ja-klara napisao:
Dragi moji,
pitanje kao da je upravo meni postavljeno.Ovih dana mi je teško i preteško.Pa se ljutim i pitam-Bože koliko još,pa ja to ne mogu ?!
Onda plačem par dana osjećajući se sama na ovom svijetu,pa se dignem obrišem suze pogledam križ i pomislim-Zar bi me On ostavio samu?
Jedne noći neki čovjek usni san u kojem je vidio sebe kako korača plažom s Gospodinom.
A po nebu su prolazili prizori iz njegova života.
I primjeti uza svaki prizor tragove dvaju para stopala u pijesku : jedni pripadahu njemu, drugi Gospodinu.
Kad mu se prikazao i posljednji prizor ,okrene se i pogleda stope u pijesku.Puno puta uza stazu njegova života pojavljivao se samo jedan trag stopala. A bijaše to,opazio je ,u najtežim i najtužnijim životnim trenucima. Budući da ga je to uznemirilo,upita Gospodina :
" Gospodine ,rekao si da ćeš uvijek hoditi samnom odlučim li jednom slijediti Te. A primjetio sam da se upravo uz najteže trenutke u mom životu pruža samo jedan trag stopala. I ne razumjem zašto bi me ti ostavio onda kad sam te najviše trebao ."
A odgovori Gospodin: " Sine moj,drago moje dijete, volim te i nikad te ne bih napustio. A ono doba,doba tvojih iskušenja i patnji, koje prati samo jedan trag stopala u pijesku, bijaše to onda kad sam te nosio u naručju."