www.tebe-trazim.com

Pa nije bas tako, da nemas ni casa za Gospodina. Post prije tvojega govori o ostavljanju svega da bi se slijedilo krscanstvo, a ti nemas ni vremena. Smatram da pretjerujete.

Papa je samo rekao da stavimo u zivot, koliko uzmognemo (makar 5 minuta na tjedan, recimo - nedjeljom, a to zbilja moze svatko), evangelizaciju, pomoc Crkvi, i slicno. Nije trazio sate i sate nasih zivota, vrijeme koje nemamo.

Usvari, cak i sudjelovanje u ovom topicu spada u evangelizaciju, zar ne? Papa je htio da prokomentiramo njegove rijeci, pa odgovorimo na njegovo upozorenja i pokazateljstvo na Gospodinov poziv, koliko mozemo.
Evo, nasla si vremena odgovoriti na uvodni post, spremna si naci vremena za klanjanje nekome do poda, pa tako mozes naci i 5 minuta nedjeljom, ako nis drugo, zar ne?

Nije lahko prepoznati sve zamke ovog doba, mnoge su prikrivene izgledom dobra, pa ih je tesko prepoznati.

Znas, i Isus nas je upozorio: [i]Cuvajte se laznih proroka. Pitali su ga kako ce ih prepoznati, a On je odgovorio: Prepoznati cete ih po plodovima njihovim.
Znaci, prvo se zlo treba dogoditi (losi plod), pa da shvatimo da to nesto ne valja, a to je meni jako tesko na dusu, zasto tako treba svijet postojati, zar nas Bog ne bi mogao upozoriti, prije nego se zlo dogodi, tako da se znamo cuvati?

To bi bilo puno bolje za nas, zar ne?

Gospodin vas je odabrao, odgovorili ste na njegov poziv, stoga svoj život posvećujte traženju svetosti, naviještanju evanđelja i izgradnji Crkve u vjeri, nadi i ljubavi
Dasnjim izazovima ,treba na vrijeme prepoznati,jer svi smo pozvani navijestati i utjeloviti poruku nade u svijet .Osloboditi se sebicnosti, pohlepe ,nasilja .To nam sprijecava ,nas rast u vjeri i milosti u srcu naroda. Mi smo pozvani navijestati radost vjere i Bozje ljubavi u drustvu u kojem brojni Crkvu smatraju,kao neku instituciju.Ne mozemo ,stalno pricati samo o djelima zloga,kako je svijet zaveden i kako je pokvaren..on to je..Mi zivimo "danas",znaci pozvani smo danas ,da se odlucimo,s ciljom za bolju buducnost,i zivot vjecni..
Ako nas je Gospodin odabrao, onda smo duzni se i odazvati.
Jedino iz iskustva vjere,naseg osbnog zivota i Crkvenoga zivota mozemo vidjeti pravu Crkvu: ispunjenu miloscu, slobodom,sjajnom ljepotom, darovima Duha Svetoga. Iz toga proizlazi da smo mi, koji zivimo ispravnim zivotom u zajednistvu Crkve, pozvani u otajstvo milosti privuci sav narod,a narod necemo privuci,ako se stalno okrecemo na proslost,gledamo samo negativne stvari,osudjujemo,I ne dozvoljavamo pozitivnom,da udje u nas zivot...Mi jesmo grijesnici,ali trebamo se odluciti za novi put,i obracenje..
To nije lak zadatak u narodu, svijet zudi za duhovnoscu, ali smatra teskim "ulazak" u otajstvo Crkve.Jer danas,mnogi razliciti Crkveni pokreti,mnogi mediji i pojedine zajednice,covjeka zbunjuju.
Cak i za nekoga od nas u Crkvi, povrsnost moze oslabiti svjetlo vjere, a grijesi nas vjernika i slabosti mogu zatamniti svijetlo Crkve.
Pozvani smo da ... ocima vjere promatramo, sve kako stvarno jeste, a ne onako kako mi to zelimo da bude, treba shvatili u njihovom istinskom izgledu, u jedinstvenosti vjecnoga plana Bozjega,i Njegove svete volje, a to zahtijeva neprestano obracenje,pokajanje,pokoru i obvezu obnove u duhu, usvajanja duhovnoga mentaliteta.Svakom nasem grijehu,potrebno je obracenje,ono je stalno intelektualno,ponovno obracenje , moralno obracenje za nas rast u vjeri, za nase raspoznavanje znakova vremena i za nas osobni prinos zivotu i poslanju Crkve
Danas covjek i mi , moze napredovati jedino ako svoj pogled upravimo u Gospodina Isusa Krista. Na taj nacin,mozemo se odazvati i mozemo ici prema duhovnoj obnovi , a koja moze Crkvu ojacati,dati novu snagu u svetosti i jedinstvu nas vjernika i potrebnima za navijestanje evandjelja u danasnjem svijetu,bez obzira koliko on pokvaren bio.
Odluciti sada,i odazvati se sada.. utemeljena na vjeri i duhu stalnoga obracenja i osobne zrtve,pokore i djelovanja..
Potrebna nam je izgradnja, gledanja utemeljenoga na vjeri, te jedinstva i suradnje u izgradnji Crkvi, priznavanja i postovanja darova svakoga pojedinoga uda kao dokaza, Duha Svetoga darova, rose Bozjeg blagoslova ,razlicitosti i bogatstva milosti primljenih od Duha pozivaju nas da uvijek na vrijeme raspoznajemo kako ti darovi na ispravan nacin moraju biti iskoristeni, dar koji dobijemo to je milost koju smo primili od Gospodina, a duznost jet e darove koristiti i davati dalje… u sluzbi ,danasnjeg zivota i crkvenoga poslanja.
Oprostimo sve nepravde i unistimo svaki osjecaj srdzbe i onog sto smo pretrpjeli.Pozvani smo,i duznost nam je da se odazovemo..pozivu Bozjem.. Zauzmimo se da budemo prvi u ocitovanju poniznosti i cistoce ,nase nutrine,naseg srca, potrebnih za priblizavanje svjetlu Bozje istine ..Gospodin vas je odabrao, odgovorili ste na njegov poziv, stoga svoj život posvećujte traženju svetosti, naviještanju evanđelja i izgradnji Crkve u vjeri, nadi i ljubavi ...

Bas ljepo draga Rebeka.BOG bi nam svima trebao biti na prvome mjestu u nasem zivotu ,a onda sve drugo.Zapocinjemo dan molitvom,predajemo se Bogu,zavrsimo dan molitvom,predajemo se Bogu.U svakom slobodnom trenutku mi mozemo misliti na Gospodina,u molitvi krunice mi smo povezani sa Gospodinom.Nema toga da se nemoze-samo je pitanje-da li se hoce ?
Atko hoce sve moze.

I ja se slažem s time da svi MOŽEMO izdvojiti dovoljno vremena za Boga...Unatoč svoj gužvi i umoru u našem trčanju za preživljavanjem.

Mnogo je "rupa" u našem danu, mnogo slobodnih minuta koje iskrsnu...I pokušajmo ih sve iskoristiti za neku kratku molitvicu, za pobožnu misao ili tek pobožni uzdah...
Mislim da skoro cijeli dan može biti naša molitva... Kad razgovaram s kolegama, kad razgovaram s cimericama, kad trčim poslom, kad idem na posao i s posla... Sve to ja mogu činiti u ime Isusovo... Pa i kad se onako umorna spremam na tuširanje - ja i to slobodno vrijeme (ili kad se tuširam) - ja i tad razgovaram s Bogom...
I nevjerojatno je koliko mi je dan ljepši i lakši kad svaku slobodnu minutu koristim za molitvu ili blagoslov...A kako sam prazna i jadna i sve mi je neizrecivo teško kad te slobodne minute ili sate koristim za neke glupe misli - o tome kako je sve nepravedno na poslu, kako ništa ne učim, kako ne mogu učiti, kako ne znam što odlučiti... Čim počnem razmišljati o brigama, bez molitve, one se povećavaju...
Čim zaboravim Isusa - sve postaje prazno i tako dosadno, tako jadno i besmisleno...

Isusu je draga i naša molitva u umornom stanju... Barem da Ga pozdravimo kad već nemamo vremena za dulji razgovor... Barem da radimo i živimo svjesni da nas promatraju Njegove oči kad već ne možemo razgovarati s Njim...

Svato od nas ima "slobodu ,MI odlucujemo",kakav ce svijet biti..
Ako svatko radi na sebi i svom obracenju,i svojem primjerom pokazuje..
cvrstu i pravu vjeru,onda se necemo toliko oslanjati na lazne proroke,
nego cemo ciniti sve,da se nas zivot izmjeni,da mi u svojoj RKC, saznamo
ono sto Majka Crkva trazi od nas...
Covjek se sam treba odvaziti na dostojanstvo naseg zivota..
i svojim primjerom i ljubavi svjedociti..
Bog itekao upozorava, a mi smo ti koji ne slusamo...
jer slusamo onako kako mi to hocemo da cujemo..
Nije potrebno da se dogodi "los plod",na njega se mi sami odlucimo..
ako se odlucimo za Gospodina Isusa Krista,koji je nama uvjek u zivotu,
cilj: Put Istina i Zivot...onda nema zloga..
Danas se peevise polaze paznje,na medije...i nas TT,je zahvacen previse
negativnim stvarima,i zloga..
O zlu se treba govoriti,ono postoji i ono je tu...ali pojedine clanove, jednostavno to privlaci..
Pojedinci se igraju s sibicama,i nije cudo ako se upali vatra...

Vi mene niste dobro razumjeli.
Ja nisam rekao da ja ne molim,nego sam rekao da osim molitve
trebamo činiti dobra djela,ugodnim i konstruktivnim razgovorima sa osobama kojima je to neophodno i koje su psihički nestabilne...itd.
pa činiti dobra djela..poput pomaganja osobama u nevolji.
nekome ispuniti neki formular,nekome napisati zamolbu za ostvarivanje
njegovih prava,nekima zvati medije zbog njihove teške životne situacije
nekoga odvesti na pregled kod doktora udaljenog 30 km
pa ga čekati dok završi pa ga onda opet vratiti nazad.
Pa trebate biti spremni slušati svakojake jadikovke nekih osoba
pa i najgore moguće psovke i bogohuljenje,a to nije nimalo lako,
to je jako teško i ne možeš uvijek imati snage za sve ovo.
A ovi primjeri koje sam naveo su samo jedan dio onoga što neke osobe čine za druge osobe,za braću u nevolji
a mnogi ovdje su zaokupljeni sami sobom i svojim osobnim brigama i nemaju pojma o tome,čast izuzetcima i misle da je dovoljna samo molitva,da je dovoljno otići na hodočašće i da je to sve što trebaju činiti.
NE. Sama molitva nije dovoljna i bez dobrih djela,molitva kao i vjera su mrtva slova na papiru i takav "vjernik" ne može nikoga ozbiljnoga preobratiti na kršćanstvo

zasto mislis da vecina onih koji su ovdje to vec ne rade?

Istina, uvijek ce biti onih koji ce slusati Bozju rijec ali je nece staviti u srce, no to nisu oni na koje se misli da sjeme pada u dobru zemlju vec oni kojima je srce ili trnovito ili im ptice zobaju sjeme ili im je kamenito tlo. No, nemoj generalizirat, zamoli Boga da tvoje srce i srce onih do kojih ti je stalo (forumasa, bliznjih) bude plodno tlo da bi sjeme Bozje rijeci u tebi raslo a osude ostalih forumasa nece pomoci ni njima ni tebi.

Nasmiješeni dobro si rekao da trebamo moliti Boga da nas sve uputi pravim putem ali ne treba biti previše pametan da bi se shvatilo da većina osoba na ovom forumu ne zna ništa o nekim teškim situacijama o kojima sam pisao,
ali nisi me dobro shvatio,ja njih ne osuđujem, nego im samo želim skrenuti pozor i na neke jako bitne stvari bez kojih nema vjere

Dragi Fernando,

nikako se ne bih složila da većina osoba s ovog Foruma ne zna o situacijama koje si ti nabrojao... Ili da ne sudjeluje u njima...
Možda većina nas ne piše o njima, nego pišemo o svojim "problemima"...A tko zna što se krije u našim dubinama...
I samo Bog zna koliko puta se većina članova ovog divnog Foruma trudi olakšati muke svojim bližnjima..uputiti im lijepu riječ, osmijeh, saslušati ih...i pomoći na sve druge načine...
Moj je dojam da su dobra djela prvenstveno ono što krasi članove ovog Foruma, a tek onda molitva...
Mislim da zbog skromnosti, a i zbog onoga "neka ne zna ljevica što ti radi desnica" - većina članova ne piše o tome kakvim se sve pothvatima ili tek malim djelima da pomognu drugome bave...Ali to ne znači da to ne čine...
Ja uopće nemam potrebu napisati nešto "dobro" što sam za nekoga učinila..Ili kad sam barem pokušala pomoći...Zna to sve Bog...Ne mora znati nitko drugi..A vjerujem da je većina članova još puuno skromnija od mene i da su njihova djela puuno veća od mojih..Ali, evo, nekako ne pišemo o tome..Zašto? Pa ja mislim da stoga jer se podrazumijeva da netko tko je član ovog katoličkog Foruma živi tako da pomogne bližnjemu koliko god može..Nije to potrebno ni pisati...

Možda bi ipak trebalo , budući da smo ostavili dojam da i nismo baš upućeni u ozbiljne strane života i tamo gdje treba pomoći...