www.tebe-trazim.com

Pa i ja mogu za sebe otvoreno reči da ponekad kukam bezveze. Iskreno ću reći da me često sram što se smatram kršćaninom, a ne svjedočim svojim životom to kršćanstvo. Što se tiće obiteljskog nasilja, može biti križ kao što sam naveo u slučaju svoje prijateljice i u životu svete Rite. Trpile su dosta, bilo je to iskušenje, ali su na kraju izvojevele pobjedu uz Božju pomoć. Ali ako to traje čitav brak i ako gotovo muž ne ubije ženu, onda to sigurno nije križ koji je sam Bog dao. Svakako da ne mislim da sve što mi se događa da je baš Božja volja. Tu sad dolazi ono o Božjoj volji i Božjem dopuštenju.

Čula sam ovu priču, samo malo opširnije, al zaključak je jasan
Opet ću se ponovit protiv sam nasilja, ali za svetost i neraskidivost braka.
Gdje mi je vjera ako ne mogu izmolit od Boga da mi pokaže način na koji da postupim prema nasilniku, kako da me On oslobodi nasilnika, a da ne poduzimam ja osobno neke mjere, kojima ću ja njemu suditi i odrediti mu budućnost

Moja poruka djevojkama je nek upoznaju dečka koji joj se sviđa, a ne ući u brak u zaljubljenom ushitu, zanesene i zasljepljene!!!
Bog nam je dao razum!!!!
Ne znam baš nekog dečka koji je prije braka imao donekle riješenu situaciju i koji je bio duhovno stabilan....pa da kasnije "postane" nasilnik
to je varka zloga! Zli dovodi u napast i najpobožnije, al s njima je moguće riješiti problem!

ili da onak "laički" kažem "Prije upotrebe promučkat "

Božji blagoslov!

da,ili kako kaže Bundalo ..u kojem si duhu,u tom se i ženiš...

Rekoh da je to bila propovijed prije više godina i sigurno se ne sjećam svega, ali poanta priče je jasna i izuzetno korisna. Ako možda znaš detaljnije, ako sam nešto bitno ispustio, podjeli to s nama. Ima i jedna zgodna anegdota o užetu, ali o njoj nekom drugom prilikom. Ima njih dosta ustvari, možda da otvorimo temu o tim suvremenim prispodobama.

Složio bih se s vašim komentarima. Najviše me žaloste ''kršćani'' koji takve stvari rade, a na žalost ima ih. A najviše mi smeta dvoličnost: samnom će lijepo pričati o Bogu, s nekim drugim će popričati o astrologiji, a onda će opet podržati i ateista u mišljenju. Ne volim čuti od ''kršćana'': Bog je vrhovna duhovna misao (ja to prevodim - Bog je izmišljotina), negdje nešto ima (a ima i to nije nešto nego Bog) ili pak vjera je samo način života, a smrt je totalni kraj. A onda se čudimo da nam je loše, da nam je Bog okrenuo leđa. A On nikome ne okreće leđa, već mi okrećemo njemu .

Još jedna stvar koju bih dodao je ta da kad čujemo priču žrtve i već postanemo suci prema nasilniku, bilo bi dobro čuti i njegovu priču. Za sve postoji razlog, opravdan ili neopravdan. Ne možemo osuđivati opsjednutog čovjeka ako pogrđuje Boga, jer je pod utjecajem Zloga, a da ne mora sam biti kriv za svoju opsjednutost. Isto bi trebalo čuti i analizirati zlostavljača jer i on je čovjek kao i mi, i za njega je Isus dao život da se spasi, i za njega mole sveci, i njega netko voli, i on je dragocijen u Božjim očima. Samo mu treba pokazati Svijetlo svijeta da izađe iz mraka. To je stvar duhovnih ili psihičkih problema. Treba se moliti za žrtve da izdrže te napade, da im se Bog smiluje, da im da snage da oproste. A za zlostavljače da im Bog pokaže njihove grijehe, da se pokaju, da se izmire s bližnjima i da krenu Putem.


Neka vas sve blagoslovi i čuva dobri Bog koji je Ljubav.

Mir vama!