www.tebe-trazim.com

Ne treba izbjegavati "klasičnu" molitvu..to je pogrešno kad bi samo govorili Gospodine ..ovo i ono..ili samo zazivali Ga..treba moliti Sv. Krunicu i sve druge molitve..jer su nam dane tako sročene ispred naše Svete Katoličke Crkve..

Slazem se. Takodjer bih dodao da je bolje svaki dan redovito moliti petnaest minuta nego jedan dan dva sata, drugi dan nista. Nema nista lose u tome da gledamo na sat. Vrednije je petnaest minuta "istrpiti" u molitvi kad nista ne osjecamo nego se satima moliti kad uzivamo u "duhovnim nasladama".

Najbolje ti je da pitas svog duhovnika ili ispovjednika tako da budes siguran sto ti je ciniti.

Ja mislim da nema nikakovog ogranicavanja u molitvi.
Moliti mozes kako te Duh Sveti vodi i po nadahnucu i po
potrebi ali bitno je moliti sa vjerom i razumom.Nekada je
dobro i sutjeti i slusati sto ti Bog zeli reci.Razni su nacini
i razne potrebe molenja,ali i nesmijemo zaboraviti zahvaljivati.
Mozes i pjevati,jer kaze se tko pjeva trostruko moli...
Samo ti moli.sto vise molis to si vise s Isusom i moje je
osobno misljenje da molitve nikada dosta nije...BtB.

Mislim da je to individualno, nema ogranićenja, niti ima "pravila".
Osjećaj da je Isus s tobom, onaj osjećaj radosti, ganuća, zahvale prema Isusu- mislim da je i to jedna vrsta molitve, zajedništvo s Bogom, prepoznati koliko si blagoslovljen zbog djece, ljudi koji te okružuju, to zajedništvo s Bogom je isto jedna vrsta molitve. Naravno, i klasićna molitva je potrebna svaki dan, jer kako Marija Nada kaže...one su nam dane.
Davati sebe kroz molitvu i djela...

molitva je razgovor s Bogom...tako da tomu razgovoru ne treba vrijeme,ja kad molim onda molim ponekad oko 2 sata u to uključim i pjevanje,molitvu u jezicima...krunicu,sve pomalo...i onda zaplačem...a zašto??? zato jer me Duh Sveti dotaknuo,vidi da molim predano,tako da je bolje se izmoliti bar 20 min predano ali DA NE GLEDAŠ NA SAT,nego kako ti srce traži,a ne moliti gledajući na sat da se hvališ da si se molio 1 sat...pozzz svima...BVB

Moj problem je da mislim kako premalo molim. Vjerujem da je molitva dar i da neki ljudi satima dnevno "kvalitetno" mogu moliti. Svatko je primio nesto, ako si dobra i savjesna majka i obavljas svoje svakodnevne obaveze sa ljubavlju, za mene je i to vid molitve. Poznajem neke majke koje stignu na sve molitve i seminare a djeca ostaju cesto sama doma i prepustena sama sebi. Ako cinis dobro iz ljubavi prema Bogu, ti molis, slavis, pjevas...

sve stoji ovo što ste napisali..
treba priznati i to da ne molimo uvijek "kvalitetno"...
nekad misli pobjegnu...pa barem na tren..mišljenja sam da nema osobe koja je uvijek molila sabrano... ali ne treba biti žalostan zbog toga.. Bog zna za našu predanost i našu volju..

Baš kao što marija-nada kaže pobjegnu misli. Ja mislim da je to rekao jer je teško biti koncentriran na molitvu duže od sat vremena, da mi je i sat biti koncentriran bilo bi super

Nas zivot treba biti molitva. To je ona istinska povezanost s Bogom, molitva srcem. Naravno, do nje se dodje kroz vjeru. Nemozemo reci, hajde, idem ja sam moliti srcem. Tek onda kad covjek postane svjestan da mu je Bog sve, i da bez Boga nema nista, tek onda covjek moli srcem, onda mu svaka kretnja, misao ili nesto drugo bude uronjena u Boga.

Bog nas vodi do takve molitve. Ja sam u trenucima svog obracenja, tj. posvjescivanja sebe i ovisnosti o Bogu, poceo moliti. Tad mi nije bilo tesko moliti, dapace, sve bih zapostavio zbog molitve. No to je kao i kod male djece, nama tad treba takva molitva, tad smo nejacad u Bogu, tad zapostavljamo sve ostalo i odgajamo se, tad smo na mlijeku. Nakon toga mi odrastamo, pocinjemo biti svjesni da trcimo za duhovnim slastima a da nas zivot ne slijedi Evandjelje, da smo kao oni koji slusaju a ne vrse. Pa se onda mijenja i nas odnos prema bliznjima, a i prema onom sto nazivamo - molitva.

Napisao bih jos ali nemogu sad dalje... Drugom prigodom.

Ja bih rekao da ponavljanje jedne te iste molitve je zatupljivanje samog sebe,i da to nema nikakve svrhe osim
trenutnog olakšanja i ne pridonosi nikakvoj promjeni naše osobnosti koja je sama odgovorna za grijehe.
Iz nemogućnosti osvještenja sebe (tj vlastitih slabosti) prilazimo linijom manjeg otpora i ponavljamo molitve u svrhu da mjenjaju našu osobnost
ali naravno bez našeg truda.

Uvidjevši čovjek u sebi da je on taj odgovoran za grijeh i za njegovo ponavljanje ,postaje
svjestan sebe,on će Gospodu iskrenog srca uputiti jednostavnu i vrlo jasnu molitvu za pomoć u iskorjenjivanju grijeha iz srca.

Molitva iz srca koja traži ljubav je uvjek djelotvorna i postiže cilj
koji je produhovljenje osobe.