www.tebe-trazim.com

Ja bih ti jos samo savjetovao da, ako ustrajes u tome da citas, pazis na to da tekst procitas jasno i razgovijetno bez svojih interpretacija. Vjernici nisu dosli gledati tumacenje i interpretaciju sv. pisma (od onoga tko nije na to pozvan) nego cuti rijeci koje im sv. Crkva nudi za izgradjivanje i pouku. Vrlo je iritantno kad osobnost citaca dominira nad onim sto bi trebao citati.
Naravno kad citamo sv. pismo izvan mise mozemo to raditi kako nas volja, placuci, pjevajuci, recitirajuci itd., ali na sv. misi bi trebalo citati tako da se prenese tekst do slusatelja uz sto manje intervencija. Jer, velika je opasnost ubacivati vlastita tumacenja teksta u ono sto citamo.

U jednoj crkvi gdje ponekad idem na misu skoro uvijek cita covjek koji slabo cita i buni se u rijecima. Cemu je to potrebno?

Ja sam nakon dugogodisnjeg citanja (sada vise ne citam) i slusanja dosao do zakljucka da je najprikladnije relativno "monotono" citanje za koje ce neki reci da djeluje kao da nije dovoljno uzivljeno. Tako se omogucava slusacu da cuje tekst i da ga tekst oblikuje i nadahnjuje, a ne nacin citanja citaca. Iz istog razloga je i pjevanje evandjelja jako dobra stvar, koje uz prije nabrojano ima i prednost sto je po prirodi sporije i omogucuje bolje razumijevanje.

Draga Anchi, blagoslovio te dobri Bog i bio uvijek uza te kako ne bi kod čitanja imala više problema.
Budi nadalje službenica Gospodnja čitajući Riječ Božju.

..pa i njemu i tebi..
..njemu je to dar...jer se veseli čitati..

..a tebi treba da se ne uzoholiš ,
..prihvaćajući njegovu nesavršenost..


..sličan primjer bi bio..
..kad bi se ti ljutio na invalida..
..što ne hoda...kak treba ..
.. a javio se da skuplja..
..milostinju..u crkvi..

.Ti si došao na misu, a ne na koncert ili modnu reviju..



..treba ljudima dopuštati grješke..

anci draga i ja čitam u crkvi a jedino što bih ti savjetovala da možda nekoliko puta prije mise pokušaš na glas pročitati čitanje u sakristiji da se
čuješ.a sigurna sam da će to kroz vrijeme i praksu smiriti se i naučit češ to kontrolirati.ja također u čitanju ponekad točno osjetim dio koji Gospodin naglašava tj.osjetim kad Bog kroz mene govori,osjetim da mi je boja glasa drugačija,no to je milost kojom se Bog proslavlja.jer točno je da nisu svi za čitanje zbog monotonije i nerazumijevanja itd,al nedaj se tu milost treba samo ulaštiti i uvjerena sam da ćeš onda uživati u svojoj posebnosti na slavu božju.

idem dalje i ne odustajem od citanja.. hvala vam sto ste uz mene..

Draga Anči,


pokušat ću ti i ja dati savjet, budući da sam čitačica na Misi od djetinjstva.
I mene ponekad prožmu ovi pomalo neugodni osjećaji o kojima govoriš, ali to je iznimno rijetko i znaš kad mi se to dogodi: kad nisam ni duhovno ni fizički spremna za Misu - tj. kad sam ili došla prekasno, ili sam taj tjedan pomalo zanemarila molitvu ili mi općenito tjedni život nije baš bio u skladu s Bogom, više je bio svjetovan.
Kad sam u takvom stanju, dakle kad me posao i sve druge situacije pomalo odvuku od prisnosti s Bogom i molitve - te nedjelje je moje čitanje loše ili nekako izbjegnem tu svoju lijepu obvezu.

Evo mog recepta za mirno i dostojno čitanje Božje riječi:
- obavezno cijeli tjedan živjeti u skladu s 10 Božjih zapovijedi; ako teže sagriješiš - obavezno na ispovijed (nipošto ne čitati na Misi ako se nisi uspio ispovijediti)
- doći na vrijeme na Misu da se možeš koncentrirati i pomoliti da se Bog posluži tvojim glasom i kroz tvoj glas prenese vjerodostojno svoju riječ našoj braći i sestrama
- poznavati tekst prije čitanja i ne čitati brzo

Sigurna sam da ćeš uvijek čitati onako kako treba ako ćeš se truditi cijeli tjedan živjeti dostojanstveno! Mene ta obveza koju sam rado preuzela zapravo i često "drži pod kontrolom" i čuva od raznih grijeha.


Što se tiče "monotonog" čitanja, ne mogu se složiti s time. Božja je riječ živa riječ i ne mogu je nikako pročitati jednako kao što npr. čitam službeni dopis na poslu.
Često sam imala razne amaterske voditeljske angažmane i neizreciva je razlika u iznošenju teksta, nipošto to nije jednako, misno čitanje uistinu nema veze s bilo kakvim drugim javnim nastupima jer misno čitanje niti nije javni nastup.
Kad dođem spremna pročitati misno čitanje - to uopće nisam ja...Uvijek se duboko pomolim i zamolim Duha Svetoga da ovo što ću pročitati uistinu doprije do svih sudionika Svete Mise i da se nitko ne koncentrira na mene, nego samo na ono što čitam. Mislim da to često i uspije - da ljudi uistinu ČUJU Božju riječ kad dođem tako pripremljena.

Ima nešto što možda i nije baš lijepo, ali ponekad mi se ipak dogodi - ne stignem pročitati nijednom čitanje prije Mise...i prvi put se susrećem s čitanjem tek kad dođem na ambon. U takvim se situacijama posebno pomolim. Tad s takvim iščekivanjem i radošću čekam da vidim što će mi Bog poručiti...
Budući da imam dosta iskustva, ne primijećuje se da tekst čitam bez pripreme, ali ipak to treba uvijek izbjegavati i malo mi je uvijek žao što se ipak nisam bolje pripremila.

Draga Anči, samo nastavi s čitanjem na Misi, pogotovo ako nema zainteresiranih - živi cijeli tjedan s Bogom i tvoje čitanje tad neće biti tvoje nego će sam Duh Sveti sići nad tebe i dati da tvoj glas postane oruđe kojim će se sam naš presveti Bog u tim minutama poslužiti!

Želim ti mnogo blagoslova i ne boj se jer On je s tobom! On je uza te kad ti čista i mirna dolaziš pred svoju braću i sestre!

ne misli na to kao da je šta ja znam kakvi problem..(jer kako ćeš se složit ima ono puno većih problema u životu)
samo fino radi i ne brini..
ne srljaj,niti kasni..
bit je umjerenost

Draga Anchi, ja često čitam ma misi i svaki put zamolim Gospodina da mi pomogne. Svaki put mu predam moj glas i kazem: Molim te ti čitaj umjesto mene, evo samo moj glas, neka bude sve u tvojoj volji. Tako da sam potpuno mirna i bez problema na čitanjima.

da.. postoji taj neki nemir u meni..
ko da mi se valovi burkaju u tijelu..
kao da me neki znoj hladan oblije..
pa topao zrak me grije..

pa kad dodem gore. pogledam one ljude... isto. pomolim se..
samo da im dode do usiju ono sto citam.. da ne zuje okolo...
da budu skoncentrirani..
jer nisu ni svijesni kakav dar upravo dobivaju..
i ponekad imam osjecaj da se toliko zanesem u tu molitvu, da toliko se potrudim da to izmolim, da kao da nemam snage izmoliti za sebe da me Duh sveti vodi kroz citanje..
mozda mi se zato dogada to sto mi se dogada..
neznam. probat cu drugacije.. ovako kao sto ste vi to rekli
ali drago mi je cuti da nisam jedina.. da ima i vas ostalih koji su imali slicne reakcije

Iskreno, mene spopadne dosada kad slušam misne čitače. Smeta me što čitaju bez živosti i osjećaja, kao da su zombiji a ne ljudi.