za njezina boravka u zatvoru zbog krađe: po izlasku je objavila Gospinu poruku svećenicima da će umrijeti svi koji se ne uključe u gradnju crkve u čast Majke Božje. Župnik u selu Rimlingenu (Saarska oblast) dobio je 1870. pismo od Blažene Djevice da će ići u pakao ako ne povjeruje u ukazanja. Pravopisne pogreške dovele su općinske vlasti do 13-godišnje vidjelice, i mala je priznala autorstvo. Trvenja pristalica viđenja sa crkvenim poglavarima nisu iznimka, a prilično su pouzdan put da do službenog priznanja viđenja nikada ne dođe.
Kler, od biskupa na niže, znao se naći nemoćan pred bujicom gibanja naroda. U Marpingenu, selu blizu Saarbriickena, godine 1876., krug vidjelaca, žena i djece, dvoje najmlađih od četiri godine, širio se iz mjeseca u mjesec, za godinu dana bilo ih je 30. Isto je onda zahvatilo neka okolnja mjesta, tako je u Beschvveileu viđenja dobilo 12 djevojaka. Šest mjeseci nakon Marpingena isto je u nedalekom Mettenbuchu, u susjednoj biskupiji, doživjela siromašna djevojka Mathilda Sack. U svim tim mjestima lik Gospe oblikovan je po lurdskom uzorku, a i naglo su procvala ekonomski. Marpingen je i prozvan »njemačkim Lourdesom«. Začudo, taj se Lourdes do godine 1960. pomalo ugasio. Kod fenomena marijanskih ukazanja prevladavaju stanovite zajedničke crte. Vremenski, broj im nabuja u razdobljima kuge, glada, rata i progona. Geografski, pretežno se javljaju u zabačenim, slabo rodnim i kamenitim krajevima, nekiput u zapuštenom graničnom području. Osobe koje dobivaju ukazanja često su vrlo siromašne, neuke, pa i iz poremećenih obiteljskih prilika.
Crkva naglašava kako ukazanja i privatne objave ne mogu ništa dodati katoličkoj vjeri. Po papinskoj uputi koja se čeka, biskupi će u svakom takvom slučaju morati sastaviti povjerenstvo od stručnjaka psihijatara, psihologa, teologa, demonologa i egzorcista. Oni treba da u tančine pretresu tvrdnje navodnih vidjelaca.
Kao prvo, biskup će im naložiti da o viđenjima šute. Ako se ne pokore, odmah će ukazanje biti proglašeno lažnim. Onda će nastupiti psihijatri, koji ne moraju biti ni vjernici. Ispitat će mentalno zdravlje, vidjeti nije li u pitanju histerija ili halucinacija i ne pati li osoba od uobraženosti uloge vođe. Zatim će se ispitati stupanj njezine naobrazbe, pa provjeriti nije li imala pristupa nekim štivima koja bi lažno poduprla njezine tvrdnje. Onda će se izvidjeti nemaju li vidioci i njihovi promicatelji nekog materijalnog probitka od svojih tvrdnja. Potom dolaze na red eksperti za đavolske pojave i istjerivači zlih duhova, kako bi se isključila mogućnost da se iza ukazanja krije Sotona.
Na taj korak navodi papu Benedikta XVI. iz godine u godinu rastući broj dojava o viđenjima. Od 1905. do 1995. bilo ih je 295. Priznato ih je 11. U mnogo slučajeva raskrinkani su lažni vidioci, otkrivene u pozadini financijske transakcije, a znakovi s neba pročitani kao vješti ljudski trikovi. Očito je u prošlosti bilo premalo kritičnosti. Valja sad prizvati u pomoć i moderne znanosti.
Vladimir Pavlinić KANA 5/432 svibanj 2009.
objavljeno: 04.05.2009.
|