www.tebe-trazim.com

Božji poziv je poziv na svetost. Sam Bog kaže u Bibliji: "Budite sveti, jer sam ja svet, Bog vaš". A Isus kaže: Budite savršeni kao što je savršen Otac nebeski! Zar nam taj poziv ne govori da - ne smijemo biti polovični-nego radikalni, ne pospani -nego budni, ne lijeni-nego marljivi, ne kukavice-nego junaci.
Naravno, svetost ne znači da će mo činiti čudesa i gore premještati( makar nam je Isus rekao da ako će mo vjerovati-da i to možemo) ili da će mo uvijek živjeti s Bogom u nekoj divnoj romantičnoj ljubavi, ili da mi možemo svojom svetošću skrenuti tijek povijesti u drugom smjeru itd...
Svetost znači, prvenstveno ljubiti Boga svom snagom! Ali zbog naše ljudske ograničenosti- tu se susrećemo s poteškoćama, jer nama je teško da se bez rezerve u potpunosti predamo Bogu, jer s jedne strane u našim je srcima čežnja za Bogom, a sdruge strane osjećamo da smo slabi i nemoćni, srce bi htjelo...ali se osjeća nesposobnim za potpunu ljubav prema Bogu. Vjerojatno je to razlog zašto često u molitvi, na misi ili zadivljeni nekim prizorom Božjeg stvaranja-plačemo-uviđamo svoju nedostatnost pred Njegovom Svetošću. ali u Pismu isto stoji:Plačimo pred Bogom koji nas stvori.
Ali kad i pomislimo da smo "niš koristi", lijene i beskorisne sluge, moramo znati da naše srce nikad nije samo, moramo se pouzdavati u milost Božju i za tom milošću moramo uvijek čeznuti i za nju moliti.
Svi su kršćani pozvani na svetost, prvi stupanj svetosti je da na duši nemamo teškog grijeha, nego da je u duši našoj milost Božja koja posvećuje- posvećujuća milost.
Ne moramo za svoje spasenje odlaziti u pustinju, biti askete i pustinjaci. Sveti Ivan Krizostom kaže da se možemo svi spasiti, iako živimo u svijetu, pod uvjetom da živimo sveto.
Mi imamo mnoge predsrasude, nesporazume i neshvaćanja u pogledu svetosti; mislimo da je to nama nedostižno, da je specifično samo za neke posebno odabrane ljude. svetost je tema našeg života, to je priča o našoj ljubavi s Bogom. Uvijek se pitamo kako početi sveto živjeti, kako mi to možemo u ovom današnjem sekulariziranom, potrošačkom, užurbanom svijetu?
Možda bi trebalo najprije krenuti od pitanja jesmo li zadovoljni samima sobom? Ako jesmo, na tome ne bi smo trebali ostati, nego uvijek znati da možemo još više, jer Bog od nas želi uvijek nešto veće i bolje. Bilo bi dobro i u tom našem preispitivanju sebe zapitati se da li je Bog zadovoljan s nama? Treba neprestano preispitivati svoj odnos s Bogom i to bi nam trebao biti posao nad poslovima-baviti se Bogom.
Prorok Amos je rekao: "Tražite dobro, a ne zlo, tada će te živjeti". svetost se zapravo sastoji u izvršenju volje Božje, konkretno u zapovjedi ljubavi, ali mi to sami po sebi ne možemo postići, nego se u molitvi moramo otvoriti darovima Duha Svetoga koji nas posvećuje, da on u nama ostvari svetost kakvu on želi i da sve prepustimo njegovoj moći i snazi. Zašto smo tako malo savršeni, zašto se tako malo zanimamo za svetost ? Vjerojatno zato što i mi moramo surađivati s Božjom milošću( a to nije lako, lijeni smo i tromi, slabo motivirani- a ovo dolazi od toga što malo cijenimo darove Božje ili mislimo da ih nemamo), pa ako to znamo - da trebamo surađivati s Božjom milošću- onda se istinski moramo truditi da u tome uspjevamo. Neke važne istine naše vjere, kao što su istine o milosti i svetosti, kao da su nam u nekoj magli, podsvjesti, istina znamo ih teorijski, ali nam nisu postale žive, odn. "ušle pod kožu". Svetost počinje obraćenjem, potrebno je svaki dan se obraćati, u tome se zapravo sastoji put svetosti.
Naš život dobiva svoj puni smisao tek onda kad se usmjerimo prema apsolutnom, kad svoje spasenje shvatimo ozbiljno i kad se uživimo u značenje Križa koji moramo nositi dok smo u ovom smrtnom tijelu. Tek tada naš život postaje vrijedan, dubok i širok, kad se temelji na Bogu u kojem je naša jedina sigurnost.
Moramo znati da iako smo već krenuli za Bogom, ne znači da će mo odmah doseći puninu Božje ljubavi. U tome se polako raste, s vremenom otkrivamo kako smo postali bolji, polako se u nas uvlači mir, sve više naslućujemo ljubav Božju i postaje nam jasnije da su nam svi ljudi braća, jer tko se odlučuje za Boga-odlučio se i za ljude.
Postupno uviđamo da trebamo služiti drugima, jer u tom služenju drugima-počinjemo nalaziti sami sebe, pa čak i ako je to naše služenje-guljenje krumpira cijeli dan za druge. Sv. Ivan od Križa kaže: "Tko iz ljubavi prema Bogu podigne iglu s poda, taj stoji u službi Božjoj". Mi pjevamo svoju životnu melodiju na slavu Božju, ne samo molitvom, odlaskom u Crkvu, klanjanjem pred Presvetim, kontemplacijom,hodočašćima, nego i svojom svakidašnjicom, svojim radom , u obitelji, u susretu s bližnjima. Svako pjeva svoje melodije na slavu Božju, svećenici, časne sestre, laici, radnici, naučitelji Crkve,pastori, humanitarci, čistačica i direktor, sportaš i učenik, a sve se sliva u jednu simfoniju koja veseli Oca našeg nebeskog. U tom velikom zboru, neko mjesto ima i svaki od nas, pa što nam onda drugo preostaje nego potruditi se "otpjevati" svoj dio što savršenije. Bog moj i sve moje- znači da živim za Boga i s njim i da me ništa na ovom svijetu ne može odvratiti od ljubavi prema njemu. Ne, iustinu se ne treba plašiti...Božjeg poziva, jer kao što reče Isus ođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. 29 Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. 30 Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako."(Mt11,30)

Prekrasan tekst, Vikice!

Svi smo pozvani na Svetost!

Nije dakle važno hoće li služba biti ova ili ona - već kako ju obavljamo.
A svaka je na svoj način i zahtjevna i teška i draga i laka ...

Za odgovor na Božji poziv


Zlato za zlatne stvari, a srebro za srebrne i za svako djelo umjetničkih ruku. Bi li danas još tko htio dragovoljno što priložiti svojom rukom Jahvi?

Molimo se kako bi najsvetija misterija uskrsloga Krista i Duha, Parakleta, prosvijetlila mnoge, koji su spremni služiti Kristu s većom pripravnošću. Molimo za mlade ljude, kojima je Gospodin uputio svoj poziv da ga slijede bliže, da ne budu odvučeni svjetovnim stvarima već da otvore srca voljenom glasu koji ih poziva. Molimo da se osjećaju dostojnima i sposobnima posvetiti sebe i cijeli svoj život "s nedjeljivim srcem" Kristu, Crkvi i dušama.

Dobri Isuse, poučeni od Tebe, molimo Gospodara žetve da pronađe dovoljan broj radnika za dobrobit i spasenje duša. Pripremaj one koje si odabrao, potakni ih da i oni ovu milost mole i po njoj žive. Prosvijetli im pamet, očisti im srce, učvrsti im volju, pomagaj ih da svagdano i marljivo njeguju sjeme osijano u njihovoj duši. Dovedi ih putem čistoće, rada i težnje za višim ciljem do potpune spoznaje Istine

U bezazlenosti srca i spremnosti duha mladi se Samuel odazvao Gospodinu: "Govori, sluga tvoj sluša"

Nekada i čovjeku s dugogodišnjim životnim iskustvom Bog zna naknadno prišapnuti da mu je ovim putem ići da dođe do vječnosti. Evanđeoska priča govori o radnicima koje je gospodar uputio na rad u njivu. Neke je pozvao u jutro, druge o podne, ali je smatrao da ni predveče još nije kasno.

Evo i jedna anegdota - iz životan jedne djevojke...

Jednom prigodom, jedan je dečko pitao jednu jako lijepu i simpatičnu djevojku...

Zašto je odlučila biti časna sestra?

Dugo mu je govorila o Božjem djelovanju u njezinu životu, no njemu i dalje nije bilo jasno - zbog njezinog fizičkog izgleda i dobrote, koju je isijavala...

Nikako mu nije bilo jasno zašto Bog poziva baš nju, koja mu se toliko svidjela...

Kada mu više nije znala što odgovoriti, a vidjela je da je on gotovo zaljubljen u nju, napokon mu je odgovorila konkretno, što ga je još više zbunilo, jer je taj odgovr:

Nešto lijepo ponekad trebamo dati i Bogu!

Ne ponekad nego bi trebali dati prvinu Bogu.

Don Georg Papin sekretar

Reći ću samo neka bude volja Božja!

Nismo mi tu da odlučujemo, već da djelujemo - TO JE MOJE MIŠLJENJE!
Sve ostalo je Božja odluka!

BTB!

Mene Bog ne zeli jos da zove....jel ne zna gde da me metne...a ja sad hocu da prevagam da budem dostojan nebeskog kraljevstva...

Mozda je neocekivano da bi netko odbio Bozji poziv
Isus moli i poziva sve da dodju
On je vec tamo,i spremio mjesto za nas
Mjesta su vec rezervisana,imena su ispisana na plocicama
Bozje "Gozbe" su pripremljene,mi smo pozvani da ucestvujemo u njima...

Imali smo čast prošle nedelje u svojoj župi ugostiti 8 mladih franjevačkih bogoslova. Na kraju misnog slavlja jedan od njih (Mario) se zahvalio za gostoprimstvo u ime svih i kratko posvjedočio o svom "pozivu".
Do početka srednje škole se nije gotovo po ničemu razlikovao od većine svojih vršnjaka. Radio je, učio, zabavljao se kao i mnogi drugi. I onda jednog dana, igrajući se loptom, u žaru igre, osjetio je da ga nešto posebno vuće da ostavi i loptu i društvo, sve, da ode u crkvu, na misu, večernju misu, na onu na koju nikada nije ni išao i pitao se zašto se ona uopće održava zbog nekoliko ljudi koji idu u to vrijeme. Našao je izgovor zašto mora prekinuti igru i otišao u crkvu.
I zaista, crkva je bila gotovo prazna, 4-5 starijih osoba (koje nikada nije vidio, kao ni oni njega). Kad se završavala Sveta pričest on je nepomično zurio u pod i razmišljao o veličini tog trenutka i tada je prišla jedna starija gospođa, uhvatila ga za ruku i rekla "Mario, ti ćeš biti svečenik". (siguran je da je nije nikada vidio). Slava Isusu!
Našeg Marija je Bog pozvao na opisani način, nekoga preko svečenika, nekoga preko Svetog pisma, nekoga .... Možda i tebi mladi čovjeće Bog želi nešto reći, možda ti je već pripremio prijestolje, osluškuj, On te treba, mi te trebamo, nećeš pogriješiti ako prihvatiš poziv.