Majka sam troje djece 12, 10, 4, godine !
Volim svoju djecu a ko ne!
Ali osječam veliku težinu, dali ču ih dobro odgojiti,
zapravo dali če ih moja bolest ili moje stanje, učiniti
ranjivima, drukčijima i bolesnijima!
Jako sam tužna zbog toga!!!
Ponekad su oni meni kao roditelji kad mi nije dobro, tješe me i
pomažu organiziraju se , i boje se za mene to nije dobro, nikako,
I pitam se gdje je moja ljubav prema djeci zar ne mogu biti
jača raditi djece ,
često mi misli kreču ovim smjerom dali uopće dovoljno volim svoju djecu,
Kad bi me netko pitao dali bih život dala za njih, organ ili svoju krv.
Da isti čas isiti moment, dali bi život za njih,
a kada bi me netko pitao zašto si tako dugo u fazama depresije
i ankcioznosti zar ne možes izaći iz toga zbog djece
onda se osječam krivom i mislim da sve mogu ali to stanje ne mogu pobjediti ni zbog djece.
Nedavno me moje dijete pitalo mama ti piješ tablete za živce
rekla sam da , pa to je bolest ko i kad dobiješ temperatutu ,
a dobro sam znala da nije tako,
to je bolest koja te obilježi,
to je stanje koje možda prenosim na svoju djecu,
Uvijek sam željela više djece i kad sam se odlučila na treče dijete nekako
sam mislila e sad sam ispunila zadaču imam troje djece Bog če mi pomoći i više neće biti moga stanja , ali eto stanje je tu,
i sada velim da nema ovog stanje možda bi i imala četvrto dijete,
ali nemam više živaca, ipak to nije bolest ko temperatura!!!!!!!
Zapravo htjela sam vam reči da volim djecu ali pitam se koliko ispravno i
kojilo ih dobro odgajam to mi uvijek leži na srcu!
Oprostite na dugom pisanju i na greškama !
BVB
Login
FAQ
Chat
Traži
)
).
, ali gromoglasni 