Roma napisao:
Draga Naggar,
Moj muž je umro. Svoj život je posvetio svojoj obitelji.Bio je čovjek otvorenog srca, mnogi tuguju za njim. Bio je prijatelj, uvuek s osmijehom na licu, uvijek topla riječ na usnama. Od djetinstva smo skupa.
Nedostaje mi svakog trena.
Ja vjerujem da čovjek u molitvi može naći snage. Znam i da svatko nosi svoj križ.
Moja kci kaze da je zahvalna jer je on bas bio njen tata. Ali, opet... kažem realnost je jedna. Covjek se mora nauciti nositi s tim.
Za nas je to tragedija. Najprije nije bio bolestan, izdahnuo mi je na rukama,
iznenada .... sve su to traume i šokovi...
To se najprije sve mora složiti u glavi.... nevjerica...
Naravno, dok te ne tresne, čovjek misli da se loše stvari uvijek događaju drugom.
Tada se pitaš- zašto, zašto je morao otići tako mlad?
Sad je došlo naše vrijeme... taman si djecu podigao na noge... a ono...
sruši ti se svijet...
Nije lako... kažeš bez svakoga se može... to nije bio moj izbor...
Molim dragog Boga da mi da snage da izdržim svoju bol, da nastavim živjeti ...i da se mogu pomiriti s tim
Draga Roma,
glupo je praviti se da te razumijem jer nisam u tvojoj koži ali znam da ti mora biti užasno teško...Svaki dan je priča za sebe i borba...
Moli se da te Isus izliječi od rana, trauma i šokova jer, vjeruj mi, da sada nisi ni svjesna koliko ih je... U tišini moli Isusa da uđe u svaki trenutak koji ti je bio težak a posebno onaj kada ti je muž izdahnuo na rukama... Moli ga da te iscijeli i ublaži tu bol koja ti sada razdire srce jer ćeš se inače toga uvijek sjećati s jednakom tugom...
Bog blagoslovio tebe i tvoju obitelj...
Login
FAQ
Chat
Traži
zajedno s tobom...
kao osoba..