www.tebe-trazim.com

..pozdravljam mog dragog svetog Ivana Pavla II..
..koji jest u slavi Gospodnjoj...
..i društvu svih svetih i
..društvu službenice Gospodnje.., naše Gospe.. Marije

..molimo se za pomoć
..Gospodinovog Božanskog Milosrđa..
..sadašnjem . Papi...

On nam se sigurno smješi iz Rajskih dvora...

Sveti Oče- ovo su doista milosna vremena..
Zahvaljujem Bogu što me poželio u ovom svijetu u vremenu kada si Ti- kročio ovom zemljom i što mogu reći da sam "suvremenik" velikog svetog čovjeka Ivana Pavla II.
Utješi i one koji su te za tvog života gledali...a ti im nisi uzvratio svojim zemaljskim pogledom....
vjerujem da si ih vidio duhovnim očima..i ponesao taj dodir duša sa sobom u Nebo..
Molim te sveti Oče.. u miru i zagrljaju Očevom...zagovaraj našu domovinu Hrvatsku da ne odstupa od temelja kršćanstva i učenja Svete nam Katoličke Crkve...neka uvijek bude "malo svjetlo Isusovo" na ovoj "velikoj" kugli zemaljskoj!

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=yeD0GpbmyFQ[/youtube]

Emilija je potjecala iz obitelji srednjeg staleža
u jednoj europskoj zemlji uništenoj općom glađu
nakon dugog rata. Glad i bolesti prijetili su svima.

Još od djetinjstva bila je krhka zdravlja, bez mogućnosti da ga poboljša zbog siromaštva u kojemu je živjela. Udala se za tekstilnog djelatnika dok je još bila vrlo mlada. Otišli su živjeti u novi grad daleko od rodbine i poznanika.

Edmund, prvorođenac, umro je ubrzo nakon toga.
Bio je mladić lijepa izgleda, dobar učenik i atletičar.
Nekoliko godina kasnije Emilija je rodila djevojčicu
koja je živjela tek nekoliko tjedana
zbog loših uvjeta u kojima je obitelj živjela.

Nakon četrnaest godina od Edmundova rođenja i deset godina nakon smrti njezine druge kćeri, Emilija je bila u teškom stanju. Imala je četrdeset godina i slabo zdravlje: mučili su je bubrezi, a srce je slabilo zbog urođene mane.

Pogoršale su se političke prilike u zemlji, što je bilo posljedica tek završenog I. svj. rata. Obitelj je živjela potpuno siromašno u vrijeme velike neizvjesnosti i straha od novog rata.

U ovim strašnim okolnostima Emilija je primijetila da je ponovno trudna. Mogla je pribjeći pobačaju, a postojali su i oni koji su, unatoč poteškoćama, bili spremni to izvesti.

Zbog životne dobi i slabog zdravlja, trudnoća je predstavljala opasnost po njezin život. Teške prilike u kojima je živjela potaknule su je upitati se što može pružiti novorođenčetu, dok i sama živi u siromaštvu a rat je blizu. Emilija nije bila svjesna da joj je preostalo tek još deset godina života.

II. svj. rat izbio je nekoliko godina kasnije. Otac još nerođenog djeteta izgubit će život u tomu ratu.

Emilija je odlučila dopustiti svome djetetu da se rodi i nazvala ga je Karol.
To je dijete odraslo, postalo veoma djelatno i svaki put kada je posjećivalo neku zemlju milijuni su ljudi vikali:
Ivane Pavle II., volimo te.

Evo nikada neću zaboraviti prije 10 godina, samo u listopadu mjesecu, priče koja nema svoj završetak. Noćna vožnja autobusom, iščekivanje velikog događja, snovi odsanjani mnogo prije stvarnoist koja se događa.
Izlazimo iz autobusa mnogo prije, pješaćenje oko 10 km, sivilo jesnske noći, uz put postvljeni šatori sa toplim napitcima i nepregledna kolona ljudi. Dolazimo u svetište oko 5 sati, mislim pa rano je, a skro sve puno. Jedva na sredini Križnog puta nalazimo mjesto i uz molitve i pjesmu vrijeme prolazi. Ne smeta hladnoća, neki i slabo obučeni i odjednom glsani šapat, dolazi veliki Papa Ivan Pavao II. Bože kada je došao od uzbuđenja , radosti, ljubavi gtovo da smo lebdjeli u zraku. Pa kad sam još to sanjao; da Svei Otac dođe i u svetište Majke Božje Bistričke, Bogu nije ništa nemoguče. Evo sada treću godinu, na veliki petak, pred njegovim kipom molim za sve nas. Danas mi je postalo jasno da onaj dio molitve koji je bio za braću i sestre u Kristu vrijedi za vas dragi i ljubljeni moji na ovom forumu. I još nešto; molitva upućena njemu ima veliku snagu!