slomljeno_krilo napisao:
Eh da prošlo je godinu dana otkad sam prvi put stupio u prostorije gdje se održavaju tjedni sastanci bratstva franjevačke mladeži Gospe od zdravlja Split. Od prvog trenutka mi je bilo žao što nisam od prije znao za postojanje Frame u Splitu. Mislim,znao sam da postoji,po pričanjima i što bih negdje pročitao,listajući Glas koncila i slične novine.Unazad par godina mnoge druge stvari su mi bile na pameti a na zadnjem mjestu vjera iako sam kako se ono kaže po defaultu kršćanin. Bio sam nešto poput sv.Franje,volio sam izlaziti,družiti se,koji put i zaružit do ranih jutarnjih sati...No, redovito sam išao na misna slavlja u mjestu no bio sam ogorčen što lokalni svećenik ne vodi župu i župljane kako drugi znaju. I to je ono što mi je smetalo i htio sam promjeniti. Stoga sam se uputio u potragu,zahvaljujući modernoj tehnologiji koja je koliko štetna toliko korisna. I našao sam,moju dragu braću i sestre framaše. Ispočetka sam to ljeto prvo išao na misna slavlja u tu župu. U međuvremenu je došla i jesen. Obavijestili su me o početku nove framaške godine. I tako sam došao,odmah sam se upoznao sa desetak dragih momaka i cura. Od prvog trenutka osjećao sam se prihvaćen,jednak njima i oni jednaki sa mnom.Hoću reći,relativno sam se kasno uključio u rad,no nikad nije kasno. Većina ih je mlađih,iz srednjih škola dolaze. Ima nas nekoliko starijih.Gornja granica je 30 donja je 16.Poslije se ide u FSR.No ja se osjećam mlad duhom a i tako izgledam tako da mi je to jedan bonus. Svaki utorak netko od moderatora spremi temu,čak su i meni u nekoliko navrata predlagali da obradim temu koju bih prezentirao ostalima. Potom ponekad gledamo razne dokumentarce na DVDu,o životu sv.Franje,abortusu,umjetnoj oplodnji,životu općenito.I tako sam lagano polagano slagao neke kockice u svojoj glavi,stvari o kojima nisam dosad razmišljao,došle su na mjesto. Znam da će mnogi od vas se smijati kad ovo budu čitali,gotovo mogu osjetiti smijeh ili podsmijeh,kako se uzme ali najdraži mi je trenutak bio kad smo u božićno vrijeme slagali i ispisivali omotnice s imenima župljana i njihovim adresama. Imati osjećaj da si koristan,da nešto radiš,nešto predivno. Možda i nije nešto posebno kako se čini ali meni je puno značilo. I uglavnom,zezancija,pjesme,druženja. Dolazili su nam framaši iz Vukovara,išli smo kod časnih sestara kad je bio došao križ sv.Damjana.Pjevali smo na misama povodom Gospe od zdravlja i pred Božić.Svaki prvi utorak u mjesecu imamo misu u kapelici u sklopu samostana pa obavim i ispovijed i pričest kod duhovnog asistenta,popričam s njim pomolimo se i to sve što ide uz to. Naravno družili smo se i van FRAMe išli po koncertima,šetali po gradu. Govorim to u prošlosti jer je to sve iza nas a u utorak počinje novo druženje. I još jedna godina puna smijeha,veselih lica,druženja,bjega od svakodnevice. S nestrpljenjem je očekujem. Hvala Vam svima na strpljenju što ste ovo pročitali,znam da ne znači mnogo pisati o tome ali meni kao meni puno znači. Mir i dobro!
krilo neslomljeno
vjerujem da su to posebna iskustva zajednistva s drugima i Bogom...
cuvaj i njeguj tu lipu oazu ZAJEDNISTVA kroz molitvu, pismu, pomaganja... Njemu na slavu neka je! Mir i dobro!!!!!