Dragi moji prijatelji, braćo i sestre u Isusu,
u braku sam 14 godina, starija sestra 13 , mlađa 8. Roditelji su u crkvenom braku 40 godina. Starija sestra i ja krštene smo mjesec dana nakon rođenja, dok mlađa tek s 10 godina. Pričest i krizmu smo imale u drugoj župi da nas nitko ne vidi ( roditelji u prosvjeti - vrijeme komunizma). Nikad u kući se nije previše pričalo o Bogu, a prve molitve smo naučile od svakog samo ne od roditelja. Uz sve to roditelji su nas učili da budemo poštene, lijepe, pametne, fine, fakultetski obrazovane, da ne upadnemo u loše društvo, da poštujemo starije....
Ja sam vrlo rano osjećala veliku bliskost s Bogom i sve što samu životu radila radila sam da ne povrijedim Njega. Svoju djecu odgajam u vjeri i Bog je prisutan u svakom segmentu mog života. Imala sam problema na početku braka ( o tome ću isto pisati ), ali ono što me danas muči ( i moje sestre) je činjenica da smo shvatile da naši roditelji tako površno gledaju na život i bez obzira što danas skoro svaku nedjelju odlaze na svetu Misu, nisu pošteni.... Tako me boli što ovo pišem i mislim, ali ne znam što učiniti, kako im pomoći da progledaju, da li je moguća promjena u njihovim godinama, ...ili je svemu kraj...
Navest ću vam nekoliko primjera iz naših života pa mi molim vas recite što da radim, jesam li u krivu jer su mi oči zamućene i srce pretužno da bi donjela pravi sud..
-skoro kod svakog obiteljskog okupljanja, cinično i dvosmisleno podbadaju jednog od zetova ...koji im se tog trena nađe na tapeti
-ogovaraju naše svekrove i svekrve...kako ništa nisu postigli u životu, kako su propalice, nekrsti, nazivaju ih pogrdnim imenim ( sve tri se odlično slažemo sa muževim obiteljima i oni su nas predivno prihvatila i naravno nikad ništa ružno nisu rekli za naše roditelj)
-ja sam najveća sramota obitelji jer pušim i dajem djeci loš primjer!!!!
-ispred djece govore protiv njihovih očeva-naših muževa
-konstantno se hvala sa svojim kućama i svim materijalnim što su stekli
-otac u mobitelu ima samo slike djece s medaljama oko vrata, sliku, jedne kuće, sliku druge kuće, sliku zetove firme, sliku zetova auta....
mene hvala Bogu nema niti na jednoj slici jer prezirem kad se netko sa mnom hvali...
-ajme kliko toga ima.....
-e sad ne pričaju s nama jer smo nezahvalne kćeri ...jer mamu navodno nismo zvale cijeli tjedan , a ona je bolesna , a nitko ne zna što je točno boli ( emocionalno ucjenjivanje ) Bože oprosti mi ako krivo mislim :(
Uglavnom svakodnevno nas mora peći savjest i svakodnevno im se ( pogotovo majci ) moram ispričavati za nešto ...ja ne mogu više
Želim sačuvati svoj brak i izvesti svoju djecu na pravi put, a ona kao da bi da se sve tri rastanemo i vratimo se njoj ???? Nemam pojma
Često razmišljam kako će biti bolno kad ih više ne bude(jer bilo je i ljepih trenutaka ) , ali da će nam biti lakše... :((((( srce i duša me bole dok ovo pišem , najiskrenije što mogu, peče me savjest, guši me...tresnem glavom kad mi to padne na pamet , kako da si pomognem, a i njima naravno....
Napominjem da im nikada ružnu riječ nismo uputile, a kamo li što loše napravile da bi se danas ovako osjećale...
|