www.tebe-trazim.com

Zadnje što mi se dogodilo je šok pri spoznaji da mi jedna jako draga osoba prelazi na drugu stranu.... Naime, ona je dosta posebna (puno je paranormalnih stvari od malena doživljavala). Pripisivala je to tome šta se trebala roditi kao bolesno i defektno dijete, a Bog je uslišio molitve njezine majke i ona se rodila potpuno zdrava.

Stalno mi je pričala o manipulaciji uma, o tome koliko je rejki opasan, da se ne bavim toliko duhovnim svijetom, jer u njega ne spadam... da je ona svjesnija nekih stvari, da je uspjela utjecat na neke ljude, al da je pokraj svog lica u ogledalu vidjela lica demona i sl... te da se izvukla samo uz pomoć Boga, jer je jedno jutro ležala u krevetu, nije mogla otvorit oči niti se pomaknut...čula je korake...i nešto ju je počelo trest i ulazit u nju...al je glasno zazivala Isusa i ta ju je sila napustila.....

Ta ista djevojka nakon pola godine...mene pokušava uvjeriti da Sotona ne postoji, da ona vjeruje u silu dobra, da je Bog i dobro i zlo, a ne samo dobro....da mi neće Bog pomoć, nego ja sebi sama...da sam si za sve sama u životu kriva....itd. ....ujedno me i smirivala i uvjeravala da sam ja jaka i sl....ali me uspjela na jedno 6 sati toliko ubiti u pojam da me je uhvatio strah kako ću ja dalje živjeti....

Nakon što sam se smirila (jer sam i dalje labilna) i došla kući....shvatila sam da ju očito druga strana preuzima...

Želim vam svima zahvaliti još jednom na savjetima i dobrodošlici...olakšanje je neke stvari podjeliti....

I da, molit ću se...ne odvajam se sad od krunice i molitava za posao...za osjećaje...za zaštitu...koje sam pronašla na ovoj stranici...

mislim da nebi takvim stvarima trebala previse pozornosti davati i opterecivati se... radije se veseli i slavi Gospodina koje te je izbavio iz zla svakoga...

dok sam se ja opterecivao stalno svakodnevno sa time nisam mogao mirno funkcionirati u zivotu... za to vrijeme mogao sam puno lijepse stvari napraviti nego dopustiti da me te misli paraliziraju... recimo mogao sam zahvaliti Gospodinu za dar zivota koji je dao meni i ljudima koji me okruzuju... zanimljivo rijetko kad mi je na pamet to palo... a ovakve stvari stalno...

svaki dan kad se ustanes je borba... najgore je ako smo mlaki... tada je i najteze i uzasne kusnje pritiscu...

neka ti je ovo blagoslovljena noc i neka Gospodin poda po zagovoru Blazene Djevice Marije mir i veselje tebi i tvojima

Istina, to baš paralizira...., a strah je veliki blokator. Jedva čekam kad će Ivančić krenut sa svojim predavanjima, volim otić kod njega na duhovnu obnovu. Tamo stvarno punim baterije...

pa pođi na Linićev-
(25.-27. rujna, Dom sportova-Zagreb
U organizaciji Kuće susreta "Tabor" i izdavačke kuće "Teovizija" u Domu sportova u Zagrebu od 25. do 27. rujna pod vodstvom fra Zvjezdana Linića održat će se duhovna obnova ozdravljenja i oslobođenja.
Tema "Gospodin moj i Bog moj" upućuje na priznanje i vjere, poniznog predanja i ljubavi što ih je izrekao sveti Toma apostol, zvani "nevjerni Toma", kada se uskrsnuli Gospodin Isus objavio njemu i apostolima. Tada je i Toma povjerovao i pao pred Isusa pošto je ugledao njegove rane na rukama, nogama i na prsima.
Prvoga dana, u petak 25. rujna, program obnove traje od 17 do 21 sat. U subotu 26. rujna od 9 do 13 sati, te od 16 do 21 sat. U nedjelju 27. rujna program traje od 9 do 15 sati, s time da će završna misa započeti u 13 sati.)

da...razmišljala sam o tome, mislim da ću doć... bila sam jednom kod Linića u Samoboru....al neznam zašto me ništa ne dotiče toliko....osjećam se kao promatrač...sve je lijepo, sve mi je ugodno....a ja sam i dalje na mjestu....

no dobro...možda mi treba vremena i puno rada na sebi...

Hvala na informaciji i na savjetima .....drago mi je jako šta ste svi tu

Ajoj, draga sestro,tebe opkolilo sa svih strana.Nije ni čudo što sve proživljavaš s kim si i s čime u doticaju,dosta je toga negativnog i magijskog u blizini tebe.Ne želim ti davati savijet niti smijem jer sam i sam grešan,samo Bog daje savijete u dubini srca dok se duša u tišini moli,zato ću ti reći samo moj nesavršeni dojam.Mislim da si velik korak napravila s tim što si uvidjela problem,ili što ti ga je sam Bog rasvijetlio jer ne želi da patiš.Kažeš da ideš u crkvu odmalena ali da nedožvljavaš baš to i kažeš da moliš,što je dobro.Svi smo mi u duhovnim pelenama,zato nas Božja milost i mudrost presvlaći i više puta na dan.Koliko si svijesna molitve?znaš li što je molitva?znaš li kako moliti?Jer mnogi danas mole,a da nisu niti jednom unišli u dubinu molitve.Molitva je živa samo kada je čovijek svim bićem u njoj.Ako moli litanije,ili bilo koji drugi crkveni obrazac,bez obzira što se vide slova,Sotona u šutljivoj i povučenoj duši ne vidi molitvenu nakanu pa joj se ne može dijelotvorno usprotiviti.Molitva je uvijek duhovna borba,zato moliti nije leko.Svu nam snagu troši jer se zloduh žestoko bori da ne izgovorimo Bogu "spasi nas",niti svetima "molite za nas".Ne dopušta da srcem zazivami ime Isusovo,zato ga iscrpljuje i mući kako bi ga zatvorilo u sebe,u svoja uzdisanja i žalopojke.Lomi rebra,mišiće puni gnjevom te prisiljava na isprazni odmor tijela;spavanje baš u taj čas.Na jeziku nam riječi hladi od nutarnjega žara.Čak ih izvrće u samu suprotnost,sve kao slučajnim pogreškama artikulacije.Prisiljava dušu da izgovara molitvu Crkve na takav naćin da ne dopre do njezina smisla pa je pretvara u hulu i svetogrđe.On je u svojoj zloći neumoran;jaći je od ljudskih snaga,zato malo tko postaje ustrajni molitelj.Večina ih povremeno nešto,što ni sama ne razumije,prića Bogu.Prava molitva zadaje Sotoni smrtonosne udarce,zato se protiv nje tako žestoko i na razne naćine bori.No snaga ponizne vjere njega obarai,zajedno s krotkošču,uništava svu njegovu moč.Po Božjoj volji,on ne smuje ući u srce koje mu se ne otvara.Važno je naućiti moliti,jako važno.Da sam u tvom položaju,potražio bih molitvenu grupu,duhoovnig vođi i okružio prijateljima kakvi su na ovom forumu,ne zaboravljajući stare koji su zalutali u sve i svašta,postepeno ih uvodeći k sebi,ali polako,da ne izgoriš.

Samuele, istina je što kažeš.... kad molim, često mi se spava i zaspim, onda se probudim u sitne jutarnje sate..noćna lampica mi još gori pa se pomolim do kraja. Molim se iskreno, ali mi se često popetlja jezik pa i zaboravim gdje sam stala...kažem si, nema veze i krenem ispočetka...pripisujem to umoru...često imam i napadaje vrućine dok molim i imam želju prestat, jer mi postane užasno dosadno, onda se opet prisilim skoncetrirat se...jer znam koja je snaga molitve i koliko mi je potrebna ta snaga...Znam počet molit krunicu...zaspat i onda se probudit i ne biti sigurna gdje sam stala, sve mi je maglovito....čak mislim da sam ju izmolila do kraja...ili je to bio samo san..

Nažalost ne idem na Svetu Misu i neznam kako da odem na ispovijed i tamo obećam Bogu da ću redovito dolazit u crkvu, a ne namjeravam održat obećanje...osjećam se ko promatrač na misi...i da mi je cijela misa deja vu...mislila sam da je to faza... samo ta faza predugo traje...
a moram od nekud krenut...

Prije godinu dana mi je prišao neki gospodin i upozorio me da hodam po takoj žici i da o meni ovisi na koji ću stranu preć i sl....da ću bit nesretna ako ne završim faks (nisam ga završila)
Neznam...katkad mi to zvuči smiješno, naime nisam nikad doživjela išta paranormalno i čudno...samo mi se intezitet emocija konstantno pojačava...
..toliko da znam zanijemit kad sam jako uzbuđena i ne mogu pričat (znam to i sanjat....da želim nešto reć i molit...a usta se ne mogu otvorit), tresem se kad naletim na nekog tko je ispunjen mržnjom, pozli mi kad kod od nekog doživim negativnu emociju...imam katkad dojam da sam živa hodajuća rana... i da me svatko čita i želi manipulirat...a onda se i strah pojačava...

Nažalost nije samo tebi tako,samo ustraj.Molitva u krščanskom smislu i u krščanskoj spoznaji je razgovor s Bogom,zapravo naša potpuna otvorenost prema Ljubavi.Bog ima bezbroj načina razgovora s dušom.Ponekad je to bremenita šutnja,ponekad govor križa,ponekad nadspoznatljivo djelo Milosti,ponekad uzravna rijeć koju u sebi čujemo.Prava vjera i ispravna molitva rađaju mir u duši.Gospodin sluša samo mirne molitve"Smiri se najprije preda Mnom.Smiri se vjerom,uđi u pouzdanje pa mi reci što ti je na srcu.TADA ĆU TE ČUTI I USLIŠITI."DAKLE NE MOLIMO U GRČU,NI U PLAČU,NIITI USAMOSAŽALJENJU.Tako ne čini prava vjera.Prava vjera je kada vjerujemo da dobri Bog hoće i može pomoći,ali da to čini u svoj čas i na svoj način.
Mnogi ne doživljavaju Svet Misu na ispravan način,ali i to je dar d shvatiš misterij Kristove žrtve koja se ponavlja svakom novom misom.Moli Gospodina da shvatiš taj misterij jer velika je to milost,koja će ti pomoći više nego svi umovi ovoga svijeta.Pogotovo još kada kreneš na svetu Pričest koja nam je svima tako potrebna.

Strah je čovjekov veliki neprijatelj,i veliki Sotonin adut.Imaš strah i jako izražene emocije,lijeći svoje rane Kristovim ranama,samo tako mogu zacijeljivati.Misli na svoju dušu i kako je spasiti,jer to ti je bitnije od svih fakseva svijeta,a kad budeš ustrajna u tome,sve će ić svojim tokom.

Da, trebam naći mir.....i previše razmišljam o neuspjesima i prošlosti.... no vjerujem da ću uspjet smirit se...i sve prepustit Bogu...