www.tebe-trazim.com

žojana : " a što se tiče karizmatskih susreta kardinal je rekao da če se u zagrebu izgraditi veliki pastoralni centar gdje če se održavati susreti i slaviti gospodina kao to i dolikuje na posvečenome mjestu"---
Bogu hvala! jedva ,čekam!!! juupi!

a isto sam mnogo puta bila na raznim susretima,
npr. zašto smo kod oca J.Manjackala sami jedni drugima postavljali ruke na glave dok je svečenik molio Duha Svetog?!
jel to isto kao kad laik polaže ruke ?

laici su svi oni koji nisu svecenici.

ovdje se sada trazi netko tko malo bolje zna situaciju da objasni.

joakime?

Pitanje je doista na mjestu. Nisam upućen, ali sam neke stvari načuo;
npr. znam da je nekim biskupima teško pronaći svećenike za određene
župe jer mnogo svećenika je skeptično prema Neokatekumenskom
pokretu... što se tiče toga, mislim da je još uvijek veliki broj pokreta,
zajednca i sl. na promatranju i čekaju se plodovi, te se tek onda priznaju
ili ne priznaju u Vatikanu.

mali dodatak: u sigetu je svaka srijeda otvorena, karizmatska zajednica Maranatha, tko zeli slobodno neka dodje od 19:30-22:00
takodjer i petkom Magnifikat (o tome vikica više zna) u 19:30h
na jarunu u crkvi Mati Slobode samo za mlade kariz. zajednica Božja pobjeda

utorkom je Dobri pastir u Dubravi neznam točno di i nisam sigurna da li je otvoreno za sve koji zele doci ili samo za članove to možda joakim bolje zna

Sama riječ laik dolazi od grčkog termina "laos"što znači narod.Laik bi bio znači netko tko dolazi iz naroda.U našem kršćanskom poimanju,laik ounačava člana Božjeg naroda koji živi u svijetu s obvezama prema obitelji i sudjelovanju u društvenom životu...svaki laik ima dužnost raditi na upoznavanju i izgrađivanju Kravljevstva Božjeg,te svoj život i život drugih oblikovati i napredovati u svakodnevnom životu prema i u skladu Evanđelja...

Svaki laik je krštenik koji radi u ovome svijetu kao posvojeno dijete Božje.Pozvani su da spoznaju kako nisu samo pripadnici Crkve,već su oni sami Crkva,odnosno zajednica vjernika na zemlji,koju vodi papa sa svojim biskupima i svećenicima...

Samim time što su laici kršteni i potvrđeni,njihova je dužnost i zadaća da se što više angažiraju u samom poslanju koje je sam Krist povjerio cijelom svom narodu i kao takovi,svaki od nas na svoj način imamo udjela u Kristovoj svećeničkoj,proročkoj i kraljevstvoj službi...milsim d a je netko bio spomenuo ove tri službe,pa sad neću pisati o njima,ali ako treba budemo i to...

Upravo zbog tih triju službi,sama uloga laika u Crkvi,zahtijeva s njihove strane dubok duhovni život koji svakim danom treba težiti ka svetosti....upravo osobnoim zauzimanju oko i kod posvećivasnja svijeta,laici kao takovi imaju udjela u samoj svetosti Crkve.Kao što svi zandemo,Crkva je u sebi sveta(ali i grešna) i svi mi članovi te Crkve smo povani na svetost...važno je znati da taj poziv na svetost je isti ama baš za sve, od biskupa,svećenika do laika,za bogate i siromašne...

Da ne bi bilo zabune,stupanj svetosti ne ovisi ni o polažaju u društvu ili Crkvi,bio on hijerarhijski visoko rangiran ili bio običan laik u Crkvi,već isključivo ovisi o stupnju ljubavi koju svatko od nas nosi u sebi,ali i daje i prosipa oko sebe...

Evo ovo je samo u kratkim crtama i nemoguće je sve obuhvatiti,ako nekoga daleko više zamima,preporučam da pročita dokumente II Vat.Koncila i to je dekret "Apostolicam Actuositatem",znači o apostolatu laika,gdje stvarno možemo vidjeti kolika je sve uloga i zadaća samih laika,a da li je to tako i u praksi,o tome ne bih ovdje sada...

Draga Elenora,o ovome sam ja pisao davno na TT,samo ne znam d a li su ti postovi nestali onda kada smo imali problema s hakiranjem foruma,ali evo imam u svojoj datoteci nešto o poalganju ruku,napisano i izrečeno od biskupa Marina Srakića, sadašnjeg predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, pa ga u cjelosti ovdje stavljam...

Polaganje ruku
+ Marin, biskup

Danas je polaganje ruku silno u modi. Njemu pojedinci, pa i neke skupine vjernika, posvećuju veću pozornost i pridijevaju veću važnost nego Euharistiji. U najavi, bolje rečeno, u reklami jednog molitvenog skupa s polaganjem ruku pisalo je «a služit će se i Euharistija»...? Nek se najavi da će biti polaganje ruku, tada se hrpimice trči na takve skupove. Pune se dvorane. Tko ne bi išao na takve skupove? Što reći o toj pojavi i praksi?

Polaganje ruku – u biblijskoj tradiciji

Polaganje ruku ne postoji samo u kršćanskim vjerskim zajednicama, nego i u drugim (vjerskim) zajednicama, duhovnostima, pokretima i praksama, npr. u reikiju. Ono nije nešto novo, naprotiv, spominje se na stranicama Biblije i Starog i Novog zavjeta.

Označavala je istovremeno i blagoslov i zagovor. Onaj koji polaže ruke na drugoga moli da siđe na nj Gospodinova milost, njegov blagoslov. Ruke su simbol snage i moći, ali u isto vrijeme zaštite, nježnosti i utjehe. Jakov je položio ruke na Efraima (Post 48,14-15), Mojsije na Jošuu (Br 27,18-20), Isus na gubavca (Mk 1,41-42), Ananija na Savla (Dj 9,10-11)...
I u nas je običaj, prema toj biblijskoj tradiciji da roditelji polažu ruke na djecu, znanci na bolesnike, roditelji na mladence ili na sina mladomisnika.
Polaganje ruku može biti blagoslovina (sakramental), učinci koje ovise o Božjoj volji i o nutarnjem raspoloženju onih koji je primaju.

Kako obavljati tu službu

Prije svega valja dobro razlikovati «privatno» od «javnog» polaganja ruku. Svatko može položiti ruke na bolesnika i u molitvi poželjeti mu zdravlje, ili djetetu poželjeti sreću.
Međutim, drugi je slučaj kad je riječ o kakvoj molitvenoj zajednici, o «crkvi», shvaćenoj u pravom smislu te riječi, tj. o zajednici vjernika. Kad obavljamo tu gestu, uključujemo Crkvu i polaganje ruku postaje služenje kršćanskoj zajednici. U molitvenoj skupini, budući da djelujemo u ambijentu Crkve i prema vjernosti prema Isusovoj Riječi «u moje će ime polagati ruke» (usp. Mk 16,17), ruke mogu polagati samo oni koji su za to dobili posebni mandat.

U svakom ljudskom organizmu, kakav god on bio, potrebna je bar minimalna društvena organizacija, red, struktura. To vrijedi i za Crkvu, u kojoj postoje norme ponašanja.
Drugim riječima, kad nema reda slabi zalaganje, članovi odlaze, skupina se raspada. To vrijedi i za službu polaganja ruku i za izvršavanje karizmi, kao što su dar prorokovanja, znanja i liječenja. Te darove treba podvrgnuti prosudbi Crkve kao zajednice.

Nekoliko praktičnih pravila

Svaka osoba koja prakticira polaganje ruku mora se pripraviti molitvom. Tá, ne polažemo ruke u svoje ime nego u ime Isusa, kao što je on sam rekao «u moje će ime polagati ruke» (usp. Mk 16, 17). Kao poslužitelj Gospodinov, što bude više rastao Gospodin u njemu, to će se smanjivati njegovo «ja».

Bilo bi bolje da polaganje ruku obavlja više osoba, jer se tada bolje označava život u Crkvi, život članova Kristova Tijela. Postoji različitost darova, ali je isti Duh, različiti službenici, ali je isti Duh, različiti su načini djelovanja, ali je isti Bog koji djeluje sam u svima. Duh jednome daje poruku mudrosti drugome znanja, jednome, isti Duh daje vjeru drugome dar liječenja.

U molitvama za ozdravljenje treba izbjegavati sve oblike histerije, prijetvornosti, teatralnosti ili senzacionalizma. To se ne smije odvijati pred televizijskim kamerama bez dopuštenja dijecezanskog biskupa... Čujemo da u nekim skupovima dolazi do masovnog kričanja, padanja u nesvijest, kao po narudžbi.

Zašto se polažu ruke?

Služba polaganja ruku je služba hvalbene, prosne, zagovorne, zahvalne molitve nad osobom da se Gospodin očituje nad njom. To je jedina i glavna svrha: a manje je važno osobno posvećenje, razlučivanje duhova, fizičko ili psihičko ozdravljenje, snaga, vjera i sl. Nadam se da ću ozdraviti, da ću dobiti svjetlo ili određenu milost zato jer vjerujem da je Gospodin prisutan i da se očituje. U svakom slučaju, prepustimo Gospodinu da čini ono što hoće, a mi ostanimo sluge bez umišljaja da smo «polu-sveci» ili nešto slično.

Na žalost, neki voditelji tzv. «katoličkih seminara» previše pričaju o sebi i o učinku polaganja svojih ruku: oni za sebe tvrde da upadaju u ekstazu, da vide imena i broj ozdravljanih, čak gledaju organ koji ozdravlja (sic!), štoviše, ozdravljaju (valjda polaganjem ruku) preko telefona ili Interneta. Oni osjećaju u kojoj je zemlji đavao više djeluje... Takve sablažnjive izjave samo izazivaju naša ozbiljna pitanja radi li se doista o «Božjem čovjeku» ili o nekom drugom.

GDJE na Sigetu???

maki.. Crka sv.Križa u Sigetu, odmah iza Avenue Malla (nema 500m)preko puta Ine u Novom ZGu

možeš i pitat nekog tamo, tko pita - ne skita

Joakime hvala na odgovoru.. skužila sam BIT.. U ISUSOVO IME..
a mi možemo SVOJIM rukama BLAGOSLIVLJAT!

kao što i Križić stavljamo najmilijima na čelo..zazivamo Božji blagoslov...

znaći nije ni štetno ako ja stavim ruku na bolesnika i molim Gospodina za milsoti Njegove.. ali ne senzacionalističi ili javno.. POGOTOVO ne u svoje ime...

Jedno je znači KRŠTENJE U DUHU SVETOM polagnjem ruke SVEČENIKA
a drugo je polaganje ruke svoje uz molitvu blagoslova..

valjda sam "pokopčala"

Bog te blagoslovi Joakime!!!

Ja bih nadodao par stvari:naime nije zabranjeno laicima polagat ruke i nigdje nisam vidio zabrane ali sam u svetom pismu vidio dozvolu.Tko vjeruje u MENE činit će što i JA na bolesne će polagati ruke i oni će ozdravljati.Gdje tu piše Biskupi će polagati ruke ili svećenici će polagati ruke ili časne će polagati ruke?Ovo je dozvola od ISUSA KRISTA i nemože je oborit nitko a ni osporit.Dalje:Ako tko među vama želi bit najveći neka vam služi neka bude SLUGA i neka pere noge ja bi dodao,znači Isus nije branio niti natjecanje tko će bit revniji pa tako ga i shvaćajte.Zašto pojedinci misle da su samo oni u pravu i da mi laici nemožemo polagat ruke i molit za druge?Kad ste pitali nekog o tome?Zašto redovito padamo na istim temama?Po mjesec dana ništa ne pišete onda samo se neko pojavi na ovim temama i odmah se osjete pozvani pisat i prosuđivat.Ja osobno sam 8 godina član zajednice i samo gledam što pojedini pišu.Tako mi je žao onih koji neznaju o temi a razmašu se kao da jedini na svijetu sve znaju.Biskupi zvanično nemogu zabranit rad zajednica bez nekog razloga a mi se trebamo trudit da takvih razloga nebude.Nikad neće Biskupi rastjerat punu crkvu ali mi smo tu da se uklopimo u crkvu jer crkva nije crkva ako na zgradu mislimo mi smo crkva i kako neko može meni reć nemoj ić u crkvu?Nemojmo se razbacivat optužbama prema crkvi niti prema svećenstvu a kamoli prema Biskupima molim vas drage sestre i braćo.