Moram priznati da nisam pročitao goru rečenicu od ove na ovom forumu jaakooo dugo:
Kod:
Ako se radi o anksioznom poremećaju - [color=#FF0000]nema te vjere koja će nadvladati strah[/color].
Konzultiraj liječnika.
Mene je moram priznati ova rečenica, ZAPREPASTILA!!!! I zbog nje sam se javio, ne zbog toga da kažem da je medicina i liječnici nemočni, imaju i oni svoju funkciju i znaju itekako pomoći, ali ova rečenica graniči s ludošću, i to iz usta katolika!!hmhm
I nisi baš morala ovdje stavljati neke fizičke bolesti da dokažeš svoju tvrdnju jer je bila riječ o Anksioznosti, koja je najmanje bolest fizičke prirode, tako da je glupo mi nabacivati da čovjek koji krvari umjesto da sanira ozljedu da se moli ili ide na Ispovijed, jer ma kakvim me smatrala, toliki idiot baš nisam, ali priznajem da u velikim količinama jesam!
Ne umanjujem niti malo liječničku struku i pomoć, jer i sam koristim, ali smtrat ih bogovima, pogotovo kada se govori o vrsti duhovnog i duševnog poremećaja, je glupo. Ima oko sebe dovoljno ljudi koji imaju psihičke i duhovne poremećaje, i hodaju ko zombiji od tableta, ne ozdravljuju ih nego ih uspavljuju i omamljuju, jer ne znaju što se s njima događa, ali eto poznaju živce i moždane funkionalnosti i koriste njih, ne bi li se obračunali s tom vrstom bolesti, koje je jako neunčikovita!!
Pogledajmo šta kaže stručnjak tim vrstama bolesti, koji poznaje i jednu i drugu stvar, i vidim da je totalna suprotnost od legendarne rečenice "nema te vjere koja će nadvladati strah" :
Molitva je druženje s Bogom. Tko se redovito i iskreno moli, taj mora biti bolji čovjek. Nemoguće je biti uz vatru, a ne ogrijati se. Nemoguće je svaki dan moliti, a ne biti više Božji čovjek. Tko se s Bogom druži u molitvi, taj postaje sposoban primiti Božje darove i reflektirati ljubav Božju na sve s kojima dođe u susret. Plod molitve je zdravlje duše i tijela. "Duša se hrani onim što je veseli", kaže sv. Augustin, a nju najviše veseli druženje s Bogom koje se ostvaruje po molitvi. Radost duše se zatim prenosi na tijelo koje počne bolje i zdravije funkcionirati.
Kršćanska dubinska meditacija ima veliki pozitivni učinak na psihološko i tjelesno zdravlje čovjeka: dušu obuzme mir i probudi se stvaralačka aktivnost. Prvi plod autentične molitve izražene kroz dubinsku meditaciju jest doživljaj Božje ljubavi koja nas bezuvjetno prihvaća. Na temelju ovog doživljaja prihvaćenosti raste u osobi osjećaj vlastite vrijednosti i osobnog dostojanstva. Osjećaj manje vrijednosti, depresivne misli i tmurna raspoloženja nestaju kao drva u vatri kad čovjek doživi prihvaćanje i ljubav Onoga koji je Ljubav sama. Tko se u molitvi malo više približi Bogu, ne može više ostati stari čovjek. On i sam postaje milosrdan, pun ljubavi i razumijevanja za one koje susreće na svom životnom putu. Ozračje Božje ljubavi doživljene u molitvi čisti psihu od negativnih misli i deprimirajućih osjećaja, liječi rane duše i povećava slobodu i jasnoću duha. Vjernik koji se moli na najboljem je putu da snagom koju prima od Boga u molitvi pobijedi svoju neurozu i razne oblike depresije. Doživljaj bezuvjetne ljubavi kroz molitvu najbolji je lijek protiv duševnih bolesti.
Čovjek koji vjeruje nikad ne može biti bespomoćan pred bilo kojim izazovom pa tako ni pred bolešću, budući da po vjeri ulazi u Božju svemoć, a Bogu nije ništa nemoguće. Pa čak i onda kad osoba mora izgubiti i vlastiti život, vjera nije nemoćna, nego nas uvjerava da ćemo i dalje živjeti. Osnovna poruka vjere glasi da smrt nema zadnju riječ, nego da iza nje slijedi pravi, vječni i besmrtni život. Tko je u to uvjeren nikada se ne će osjećati bespomoćnim. U tom slučaju i jedna neizlječiva bolest u svojoj terminalnoj fazi ne će probuditi očaj, nego radosnu nadu u susret s Bogom.
Ozračje nutarnjeg duševnog mira koje je utemeljeno na vjeri u dobrog i milosrdnog Boga jest najbolja prevencija protiv raznih duševnih oboljenja. http://www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=1261ili:
A duševno zdravlje vitalna jer sastavnica sretnog i ispunjenog života. Mnogi duševni poremećaji se danas mogu dijagnosticirati i uspješno liječiti.
Crkva ima svoju ulogu. Ona ima poslanje njegovati, hraniti, štititi duhovnu dimenziju. Npr. sakrament ispovjedi - uz to što udjeljuje sakramentalno oproštenje - ima i svoje 'ljekovite' učinke. Koliki bi bili zdraviji i duševno i tjelesno da se redovito ispovijedaju, tj. da vode brigu o duhovnoj, odnosno duševnoj higijeni, nego da se različitim lijekovima (ne želim podcjenjivati lijekove) 'drogiraju' i zavaravaju.Kad govorimo o patnjama, bolestima, tu dotičemo otajstvo križa, otajstvo trpljenja, a mnoge svoje muke i patnje sami izabiremo. Od svega nas želi osloboditi naš Gospodin. Normalno, ako surađujemo s Njime. Dao je tu zadaću i moć svojoj Crkvi. Dar liječenja se prepoznaje tijekom cijele povijesti do današnjeg dana. Sve do čudesnih događanja koja pretpostavljaju duboku i istinsku vjeru. Molitva je svemoćno sredstvo kojim čovjek može postići sve što zaželi. I Sveto pismo kaže: "Sve je moguće onome koji vjeruje." "Molite i dobit ćete", kaže Isus. Molitva je druženje i razgovor s Bogom. Bog kao Stvoritelj čovjeka jest i najbolji liječnik za čovjekovu dušu i tijelo. Razgovarati s Njim u povjerenju i predanju djeluje na dušu spasonosno, s tim u vezi i na tijelo. Ali, to je zasebna i velika tema.
Koja je pomoć najdjelotvornija ?
U čimbenike koji imaju zaštitni učinak spram depresije ubrajaju se radosno i sretno djetinjstvo, ispravan odgoj, pozitivna komunikacija, dobronamjerna okolina koja pruža ljubav, sigurnost i razumijevanje. Osobito mjesto ima vjera u Boga i temeljna usmjerenost k pravim vrijednostima u životu.
Nabrojit ću i neke preventivne mjere. Npr. od velikog je značaja dobar san, zdrava prehrana i fizička aktivnost. Ako ste skloni depresiji, trebate razmislite o životnim ciljevima i vrijednosnome sustavu. Često je loše raspoloženje posljedica raskoraka između onoga što istinski cijenite i onoga što radite, te između onoga što biste željeli i onoga što imate. Kriva ili negativna uvjerenja i vjerovanja o sebi potiču depresivna stanja. Uvijek treba misliti pozitivno jer naše misli stvaraju osjećanja. I naš mozak to bilježi. Kad nam je pozornost usmjerena na nešto pozitivno, u mozgu se oslobađaju živčani prijenosnici koji stvaraju osjećaj zadovoljstva, sreće i nade. Posljedično, ako imamo pozitivne misli, imat ćemo u mozgu pozitivne molekule. Pozitivno mišljenje je naš izbor, a ne bijeg od problema. Ne radi se o samozavaravanju, već o usmjeravanju pozornosti na pozitivne mogućnosti, što otvara nove vidike. Ne postoji nijedna situacija koja se ne može poboljšati, ali i pogoršati. Možemo mijenjati svoje stavove, umjesto da samo kritiziramo svoje bližnje, pohvalimo ih, moramo znati oprostiti onima koji su nas povrijedili, znati izraziti svoje osjećaje, mišljenja, boli i radosti. Ne gutati bijes, ljutnju, nego je pokazati. Međutim, najbolje je ne ljutiti se. Naći pozitivne načine rješenja. Valja unijeti više ljubavi, radosti i zadovoljstva u svoj život. Razvijati smisao za šalu i humor. Otvoriti se životu i ljudima. Ljubav je najbolji brisač rana iz prošlosti. Ako vas ljubav vodi kroz život, onda nema šanse malodušnost i depresija,
a tko može uspješnije liječiti ljudsku dušu od Boga. Duša je vječna i Bog vječnu dušu liječi. Vjera je uvijek izvor svjetla koje razgoni tamu depresije. Da bi bila djelotvorna, nisu dovoljne riječi, vjeru treba djelotvorno živjeti. Kako je depresija učestali poremećaj tako se i dušobrižnici često s njome susreću u kontaktu s vjernicima. Bitno je da i dušobrižnici budu upoznati s činjenicama o depresiji. Mnoge blage oblike može i sam župnik rješavati, a teže slučajeve usmjerivati liječniku psihijatru.
http://www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=175Freud je jednom rekao: “Očekivanje obojeno vjerom i nadom je efektivna sila na koju moramo računati u svim našim tretmanima i liječenjima.”
"Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"
Nije ni ovaj tekst loš!!
http://www.buditezdravi.info/index.php/ ... t/item/444