www.tebe-trazim.com

meni je predivno kada dodem na misu i placem od srece... i kada molimo oce nas, uhvatim za ruku svog susjeda... znam da ljudi tada vide da uzivam i da sam sretna jer sam ponosna krscanka!!!! ZAGRLJAJ SVIMA I BOG VAS BLAGOSLOVIO!!!!!

zaista trebamo nabaciti OSMIJEH na lica,

cula sam da neki mrmljaju, kako oni katolici pricaju da su sretni sa svojim Bogom a uvijek im zabrinuta lica..

pokazimo drugima da se nebrinemo za nista,

kako smo sretni sto smo Njegovi!!!!

Isuse budi uvijek uz nas!!!

BB!!!

...Trebamo stalno imati osmjeh jer, ako ga samo
.."nabacimo" ... brzo ćemo se smrknuti...
..Osmijeh izvire..iz radosna srca..
..I kad smo iz vana tužni..dubine ostaju radosne..
..zato, uvijek možemo imati osmjeh na licu

Krscanin oblikuje svoj zivot,prema radosnoj vjesti koju je Isus Krist donio.
On govori o ispunjenju u koje nas hoce voditi.

"Onda ce se vas srce radovati,nitko nece uzeti vase radosti."

I apostol nas poziva takodjer s Filipljanima:

"Radujte se Gospodinu u svako vrijeme!Jos jedanput vam kazem:
RADUJTE SE


(radost se ne smije glumiti,nju moras posjedovati,inace je uzaludno??)

"RADUJTE SE",sta u stvari znaci za nas Katolike.
Svato od nas dobro zna,da je vanjski smjeh na licu samo fasada,
"prava radost se osjeca u srcu"Svatko koje Isusov trebao bi biti radostan.
Ali ne samo na licu,nego i u srcu ,i djelom..
Radost nase Katolicke vjere je "Nada koja nikad ne umire,
nada koja proizlazi iz nase vjere....to je ono "RADOST U SRCU"
Ako imam namrcito lice,a radost u srcu,onda se to i vidi,kroz nase misli i djela mi pokazujemo dovoljno.Onda to i ljudi prepoznaju..
A samo pricati o tome,bilo bi premalo za nas Katolike.
Dojan vasnjkog lica koji nam covjek ostavlja,zna cesto puta biti netocan.Osoba koja je hladna i mrzovoljna,vjerojatno ima razlog za takvo ponasanje..Covjek koji ima probleme ne moze se smijati.
"Nudi nam se kriz,kao "Put za nebo.",zato mi Katolici imamo i
"Radost trpljenja",trpljenje koje se nalazi u srcu,a ne na usnama i celu.
I kad nam lose krene,i kad ne vidimo svijetlo na nasem putu,
nepreostaje nam drugo,nego u tom trpljenju pronaci RADOST.
I to ne onu obicnu,svakodnevnu,kratkotrajnu..
Onu dublju,svijetlu i dugotrajniju,punu ljubavi ....i VJECNU.
Majka koja radja ima bolove prilikom porodjaja,ali RADUJE SE jer dolazi novi zivot,novo bice.
Nakon nevremena,dolazi ljepo i suncano.
Nakon trpljenja dolazi nesto veliko,nakon kriza dolazi Uskrsnuce.
Pa mi imamo dosta razloga da budemo radosni,i to pravo radosni.

Kad covjek osjeti Bozju dobrotu koja isijava preko Nebeske Majke,koja dovikuje svakom od nas...JA SAM OVDJE,dodji "obrati se",postani novim clanom,novim covjekom,i ponesi i prenesi ljubav,
sve ono dobro sto krasi covjeka.."Molita ce te podignuti" NE BOJ SE.....
Taj osjecaj da nas Gospodin Isus i Njegova Majka,uvjek trazi,on nam
daje snagu da se ne bojimo ,sadasnjosti i buducnosti i znamo da je
BOG SVEMOGUC,a MAJKA NJEGOVA MARIJA,vodi nas pravim putem.
Bog je tu na djelu,plodovi se prepoznaju,oni su razasuti po svima nama.
Mudri i dalje neka mudruju,Bog se otkriva malenima..
Molitvu i mir srca treba dozivjeti,sreca postaje neizmjerna..
Odusevljena sam,moli i odusevi se i ti..

LJudi mi često znaju reć da sam se promjenila.
A ja kažem da promjenila sam se i sad sam sretna,samo zato što je Isus taj koji me promjenio!
I SRETNA SAM JER SAM DJETE NJEGOVO ,SRETNA ŠTO GA BESKRAJNO LJUBIM!!!!
SRETNA SAM JER SAM PROBUDILA SVOJ ŽIVOT,AKO JE TO BIO ŽIVOT,JER ŽIVOT BEZ ISUSA NEPOSTOJI!!!!

Mi smo Kristjani vrli
mi Katolici smo pravi,
mi vjerne ovčice Kristove
a zbog nas nosi...trnje na glavi..

Zašto glumimo Njemu
kad misli sve naše znade,
pred Njim se tope... sve maske naše
pa zato nam nevino lice dade.

Ja želim biti svjedok....mojeg
Raspetog...Uskrslog ...Krista,
u ovoj civilizaciji smrti...
ostati...vjerna sve do mućeništva.

Bože, koje Radosti...
..koje li Radosti..
..tebe poznavati..
..o Bože...
.što mi dušu ispunjaš..
..koja li je Radost...
.u srcu mome..
...o Bože..
.srce moje plače..
.od sreće..
.jer vidi tebe..
..očima duha...
.spremna na muku..
.zbog Ljubavi..
.koju mi daješ..
.o Bože..
..koje Milosti..
.koje li Radosti...

Ja bila na ispovjedi za Božić i počela plakati pred svećenikom, baš mi je bilo teško (išla moja baka samnom koja je dobila rogove čekajući me da završim), i kažem ja svećeniku da sto posto ovako što nije imao, on se samo nasmijao i rekao mi sretan ti Božić. Molim ja pokoru i cmizdrim ko blesava, ljudi me u crkvi gledaju i dođe moja legica do mene i pita me što sam ja napravila kad toliko plačem. Ja ne znam što je meni bilo da su suze same od sebe išle....
Kad sam došla kući svi su mi rekli da nisam normalna, osim djede koji mi je rekao da je to bila ispovjed od srca. Ali pun pogodak je bio KS. Plakala sam ko kišna godina, ali sam pronašla mir, radost, sreću. Najradije bih sve ljude s kojima sam dobra išla i ljubila i grlila. Pomutio mi se razum, ali nije od razuma od srca je...