www.tebe-trazim.com

Draga anchi,

znaš,nekada ne treba na silu.
Pokazati svoju vjeru,priznati je otvoreno,ali u nekim situacijama kada smo u društvu onih koji je ne prihvaćaju ne trebamo ulaziti u rasprave.Bar ja tako mislim.Jer ne vrijedi.
Kod mene na poslu svi znaju kakva sam,i izbjegavaju pričati svašta kada su sa mnom,ja to vidim kao nekakvo poštovanje prema meni i mojoj vjeri,ali isto tako ja znam do kud u razgovoru mogu ići.I ne nastojim nikoga uvjeravati na silu,ili se raspravljati.
Opet ću navesti što je Isus rekao apostolima kada ih je poslao da šire Riječ,ne doslovce ali ovako nekako "Gdje vas ne prime,otrte i prašinu s obuće"
I Isus je znao da neće svi htjeti primiti Božjui riječ.A tko smo tek mi da bi nekoga čije je srce skroz u materijalnom,tko je slijep za sve oko sebe,tko smo da bi ga uvjerili u Božju ljubav?

sviđa mi se kamo ide ova tema jer nije lako znati u kojem trenutku treba nešto reći ili napraviti a u kojem šutjeti.evo ja prva ne znam
mislim da često mislimo kako će naša riječ ili raspravljanje preobratiti nekog grešnika i da ćemo ga s našim "argumentima" uvjeriti da Bog postoji. Ali samo Isus može tako nešto, mi smo kroz molitvu samo posrednici koje on koristi.

Jooohny!!!
Naravno da nisam imala na umu da sad netko lijen nonstop baš svaki ispit prepisuje u cijelosti, mislila sam na situacije kad netko zapne oko nekog pitanja i pita me - PA NARAVNO DA ĆU MU REĆI ODGOVOR ukoliko mogu!!
Mene su izbacili s prijemnog upravo zbog šaptanja, ali Bog se pobrinuo da obje prođemo - i ja kojoj su oduzeli prijemni (ali sam već sve imala riješeno) i djevojka kojoj sam malo šaptala...
Po meni nema ništa loše ako tu i tamo svaki koji ima mogućnost - ponekad prepiše...Ponavljam, ne mislim na cijeli test nego na nekoliko pitanja, kad zaista malo nedostaje...

Pa meni je jednom i sam profesor šapnuo odgovor jer je vidio da sam blizu prolaza i samo to jedno mi je nedostajalo!
Po meni je to normalno i da su barem svi takvi, to je pomaganje, a ne krađa.