www.tebe-trazim.com

Prekrasna pjesma...nisam plakala

Šalim se.... ali meni je isto jedna od najljepših pjesama Klanjam ti se smjerno...
No prvi put sam taj dar doživjela na misi pri molitvi očenaša...mjesecima nisam mogla glasno moliti zbog suza...ili pri podizanju Presvetog...ili na ispovijedi...
Onda na jednoj misi na Sigetu, prvi put čujem pjesmu Da te samo dotaknem...pjevam ju i znam sve riječi, a nikad prije nisam...i onda počnu suze...borila sam se da glasno ne zaplačem...doživljaj je bio tako divan, gledala sam onaj kip Isusa i imala osjećaj da su riječi pjeme moje, da sam ih ja upravo izmislila i da ih moja duša govori Isusu...

Nikad!
Ako mi i slucajno i oko zatitra, brzo nadjem nekoga za potuc se....ili se valjam u blatu i gasim cikove na ramenima

Mislim da postoji razlika. Recimo dobila sam jednu sličicu ranjenog Isusa, a na poleđini riječi molitve:

Isuse, dođoh Ti reći kako me u grlu guši
od isplakanih suza kako me boli u duši....

...U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam,
o, Bože, što da se tužim,
pa mene je pred Tobom sram....

...Isuse, dođoh, Ti se jadat u suton ovoga dana,
al motreć Tebe, iščeznu moja rana.

Ovu molitvu uvijek molim u suzama, a mislim da se to dešava i drugima...

No ono što sam opisala u gornjem postu je drugačije. To bih ovako laički opisala kao djelovanje Duha Svetoga. Jer na dan izmolim više očenaša u krunici i inače, pa ništa ne doživim, a na misi dok molim Očenaš iznenada to dođe, nije uvjetovano mojom željom, a ne desi ni svaki put....ne znam

Nisam siguran,ali mislim da je ovo "KLANJAM TI SE SMJERNO" po glazbi!!

E Samuele bravo! Trazim to valjda 100 godina.
No vise volim kada orgulje "zagrme"...nesto kao ovo samo puno sporije i bez pauziranja:

ponekad mi oči zasuze kad pjesma poput gospodine ti si pastir moj ili nebojte se zapjevaju jednostavno čudesno

Evo nadjoh izvedbu koja je vrlo slicna u nasoj crkvi:

Sjećam se kada mi se to prvi put dogodilo, jako davno, kad su na misi zapjevali "O, Bože, zar si pozvao mene, Tvoje usne moje rekoše ime...". Prošli su me srsi cijelim tijelom, i došle suze, i točno sam osjetila da to Isus meni pjeva, meni govori... Mislim da je to znak da smo povezani s Isusom, da se u tom trenutku napunimo Duha Svetoga, to je u svakom slučaju dar, veliki dar, jer je takvo iskustvo nešto predivno...

kad svi već nabrajaju pjesme koje ih dirnu..mene posebno:
"Divan si, divan si, tvoja milost pronašla me praznih ruku i ispunila me. Novi čovjek postao sam, u blizini Tvoje ljubavi.."
i pjesma "Tvoja krv"...i bilo koja druga koju me tog trena "pogodi"...

U samim počecima mog intenzivnijeg vjerničkog života, mogu reći čak obraćenja, ja sam plakala čak i na propovijedima na sv. misi, a da ne govorimo o pjesmama koje se pod sv. misom pjevaju.. To je bilo jedno predivno intezivno vrijeme, kada sam od silnog ganuća, ljubavi, poistovjećivanja.. pola pjesme pjevala, a pola plakala.. Ono pjevam.. i čuje me se, (Bogu hvala) pa najednom jecaj, he, he.. Meni je to bilo posebno milosno vrijeme, kada sam se osjećala tako blizu Boga, tako povezana, tako ljubljena, tako zaštićena.. samo ne znam koliko se to moje "pjevanje-jecanje" svidjelo ostalim vjernicima na sv. misi.
I dan danas mi se događaju suze, naravno ne više tako intezivno kao nekad.. Ali neobično volim te suze i smatram da zaista jesu dar, jer nakon njih se osjećam tako predivno povezana s Njime.