www.tebe-trazim.com

OBNOVI LICE ZEMLJE
Duhovi.blagdan.Dovršetak pashalnog misterija Isusa Krista.Rođendan Crkve.Početak kraljevstva Božjeg na zemlji.Postavlja se pitanje-što za nas zapravo znače ta sjećanja, ova datosti ovaj događaj?Ustara kršćanska vremena Duhove su slavili kao Uskrs,Pripravom, svečanim bdijenjem.Vjernici su čekali darove Duha Svetoga.Te darove može primiti samo molitelj.Bdjeli su i molili.Tako o tom blagdanu razmišljmo mi kršćani.No ima puno ljudi koji nisu kršćani, ali nema niti jednog čovjeka koji nema dušu.Duša je duhovna i čovjek je ''oduhovljen''.Kada to ne bi bio ne bi bio ni čovjek.Narav ljudske duše je zapravo odsjaj Božjega Duha u svakom čovjeku.stoga je duh svakoga čovjeka bio on nevjernik ili vjernik, okrenut prema dobru.Duša duše čovjekove je dobrota.
Kada mali Marokanci pitaju svoje starije-kako to da kod njih postoji nepregledna pustinja Sahara, oni im odgovaraju veoma zanimljivom pričom.Vjerovali ili ne , na početku vremena zemlja je bila samo zelena i svježa kao jedan tek prolistali list na stablu....tisuće potočića su žuborili kroz livade, smokve, naranče, a cedri i datulje rasli su na istoj grani- lav je spavao sa janjetom, a plemena različitih ljudi živjela su zajedno i uopće nisu znali što znači zlo, a kamoli da bi činili zlo jedni drugima.
Na početku vremena Bog je rekao ljudima-Ovaj cvjetni vrt je vaš.Vaši su također i plodivi.Međutim morate znati da ću ja u ovaj vrt ubaciti po jedno zrnce pijeska svaki put kada od vas netko učini zlo, bilo jezikom ili činom, pa bi tako jednoga dana moglo nestati i stabala i svježe tekuće vode, da se više nikada ne vrate.Kroz mnogo vremena Božja riječ se pošovala, dok se jednoga dana dva beduina nisu posvađali za devu.čim su progovorili prvu ružnu riječ Gospodin je na zemlju bacio jedno zrno pijeska, tako maleno i lagano da ga nitko nije zamijetio.Veoma brzo su na ružne riječi slijedili i ružni čini pa su mnoga zrna pijeska počela počela padati, tako da je mala hrpa pijeska počela očevidno rasti.Ljudi su se okupljali i pitali Gospodina-''Što je ovo Gospodine svega stvorenja?''-Plod vaše zloće.Svaki put kada se ponašate neljudski ili pidignete ruku na svojega brata, lažete ili izdajete, zrnce se pijeska pridodaje već postojećima.Tko zna možda će tako pijesak jednoga dana prekriti cijelu zemlju?
Ljudi su prasnuli u smijeh...
nastavit će se...

...Da bismo postali najgori od najgorih trebali bi milijuni milijuna godina da bi nam ova lagana pješčana prašina mogla učiniti nešto zla.Nakon svega , priznajmo tko se može bojati ili strašiti malo pijeska?-Tako su nastavili boriti se brat protiv brata, narod protiv naroda, dok pijesak nije prekrio zelene pašnjake i polja, izbrisao korita rijeka, daleko otjerao sve životinje u potrazi za hranom.Na ovome se svijetu tako stvorila pustinja, pa su tada ljudi prisiljeni lutati od spruda do spruda sa šatorima i devama tržiti sklonište, maštajući o zelenilu, izgubljenoj zemlji i vodama,Mnogo puta im se dogodi da u snu sanjaju ono što u javi nikada neće vidjeti- široka plvetnila vode i rascvjetana stabla.To su željena viđenja koja odmah nestaju- narod ih zove obmanama ili varkama.Samo ondje gdje su ljudi opsluživali Božje zakone i danas postoje zelene palme i čisti izvori vode koje pijesak ne može izbrisati, premda ih okružuje kao što more okružuje otoke i ništa im ne može učiniti.Putnici ih zovu oazama.Tu nalaze okrepu i odmor, sjećajući se riječi koje je Gospodin rekao svom narodu-Ne pravi od Mog zelenog svijeta nepreglednu pustinju!Eto sada znate zašto i danas pustinje na našem planetu Zemlji rastu i šire se ne uzaustavljajući se.
To je ta zanimljiva priča.Da, priča je.Ali, koliko istine.Vrijeme Duhova je upravo vrijeme da se svatko od nas zapita- što je u njemu?Je li njegova nutrina oaza ili pustinja?.Imam dojam da je toliko ljudi u sebi opustošeno.Ne uvijek svojom krivicom.Međutim bez obzira na krivicu, stravična je činjenica imati u duši pustinju.A što reći o onima koji uzrokuju da se našom zemljom širi pustinja?.Koji ne poznaju'' ekologiju'' duše.Ovih dana pa i mjeseci toliko smo slušali, i čuli optuživanja, isključivanja, laži.Tako nam se naglo nagomilao pijesak.Čeka li nas pustinja?.To uvelike ovisi o nama kršćanima.Onam, ljudima vjere.Kada bi shvatili svoju zadaću, koja nam je zadana za Duhove, shvatili bi i svoje poslanje-idite po svem svijetu navješćujte Radosnu vijest.Ta radosna vijest je-BOG nam je OTAC, KRIST nam je BRAT, a u nama boravi DUH SVETI,Da ako u nama nije pustinja.Molimo, koji vjerujemo, da ostanemo barem oaza u pustinji oko nas.Iz te oaze jedino je on , Duh, sposoban obnoviti lice zemlje.
hrvatska riječ