johnny 5 napisao:
Dan je citat čuvajte se lažnih proroka... E sad ja ne znam zašto bi baš na protestante primjenio taj citat. Možemo ih primijenti i na nas katolike. Recimo evo slučaj pedofilije. Zar nisu to vukovi koji su vrebali na djecu. Izvana su igledali super jer su imali kolar ali iznutra su to bili vukovi grabežljivci. Možda je Isus mislio na vukove unutar Katoličke Crkve.
Samim time što sam na protestante primijenio dotični citat, ni na koji način nisam opravdavao "grabežljive vukove" unutar Katoličke Crkve. Nadam se da je to jasno. Grijeh je grijeh, tko god da ga čini.
johnny 5 napisao:
Općenito je jasno da mi imamo puno predrasuda prema protestantima i obrnuto.
Al ja se ne bi puno hvalio ko što ela bredi kaže da su svi ostali više manje zabludjeli.
Jer šta koristi nama imati puna usta Marije i ko papagaji ponavljati Marija, Marija, ići na hodočašća amo tamo, a ne živjeti srž Evanđelja.
Isus je sam rekao po plodovima ćete ih prepoznati, pa ako je netko protestant a ima plodove ,a ja "pravovjerni" katolik nemam on me pretekao, on je ispred mene.
Predrasude su općenito nerazumne, jer je riječ o donošenju suda o nečemu što (još) ne poznajemo i/ili ne razumijemo. Na osobnoj razini mogu rezultirati i teškim grijehom, ukoliko na osnovu neke predrasude osudimo i odbacimo konkretnog čovjeka.
Protestant, kažeš, može imati plodove i biti "ispred" onih koji ih nemaju. A ja bih dodao: ne samo protestant, nego i ateist može biti 'dobar čovjek' pun različitih vrlina i dobrih djela. A opet, čitamo u Psalmima, "svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro - nikoga nema." (Ps 14, 3) A još snažnije odzvanja Isusov odgovor onom 'dobrom mladiću': "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!" (Mk 10, 18 ) Nije zlato sve što sja, rekao bi narod. Tako i među ljudima, ima ih kojima je Bog darovao (relativno) dobru narav i takvi će se u ljudskim očima činiti "dobri" neovisno o tome kojoj vjeri pripadali. Ali, Bog ne sudi kao čovjek. "Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli." (Iz 55,9) Od svih veličanstvenih ljudi antike Isus je izabrao prostog i slabog ribara Šimuna i na njemu sagradio svoju Crkvu. "Lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom." (1 Kor 1,27-28 ) Blago vjere se nosi u "glinenoj posudi", kako bi se jasno vidjelo da pripada Bogu, a ne nama.
Međutim, ne shvaćam zašto si katoličku pravovjernost doveo u vezu sa pučkom pobožnošću i "lizanjem oltara", kao da to ima ikakve veze jedno s drugim. Postoji cijelo mnoštvo ekstrinzično (izvanjski, tradicionalno) religioznih ljudi koji o istinama vjere uopće ne razmišljaju. Većina je takvih, ne samo u Katoličkoj Crkvi nego u svim religijama. Ali ni intrinzična religioznost, koliko god poželjna bila, nije dovoljna. I među nekršćanima postoje ljudi koji duboko vjeruju i žive svoju vjeru. Tako da prije ili kasnije nužno dolazimo do pitanja sadržaja i istine vjere. Kršćanstvo naučava mnogo toga što nijedna druga religija ne naučava, a nešto je od toga u izravnoj suprotnosti s tim drugim religijama. Katolička Crkva pak naučava mnogo toga što protestanti niječu i odbacuju.
Istina jest da vjera ima pristup transcendentnoj stvarnosti a razum nema. Ali razum može i mora razmišljati o vjeri i preispitivati je. Augustin kaže: "Svaki koji vjeruje, misli; kad vjeruje, misli, i kad misli, vjeruje. Kad vjera nije mišljena, ona je ništa." Ne može biti prave kontradikcije između vjere i razuma jer oba nam je "krila" stvorio Bog. O svemu tome snažno progovara pokojni papa Ivan Pavao II u enciklici "Fides et ratio", koju bi svaki katolik trebao pročitati. Između ostalog, papa piše:
"Deprived of reason, faith has stressed feeling and experience, and so run the risk of no longer being a universal proposition. It is an illusion to think that faith, tied to weak reasoning, might be more penetrating; on the contrary, faith then runs the grave risk of withering into myth or superstition."
Upravo po tom pitanju su protestanti najviše zabludjeli. U samoj srži protestantizma stoji fideizam koji je Crkva od samih početaka osuđivala, a kao posljedicu imamo protestantsko odbacivanje Sakramenata i Tradicije Crkve ("sola scriptura"), ikonoklazam, ređenje žena itd. Poznata je i često citirana Augustinova izreka: "U dvojbenim stvarima sloboda, u bitnim jedinstvo a iznad svega ljubav." Budući da su protestanti zastranili u bitnim stvarima, pravog jedinstva s njima ne može biti dok god su "protestanti" tj. pobunjenici. U velikoj su zabludi oni koji misle da postoji i najmanja šansa da bi se KC odrekla (primjerice) marijanskih dogmi u cilju ekumenskog približavanja protestantima.
Zbog svega toga mislim da katolici nemaju što tražiti na protestantskim duhovnim obnovama. Dobit će buket krivovjerja omotan celofanom vjerskih osjećaja. Što može biti poprilično opasno za one koji ne poznaju nauk Crkve ili se kolebaju oko njega.