perokvrzica napisao:
Dujam, evo uspjela sam ti sklepati par odgovora, koliko sam stigla večeras.
Shvatio si me, ako ne pročitaš, izvučem te za uši?
Citat:
Odgovorio sam ja, sam sebi
E, Dujo, zbilja se mora priznati da imaš duha!
Katolik nikada ne odgovara sam sebi. Katoliku odgovara katolička Crkva.
U postu sam odgovrio sam sebi,nisam "izmislio" odgovor. Postoji razlika. Da se primjetit kako sam pažljiv s riječima, što ću ti sad objasnit.
perokvrzica napisao:
Ne bih ti znala reći hoćeš li imati više žena u životu.

Ono što ti mogu reći je sljedeće:
The world is the work of the Divine Wisdom. (Sent. certa.)
God is everywhere present in created space. (De fide.)
God through His providence, protects and guides all that He has created. (De fide.)
God co-operates immediately in every act of His creatures. (Sent. communis.)
There is a supernatural intervention of God in the faculties of the soul, which precedes the free act of the will. (De fide.)
There is a supernatural influence of God in the faculties of the soul which coincides in time with man's free act of will. (De fide.)
Da, to si krivo shvatila. Bog reagira u svemu; kao ljubav. Kad bi Bog riješavao poslove, slao muževe, dizao plaće, to bi bila zlatna ribica,pametno ulaganje, a ne Bog. Bog utječe na slobodnu volju sa ljubavi, otvori ti npr spoznaju dobra i zla u određenom momentu, ne šalje muževe i žene nigdje. Kad bi to konkretno radio život ne bi imao smisla. Razmisli dublje malo. Bili bi lutke na pozornici.
perokvrzica napisao:
Citat:
HAHAHAH se ti rugaš?? Sad se posrami kako te tip koji nije pročita Bibliju ispravlja. Kruh je riječ Božija, ništa drugo, duhovna hrana, ne plaća, ne ništa drugo. Kako to ne shvaćaš?
761 "Gospodnja je molitva doista sazetak svega Evandjelja". "Kad nam je Gospodin predao ovaj oblik molitve, dodao je: "Istite i dat ce vam se" (Lk 11,9).
Svatko, dakle, moze nebu upraviti razlicite molitve, ali uvijek zapocinjuci s Gospodnjom molitvom, koja ostaje temeljna molitva".Mene najviše intrigira kako ljudi ovu zadnju rečenicu prihvate kao apsolutnu istinu. Izdvojenu od svega. Tom logikom ja mogu molit Boga za zlatni Ferrari. Jer piše da možemo upraviti različite molitve. Ja ti konstantno naglašavam, kroz svaki post razliku između normalnog(kakve nas Bog želi) i deformiranog. Deformacija/grešnost je željet veću plaću, kad već imaš posao, deformacija je želit muža i ženu jer prijateljice se udaju, deformacija je želit od svojih kceri prvenstveno da "uspiju" u kapitalističkom društvu.
perokvrzica napisao:
2830 "Kruh nas". Otac koji nam daruje zivot ne moze nam ne dati za zivot potrebnu hranu i sva "odgovarajuca" tvarna i duhovna dobra. U Govoru na gori Isus naglasava to sinovsko pouzdanje, koje suradjuje s providnoscu Oca nasega. On nas ne poziva na pasivnost, nego nas hoce osloboditi svakoga tjeskobna nemira i svake zabrinutosti. Takvo je sinovsko predanje djece Bozje. Onima koji traze Kraljevstvo Bozje i njegovu pravednost on obecaje dati sve drugo kao dodatak. Sve, naime, pripada Bogu, i onomu koji ima Boga nista ne nedostaje, ako on sâm ne nedostaje Bogu. 2831 No, cinjenica da ima onih koji zbog nedostatka kruha gladuju, otkriva drugu dubinu ove prosnje. Drama gladi u svijetu poziva krscane, koji mole u istini, na djelatnu odgovornost prema braci, i to kako osobnim ponasanjem, tako i solidarnoscu sa cijelom ljudskom obitelji. Ova se prosnja Gospodnje molitve ne da odvojiti od prispodoba o siromasnom Lazaru i o posljednjem sudu.
Otkriva drugu dubinu ove prošnje...Primjeti pocrtani dio; ne da se odvojiti. Drugim riječima ne shvaćaj je pogrešno.
I meni najdraži dio, onaj koji mi je najjači argument protiv takvih molitva: "i onomu koji ima Boga nista ne nedostaje". - Je li zaista ti vjernici vjeruju u ovo? U tu rečenicu:
i onomu koji ima Boga nista ne nedostaje Ti koji mole i hodočaste za plaće, muževe, žene? Ako vjeruješ u to, nisu ti potrebne druge molitve. Te molitve te odvlači od te činjenice, od ove istine nad istinama: "i onomu koji ima Boga nista ne nedostaje"!
"nego nas hoce osloboditi svakoga tjeskobna nemira i svake zabrinutosti" - dakle :
"25 Evo zašto ja vam kažem: [u]Ne brinite se za svoj život o tome što ćete jesti, ni za svoje tijelo o tome čime ćete ga odjenuti. Nije li život više no hrana, tijelo više nego li odjeća?
26 Pogledajte ptice nebeske: one ne siju ni ne žanju, niti u žitnicu spravljaju; a, Otac vaš nebeski njih hrani! Ne vrijedite li vi mnogo više no one?"[/u] - ovo ubija sve molitve o placi i fakultetu u startu. Ti ljudi koji mole imaju nemir u sebi, nisu sigurni u Boga. Jer imamo Božija obećanja. A to je da budemo kao ptice po tom pitanju Kako će dakle moliti Onoga u čija obećanja ne vjeruju?
perokvrzica napisao:
2834 "Moli i radi". "Treba moliti kao da sve ovisi o Bogu, a raditi kao da sve ovisi o nama". I kad smo uradili svoj posao, hrana ostaje dar Oca nasega: potrebno je za nju moliti i zahvaljivati. To je i smisao blagoslova stola u krscanskoj obitelji.
Katekizam katoličke Crkve

Slžaem se. Ovo se ne može drugačije shvatit, nego kao ispunjenje onog gore stiha od Mateja. To je Božija providnost, za nju ne treba moliti, već zahvaljivati. Treba naravno moliti za nju,ali u drugom smislu, ne u smislu: daj mi Bože ovo ono. Moraš uzet u obzir da je "Božija providnost" "neshvatljiva" za nas i da mi ne znamo što Bog želi od nas, a želimo slijedit njegov put. Kako ćemo molit za ono što neznamo da nam treba? Jednostavno molimo za ono što će nam dati, mi neznamo što će nam Bog dati, ali molimo za to, jer je od Boga, a on zna najbolje od nas. On zna jel nam potreban muž/žena, a ne mi. Mi imamo te "deformacije".
perokvrzica napisao:
Čovjek ili ljudska osoba, stvorena dakle na sliku Božju, biće je koje je u isti mah i tjelesno i duhovno. Biblijski izvještaj tu stvarnost izražava, kao što Vam je poznato, simboličkim jezikom i rječnikom te ističe da je »Bog napravio čovjeka od praha zemaljskog te mu u nosnice udahnuo dah života; tako postade čovjek živa duša« (Post 2, 7). Bog je dakle htio cijeloga čovjeka kao takvoga. U Svetome pismu riječ »duša« često označuje ljudski život (usp. KKC 363) ili cijelu ljudsku osobu. Ali označuje i ono najnutarnjije u čovjeku i što je u njemu najvrednije, ono po čemu je posebno slika Božja: »duša« znači »duhovno počelo« u čovjeku. Ljudsko pak »tijelo« ima udjela u dostojanstvu »slike Božje«: »ono je ljudsko upravo zato što je oživljeno duhovnom dušom, i sva ljudska osoba određena je da postane, u Tijelu Kristovu, Hramom Duha: Čovjek, tijelom i dušom jedan, po samoj svojoj tjelesnosti jest zbir osnova tvarnoga svijeta, tako da oni po čovjeku dosižu svoj vrhunac i podižu glas da slobodno slave Stvoritelja. Stoga čovjeku nije dopušteno da prezire tjelesni život. Naprotiv, on svoje tijelo mora smatrati dobrim i vrijednim časti kao od Boga stvorenim i određenim da uskrsne u posljednji dan« (KKC 364).
Ne znam zašto si stavila ovaj citat... Ja ne mrzim tjelesni život, dapače, itekako ga cijenim
Šalu na stranu, kakve to veze ima s ičim?
perokvrzica napisao:
2616 Molitvu upucenu njemu Isus uslisava vec za svoga javnog djelovanja znakovima koji unaprijed pokazuju snagu njegove smrti i uskrsnuca: Isus uslisava molitvu vjere, izrazenu rijecima ili sutnjom. Uporna molba slijepaca: "Smiluj nam se, Sine Davidov" (Mt 9,27) ili "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se" (Mk 10,47) preuzeta je u predaji Isusove molitve: "Gospodine Isuse Kriste, Sine Bozji, smiluj se meni gresniku". Bilo da je rijec o ozdravljenju od bolesti ili o otpustenju grijeha, Isus uvijek odgovara na molitvu koja mu je upucena s vjerom: "Idi u miru, tvoja te vjera spasila". Sveti Augustin na divan nacin izlaze ukratko tri dimenzije Isusove molitve: "Moli za nas kao nas svecenik, moli u nama kao nasa glava, mi Mu se molimo kao svome Bogu. Prepoznajmo, dakle, u Njemu nase glasove i u nama njegov glas".
Da, treba znat razlikovat "dobar" od "lošeg" glasa u sebi. Daj nam da čujemo dobar glas u sebi i da ga znamo slijedit. Nemoj Bože da slušam glas: "svi se žene, moram i ja", lol. Znači svi trebamo molit: "Gospodine Isuse Kriste, Sine Bozji, smiluj se meni gresniku, daj mi da ne patim zbog toga što nemam ženu. Daj me riješi mojih rana, i daj mi da u tebi nađem sreću i mir" - p.s. mogao bi molitve pisat
perokvrzica napisao:
2629 U Novom zavjetu rjecnik prosnje bogat je nijansama: iskati, zahtijevati, uporno traziti, zazivati, prositi, vapiti, pa i "u molitvi boriti se". Ali oblik koji je najvise uobicajen, jer je i najspontaniji, jest prosnja; upravo prozbenom molitvom izrazavamo svijest o nasem odnosu s Bogom: kao stvorovi, nismo svoje pocelo, niti smo gospodari nevolja, a nismo ni svoj posljednji cilj; stovise, mi krscani znamo da se kao gresnici udaljujemo od Oca. Sama prosnja vec je povratak k njemu.
Ti neshvaćaš. Ovi citati idu meni u korist, a ti ih uporno stavljaš. Molimo Boga za milost. Kažem ti; "grijeh" je želit se oženit jer druge prije se žene. "grijeh" je želit imat više. Tim ljudima treba molitva da se riješe tih nezdravih želja, ne molitva da im se usliše. Sretan je onaj tko malo želi

Zahvaljujte Gospodinu što ste zdravi, što možete moliti, što imate posao. Nije sreća u ovozemaljskim stvarima farizeji i licemjeri jedni. Sreća je u Bogu. Molite da to uvidite, i dat ce vam se!
A što se tiče žena i muževa; zna Otac što je najbolje za nas, pa što se tresete onda? Čemu kukanje?
perokvrzica napisao:
2736 Jesmo li uvjereni da "ne znamo sto da molimo kako valja" (Rim 8,26)? Istemo li od Boga "prava dobra"? Otac nas dobro zna sto nam je potrebno, prije nego ga zaistemo, no on ocekuje nasu prosnju zato sto je dostojanstvo njegove djece u njihovoj slobodi. I zato valja moliti s njegovim Duhom slobode, da bismo mogli uistinu spoznati njegovu zelju.

Sve sam rekao, potpisujem citat

Znači ne naše želje(daj mi muža/plaću/kceri sa mr.dr.sc. titulom), već Božije želje. Hvala na citatu
perokvrzica napisao:
EDIT. Pardon, jel. Zaboravila sam napomenuti najvažniju stvar. Izvor. Katekizam katoličke Crkve
Može se i meni dopustit da se ispričam. Ispričavam se svima koje je moje pisanje uvrijedilo. Istina boli. Ja sam prvi koji se moli Bogu za te nepotrebne stvari. No, trebamo bit svjesni svojih mana, ako nismo svjesni, patit cemo. Jadni smo, ne mi na forumu, nego ljudi opcenito. Svih nas je strah ovozemaljskih briga, i dok je god tako, patit cemo i duhovno. Mislim da se svi trebamo zapitat, ali onako nasamo, u miru, vjerujemo li u : "i onomu koji ima Boga nista ne nedostaje". Zašto nama nedostaje? Zašto nam nedostaju veće plaće, žene, muževi, zašto patite/patimo zbog toga? Zapitajmo se. Ali ne samo to, ajde da odgovorimo na ta pitanja. Zašto Vam svima nešto nedostaje? I neka vam odzvanja ova rečenica: "i onomu koji ima Boga nista ne nedostaje", ali i nastavak rečenice se jasno nameće: "ako on sâm ne nedostaje Bogu."
Nakon toga počinju molitve, sa jednom istinskom željom, pravom, ljudskom željom.
Prije neki dan pročitao sam ovako nešto: "Zašto ideš u crkvu? - Jer kad uđem u crkvu, tu sam ono, što je i svaki čovjek u crkvi. Čovjek pred Bogom. Ništa drugo." Tu ne postoje plaće, imena i prezimena, čiji ste muž, žena, jesu djeca magistri, ili doktori. U molitvi se nalazimo pred Bogom. U molitvi smo čovjek pred Bogom. I ako smo toga svjesni, sve ovo što sad smatramo nedostacima gledat cemo drugacije.
"Ništa nema gore od površnog ateizma, i sladunjave vjere."- Manfred Lutz.