www.tebe-trazim.com

Dujam ja mislim da bi se tibtribao zamonasit.....Bog treba monanha koji ce nadoknadivat njegovoj pravednosti za tude grijehe I zlodjela,posto ti nemas nikakvi zelja I smatras da je se za dobro svoje guze grijeh molit,onda odi u monahe,to je tvoj poziv...

Dujko, prvo te pohvaliti moram što si pročitao odgovor. Nisam se tome nadala! Koliko sam skontala, do sada nisi pročitao ni jedan duži tekst koji bi ti netko stavio.




Jel? Odgovorio si sam sebi, ali nisi izmislio odgovor? Nego ded mi reci - života ti, a šta ti to znači?



Daj da te pitam nešto? Svemoćni, sveznajući Bog koji je sveprisutan, koji svojom providnošću štiti i vodi sve što je stvorio, koji surađuje u svakom trenutku u svakom činu koje čine stvorenja koja je On stvorio, šta je taj Bog radio kad si ti sreo tu svoju curu? Imao je pametnijeg posla? Bacio baluna s frendovima? Promakao mu taj detalj? Ili to da je On sveprisutan, znači da ipak nije sveprisutan?
Nema izvan Boga Dujam. Ne postoje slučajnosti. Ne postoji ni jedan detalj koji se događa u stvarnosti koja se tebi događa, a koji nije dio Božje volje. Što ni na koji način ne znači da ti nemaš slobodnu volju.
I sad se ti pitaš, a kako je to moguće? Kako je moguće da Bog svime upravlja i sve zna, a ja opet imam slobodnu volju?
E, pa nisi prvi čovjek koji je postavio to pitanje.
Genijalci Duje stoljećima odgovaraju na ta pitanja. Stoljećima. Na tu su temu ispisane biblioteke.

Svojom providnošću Bog čuva i ravna sve što je stvorio; snaga joj se “prostire s jednoga kraja svijeta na drugi, i blagotvorno upravlja svemirom” (Mudr 8,1). Jer “sve je nago i razgoljeno pred njenim očima” (Heb 4,13), pa i ono što budu proizveli slobodni čini stvorova.


303 Svjedočanstvo je Svetog pisma jednodušno: skrb božanske providnosti konkretna je i neposredna; brine se za sve, od najmanjih stvari do najvećih svjetskih i povijesnih događaja. Svete knjige potvrđuju posvemašnje Božje vrhovništvo u tijeku događanja: “Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi, to učini” (Ps 115,3). A za Krista je rečeno: “Kad on otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti” (Otk 3,7). “Mnogo je namisli u srcu čovječjem ali što Bog naumi, to i bude” (Izr 19,21).

308 Istina nerazdvojiva od vjere u Boga Stvoritelja jest da Bog djeluje u svakom djelu svojih stvorenja. On je prvotni uzrok koji djeluje u drugotnim uzrocima i po njima: "Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u nama i htjeti i djelovati" (Fil 2,13). Daleko od toga da umanji dostojanstvo stvorenja, ta ga istina uzvisuje. Buduci da je stvorenje izvedeno Bozjom silom, mudroscu i dobrotom iz nicega, ono ne moze nista ako se otkine od svog izvora: jer "stvorenje bez Stvoritelja iscezava"; jos manje moze postici posljednju svrhu bez pomoci milosti.


KKC



Ovdje si pobrko i prebrko sve i svašta.



Vidi. Prvo je pitanje - ima li čovjek pravo moliti za tvarna dobra?
Ima - to smo već utvrdili. Kada je Isus molio za kruh - taj kruh je ujedno i tvarno i duhovno dobro.

"Kruh nas". Otac koji nam daruje zivot ne moze nam ne dati za zivot potrebnu hranu i sva "odgovarajuca" tvarna i duhovna dobra.


Dakle, čovjek ima pravo moliti za posao.
Ali:
1. to ne znači da čovjek ne treba prvenstveno moliti za Kraljevstvo Božje
2. to ne znači da nije bitan motiv iz kojeg proizlazi ljudska molitva bila ona upravljena ka duhovnom ili tvarnom dobru

1751 Izabrani objekt jest dobro prema kojem se volja slobodno usmjeruje. To je materija ljudskog cina. Izabrani objekt moralno poblize odredjuje cin volje, ukoliko razum spoznaje i sudi da je u skladu ili ne s istinskim dobrom. Objektivne moralne norme ocituju razumski red dobra i zla, sto ga posvjedocuje savjest.

1752 Nasuprot objektu, nakana je sa strane subjekta koji djeluje. Buduci da je ona na voljnom izvoru cina i odredjuje ga svrhom, nakana je bitna sastojnica za moralnu kvalifikaciju cina. Svrha je prvo cemu je upravljena nakana, i oznacuje cilj prema kojemu radnja tezi. Nakana je pokret volje prema svrsi; ona je okrenuta prema cilju djelovanja. Usmjerena je prema dobru koje se od poduzete radnje ocekuje. Ne ogranicava se na usmjerenje nasih pojedinih cina, nego moze i mnogostruke akcije usmjeriti prema jednom te istom cilju; moze usmjeriti cijeli zivot prema konacnom cilju. Na primjer, nekoj usluzi je cilj pomoci drugome, ali u isto vrijeme ona moze biti nadahnuta ljubavlju prema Bogu kao konacnoj svrsi svih nasih djela. Jedan te isti cin moze biti nadahnut razlicitim nakanama; tako npr. netko moze uciniti uslugu da stekne neku korist ili da bude pohvaljen.

1753 Dobra nakana (npr. pomoci bliznjemu) ne cini dobrim ni ispravnim neko djelo koje je u sebi neuredno (kao sto su laz ili ogovor). Svrha ne opravdava sredstva. Tako, osuda jednog pravednika ne moze se opravdati kao zakonito sredstvo da se spasi narod. Naprotiv, prisutnost zle nakane (kao npr. castohleplje) cini zlim cin koji, u sebi, moze biti dobar.

1754 Okolnosti, ukljucujuci i posljedice, drugotni su elementi moralnog cina. One doprinose povecanju ili smanjenju moralne dobrote ili zloce ljudskih cina (npr. svota neke kradje). One mogu smanjiti ili povecati pociniteljevu odgovornost (npr. ciniti nesto iz straha od smrti). Okolnosti po sebi ne mogu promijeniti moralnu kvalitetu samih cina; ne mogu uciniti dobrim ni ispravnim neki cin koji je u sebi zao.


KKC

Dakle, ljudi trebaju moliti za posao, ali ne zato da budu bogatiji od drugih ljudi, pa da im se mogu rugati.

Vezano uz ovu tvoju ženidbu i muževe i žene:

1604 Bog koji je covjeka iz ljubavi stvorio, pozvao ga je na ljubav kao osnovno urodjeno zvanje svakog ljudskog bica. Covjek je naime stvoren na sliku i priliku samoga Boga koji je Ljubav. Buduci da je Bog stvorio musko i zensko, njihova uzajamna ljubav postaje slikom posvemasnje i neprolazne ljubavi kojom Bog ljubi covjeka. To je nesto dobro, vrlo dobro u ocima Stvoriteljevim. I ta ljubav koju Bog blagoslivlje namijenjena je plodnosti i da se ostvari u zajednickom djelu ocuvanja stvorenja: "I blagoslovi ih Bog i rece im: Plodite se i mnozite i napunite zemlju i sebi je podlozite" (Post 1,28).

Dakle, opet ljudi mogu i trebaju moliti za muževe i žene koji ne padaju s neba nego ih proviđa Stvoritelj, kao i sve ostalo. Ali ne zato da se udaju prije ili bolje ili bogatije od svojih prijateljica!

Kako to, momak, zaključuješ zbrda zdola?



Ne. Crkva ne kaže tako. Crkva kaže ovako:

Otac nas dobro zna sto nam je potrebno, prije nego ga zaistemo, no on ocekuje nasu prosnju zato sto je dostojanstvo njegove djece u njihovoj slobodi.

Bog zna šta ti treba i što je za tebe najbolje. Ali ti ne bi bio slobodno biće da ne možeš moliti što te volja.




Ne trebaš se ti nikome ništa ispričavati. Ti samo sebi moraš izbiti iz glave da možeš sam tumačiti evanđelja. Sva ta pitanja - na koja sam sebi odgovaraš, imaju odgovor - crno na bijelo - napisan.
Katekizam katoličke Crkve prijatelju, katekizam katoličke Crkve

Ovde su bili komentari da se mole jer; sve su prije udane, itd...Tako je počela priča, zato sam komentira.

Znači nigdje ne piše da Bog šalje buduće muževe i žene, već je to tvoja teorija. Ti prevodiš jednostavne textove, i daješ im potpuno drugo značenje.Pomiri se s tim. Ništa drugo. Bog jest u svemu, i utjecaj u svemu, to nitko ne osporava, jer je uzrok svemu, no imaš svoju slobodnu volju, tako da postoji granica u tom njegovom utjecaju. Ali, to nije ni sporno. To sam sam sebe pitao, da ti pokažem na nešto što ne vidiš. Zato sam sebi odgovaram.



Čitaj, ovaj text, pa da shvatiš kako krivo tumačiš katekizam. Ugl pitanje je:

"Jednom sam čula od svećenika na misi da u našoj vjeri nema mjesta sudbini te da čovjek ima slobodnu volju formirati svoj život. Sudbina, nije li to samo druga riječ za Božju providnost u koju mi vjerujemo. U čemu je zapravo razlika? Ružica" -



A odgovara don Damir Stojić:

" Draga Ružice,
Božja providnost jest određenje kojim Bog mudro i s ljubavlju vodi sva stvorenja prema njihovoj konačnoj svrsi. Ako vjerujemo da je Bog stvorio svijet i svakoga čovjeka u to možemo vjerovati na dva načina - da ih je stvorio posve bezinteresno ili da za njih ima neki plan. Kršćanska tradicija se uvelike prislanja uz ovo drugo. Mi, ljudi, ne rađamo se savršeni, ali svatko u svome životu ima mogućnost postići to savršenstvo. Predajući se Božjoj providnosti da ga vodi, odabire najbolji put da to ostvari. Božja providnost dakle nije protivna ljudskoj slobodnoj volji već traži čovjekovu suradnju. Grijehom i odbijanjem čovjek joj se može i suprotstaviti. No, čak ni grijeh nam ne može uništiti priliku spasenja. Bog nam uvijek daje šansu i, ako mu se prepustimo, svojom Providnošću i iz najvećeg zla može izvući dobro. " Bog nije ni na koji način, ni izravno ni neizravno, uzrok moralnoga zla. No, poštujući slobodu svoga stvorenja, dopusta ga i tajnovito zna iz njega izvuci dobro: Budući da je savršeno dobar, svemogući Bog (...) ne bi nikada pustio da u njegovim djelima postoji ikakvo zlo kad ne bi bio dovoljno moćan i dobar da iz samoga zla izvuče dobro.
Sudbina, kako se najčešće shvaća, je nešto posve drugo. Ona je praznovjerni koncept utoliko što se razumije kao niz događaja koji su čovjeku unaprijed određeni. Ideja sudbine tako isključuje čovjekovu slobodnu volju i zapravo je jedan oblik prisile. Sudbina se na neki način događa "sama od sebe" ona je "unaprijed zapisana" itd., a jedino što čovjek može je pokušati otkriti taj već gotovi plan. Prema tome, kao što ste čuli od vašeg svećenika, u našoj vjeri nema mjesta za takav pojam."


Sad, nadam se da si shvatila što je Božija providnost; Bog nas vodi prema konačnoj svrsi. Ako nas Bog vodi i u njegovim smo rukama, onda nemojmo mislit da znamo bolje od njega što je dobro za našu konačnu svrhu. Drugim riječima; molimo da budemo dio Božijeg plana.

I to je ono što ti ja objašnjavam, čovjek koji nije pročitao KK ti objašnjava.
Trebaju molit da budu dio Božijeg plana, a ne svoje deformirane želje. To je kraj priče. Ispunjavat Božije želje/plan, a ne molit za svoje zablude/svoj plan. Te cure misle da one znaju što njima treba. Ne znaju, Bog zna. I molite za ispunjenje Božijeg plana

O tome ti ja cijelo vrijeme pišem. Glupo je molit za nešto što ne znamo je li nam uopce dobro(veca placa, brak, kceri na fakultetu). Bog zna najbolje za nas. Molimo da budemo dio njegova plana.

p.s.
Ti cijelo vrijeme zaobilaziš ono što ja govorim od početka, i skrećeš s teme. Jesi ti svjesna što ja uopce pričam, koja je moja poanta? Ako nisi, opet cu ti napisat.

Veca novcana plata je uvjek za nase dobro dujam,Bog nije skrt I On voli kad ljudi imaju para...pare,novac su nesto dobro dok smo na Zemlji.Naravno netreba sad imat para,a gledat drugog covjeka da nema sto jest.Pare se dok smo ovdje na Zemlji dobre.Kao I imat muz,a bit I sam,sve je to slobodan izbor.

Bog voli da smo sto sretniji.

Ovo dođe za propucat se majkeeeee mi.
Ne znam jel tebi ima smisla išta citirati ili objašnjavati? Ajmo pokušat zadnji put. Pa ako prođe prođe, ako ne, ja sam nemoćna.

Ukoliko stoji ova teza:

303 Svjedočanstvo je Svetog pisma jednodušno: skrb božanske providnosti konkretna je i neposredna; brine se za sve, od najmanjih stvari do najvećih svjetskih i povijesnih događaja. , a stoji.

Jel to znači onda da je susret nekog muškarca i žene izvan božanske providnosti?

(Latin, Providentia; Greek, pronoia).

Providence in general, or foresight, is a function of the virtue of prudence, and may be defined as the practical reason, adapting means to an end. As applied to God, Providence is God Himself considered in that act by which in His wisdom He so orders all events within the universe that the end for which it was created may be realized. That end is that all creatures should manifest the glory of God, and in particular that man should glorify Him, recognizing in nature the work of His hand, serving Him in obedience and love, and thereby attaining to the full development of his nature and to eternal happiness in God. The universe is a system of real beings created by God and directed by Him to this supreme end, the concurrence of God being necessary for all natural operations, whether of things animate or inanimate, and still more so for operations of the supernatural order. God preserves the universe in being; He acts in and with every creature in each and all its activities. In spite of sin, which is due to the wilful perversion of human liberty, acting with the concurrence, but contrary to the purpose and intention of God and in spite of evil which is the consequence of sin, He directs all, even evil and sin itself, to the final end for which the universe was created. All these operations on God's part, with the exception of creation, are attributed in Catholic theology to Divine Providence.

Catholic encyclopedia

To nitko ne osporava. Nemogu virovat da si toliko glupa, ali stvarno . Ja govorim sljedeće, cijelo vrijeme: "Trebaju molit da budu dio Božijeg plana, a ne svoje deformirane želje. To je kraj priče. Ispunjavat Božije želje/plan, a ne molit za svoje zablude/svoj plan. Te cure misle da one znaju što njima treba. Ne znaju, Bog zna. I molite za ispunjenje Božijeg plana" - to je poanta. Ti pričaš o nečemu skroz drugačijem, i ne kužiš to uopće

Meni je najsmišnije šta ti imaš neko visoko mišljenje o sebi, ane shvaćaš ovako jednostavne stvari. Nitko ne priča o tome da nije u Božijem planu susret nekoga. Ali možda nije za nju, vjerovatno nije sada, u ovom trenutku jer nema momka ni muža. Stvar je Božijeg plana, stvar je prepustit se Božijem planu, a ne molit za nešto drugo. Možda je Bog ne želi kao ženu, možda je želi samu, ima miljardu stvari koje Bog može tit. Ne birinite se za sutra, sutra ce se birnit samo o sebi. A sad mi još jedanput skreni s teme i necu ti više odgovarat

Šta možemo Dujam. Ti ne možeš vjerovati da sam ja toliko glupa, a ja ne mogu, ali zbilja ne mogu vjerovati da ti iz ovoga

1. Božanska providnost brine se za sve - od najmanjih do najvećih povijesnih događaja.
2. Dogodio se povijesni događaj susreta muškarca i žene.

Zaključiš da se božanska providnost ne brine za susret muškarca i žene.

Šta tu čovjek više može reći? Mislim, zaista, šta da tu čovjek kaže?
Ništa. Stoj mi dobro Dujac.

Krivo san napisa i editira. Praviš se glupon. I o tome nije riječ, niti tko to osporava. Looser haha.. Pobijedio te dečko koji nije čitao KK. Razočaran ce ti bit učitelj