Dujko, prvo te pohvaliti moram što si pročitao odgovor. Nisam se tome nadala! Koliko sam skontala, do sada nisi pročitao ni jedan duži tekst koji bi ti netko stavio.
Citat:
U postu sam odgovrio sam sebi,nisam "izmislio" odgovor. Postoji razlika. Da se primjetit kako sam pažljiv s riječima, što ću ti sad objasnit.
Jel? Odgovorio si sam sebi, ali nisi izmislio odgovor? Nego ded mi reci - života ti, a šta ti to znači?
Citat:
Da, to si krivo shvatila. Bog reagira u svemu; kao ljubav. Kad bi Bog riješavao poslove, slao muževe, dizao plaće, to bi bila zlatna ribica,pametno ulaganje, a ne Bog. Bog utječe na slobodnu volju sa ljubavi, otvori ti npr spoznaju dobra i zla u određenom momentu, ne šalje muževe i žene nigdje. Kad bi to konkretno radio život ne bi imao smisla. Razmisli dublje malo. Bili bi lutke na pozornici.
Daj da te pitam nešto? Svemoćni, sveznajući Bog koji je sveprisutan, koji svojom providnošću štiti i vodi sve što je stvorio, koji surađuje u svakom trenutku u svakom činu koje čine stvorenja koja je On stvorio, šta je taj Bog radio kad si ti sreo tu svoju curu? Imao je pametnijeg posla? Bacio baluna s frendovima? Promakao mu taj detalj? Ili to da je On sveprisutan, znači da ipak nije sveprisutan?
Nema izvan Boga Dujam. Ne postoje slučajnosti. Ne postoji ni jedan detalj koji se događa u stvarnosti koja se tebi događa, a koji nije dio Božje volje. Što ni na koji način ne znači da ti nemaš slobodnu volju.
I sad se ti pitaš, a kako je to moguće? Kako je moguće da Bog svime upravlja i sve zna, a ja opet imam slobodnu volju?
E, pa nisi prvi čovjek koji je postavio to pitanje.
Genijalci Duje stoljećima odgovaraju na ta pitanja. Stoljećima. Na tu su temu ispisane biblioteke.
Svojom providnošću Bog čuva i ravna sve što je stvorio; snaga joj se “prostire s jednoga kraja svijeta na drugi, i blagotvorno upravlja svemirom” (Mudr 8,1). Jer “sve je nago i razgoljeno pred njenim očima” (Heb 4,13), pa i ono što budu proizveli slobodni čini stvorova.
303 Svjedočanstvo je Svetog pisma jednodušno: skrb božanske providnosti konkretna je i neposredna; brine se za sve, od najmanjih stvari do najvećih svjetskih i povijesnih događaja. Svete knjige potvrđuju posvemašnje Božje vrhovništvo u tijeku događanja: “Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi, to učini” (Ps 115,3). A za Krista je rečeno: “Kad on otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti” (Otk 3,7). “Mnogo je namisli u srcu čovječjem ali što Bog naumi, to i bude” (Izr 19,21).308 Istina nerazdvojiva od vjere u Boga Stvoritelja jest da Bog djeluje u svakom djelu svojih stvorenja. On je prvotni uzrok koji djeluje u drugotnim uzrocima i po njima: "Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u nama i htjeti i djelovati" (Fil 2,13). Daleko od toga da umanji dostojanstvo stvorenja, ta ga istina uzvisuje. Buduci da je stvorenje izvedeno Bozjom silom, mudroscu i dobrotom iz nicega, ono ne moze nista ako se otkine od svog izvora: jer "stvorenje bez Stvoritelja iscezava"; jos manje moze postici posljednju svrhu bez pomoci milosti.
KKC
Citat:
Mene najviše intrigira kako ljudi ovu zadnju rečenicu prihvate kao apsolutnu istinu. Izdvojenu od svega. Tom logikom ja mogu molit Boga za zlatni Ferrari. Jer piše da možemo upraviti različite molitve. Ja ti konstantno naglašavam, kroz svaki post razliku između normalnog(kakve nas Bog želi) i deformiranog. Deformacija/grešnost je željet veću plaću, kad već imaš posao, deformacija je želit muža i ženu jer prijateljice se udaju, deformacija je želit od svojih kceri prvenstveno da "uspiju" u kapitalističkom društvu.
Ovdje si pobrko i prebrko sve i svašta.
Citat:
Zašto bi ti Bog poslao muža? Zašto bi meni ženu? Oni jučer stavi da se POMOLE BOGU DA MU POVECA PLACU?? Oni da mu da posao?
Vidi. Prvo je pitanje - ima li čovjek pravo moliti za tvarna dobra?
Ima - to smo već utvrdili. Kada je Isus molio za kruh - taj kruh je ujedno i tvarno i duhovno dobro.
"Kruh nas". Otac koji nam daruje zivot ne moze nam ne dati za zivot potrebnu hranu i sva "odgovarajuca" tvarna i duhovna dobra.
Dakle, čovjek ima pravo moliti za posao.
Ali:
1. to ne znači da čovjek ne treba prvenstveno moliti za Kraljevstvo Božje
2. to ne znači da nije bitan motiv iz kojeg proizlazi ljudska molitva bila ona upravljena ka duhovnom ili tvarnom dobru
1751 Izabrani objekt jest dobro prema kojem se volja slobodno usmjeruje. To je materija ljudskog cina. Izabrani objekt moralno poblize odredjuje cin volje, ukoliko razum spoznaje i sudi da je u skladu ili ne s istinskim dobrom. Objektivne moralne norme ocituju razumski red dobra i zla, sto ga posvjedocuje savjest.
1752 Nasuprot objektu, nakana je sa strane subjekta koji djeluje. Buduci da je ona na voljnom izvoru cina i odredjuje ga svrhom, nakana je bitna sastojnica za moralnu kvalifikaciju cina. Svrha je prvo cemu je upravljena nakana, i oznacuje cilj prema kojemu radnja tezi. Nakana je pokret volje prema svrsi; ona je okrenuta prema cilju djelovanja. Usmjerena je prema dobru koje se od poduzete radnje ocekuje. Ne ogranicava se na usmjerenje nasih pojedinih cina, nego moze i mnogostruke akcije usmjeriti prema jednom te istom cilju; moze usmjeriti cijeli zivot prema konacnom cilju. Na primjer, nekoj usluzi je cilj pomoci drugome, ali u isto vrijeme ona moze biti nadahnuta ljubavlju prema Bogu kao konacnoj svrsi svih nasih djela. Jedan te isti cin moze biti nadahnut razlicitim nakanama; tako npr. netko moze uciniti uslugu da stekne neku korist ili da bude pohvaljen.
1753 Dobra nakana (npr. pomoci bliznjemu) ne cini dobrim ni ispravnim neko djelo koje je u sebi neuredno (kao sto su laz ili ogovor). Svrha ne opravdava sredstva. Tako, osuda jednog pravednika ne moze se opravdati kao zakonito sredstvo da se spasi narod. Naprotiv, prisutnost zle nakane (kao npr. castohleplje) cini zlim cin koji, u sebi, moze biti dobar.
1754 Okolnosti, ukljucujuci i posljedice, drugotni su elementi moralnog cina. One doprinose povecanju ili smanjenju moralne dobrote ili zloce ljudskih cina (npr. svota neke kradje). One mogu smanjiti ili povecati pociniteljevu odgovornost (npr. ciniti nesto iz straha od smrti). Okolnosti po sebi ne mogu promijeniti moralnu kvalitetu samih cina; ne mogu uciniti dobrim ni ispravnim neki cin koji je u sebi zao.
KKC
Dakle, ljudi trebaju moliti za posao, ali ne zato da budu bogatiji od drugih ljudi, pa da im se mogu rugati.
Vezano uz ovu tvoju ženidbu i muževe i žene:
1
604 Bog koji je covjeka iz ljubavi stvorio, pozvao ga je na ljubav kao osnovno urodjeno zvanje svakog ljudskog bica. Covjek je naime stvoren na sliku i priliku samoga Boga koji je Ljubav. Buduci da je Bog stvorio musko i zensko, njihova uzajamna ljubav postaje slikom posvemasnje i neprolazne ljubavi kojom Bog ljubi covjeka. To je nesto dobro, vrlo dobro u ocima Stvoriteljevim. I ta ljubav koju Bog blagoslivlje namijenjena je plodnosti i da se ostvari u zajednickom djelu ocuvanja stvorenja: "I blagoslovi ih Bog i rece im: Plodite se i mnozite i napunite zemlju i sebi je podlozite" (Post 1,28).Dakle, opet ljudi mogu i trebaju moliti za muževe i žene koji ne padaju s neba nego ih proviđa Stvoritelj, kao i sve ostalo. Ali ne zato da se udaju prije ili bolje ili bogatije od svojih prijateljica!
Kako to, momak, zaključuješ zbrda zdola?
Citat:
Slžaem se. Ovo se ne može drugačije shvatit, nego kao ispunjenje onog gore stiha od Mateja. To je Božija providnost, za nju ne treba moliti, već zahvaljivati. Treba naravno moliti za nju,ali u drugom smislu, ne u smislu: daj mi Bože ovo ono.
Ne. Crkva ne kaže tako. Crkva kaže ovako:
Otac nas dobro zna sto nam je potrebno, prije nego ga zaistemo, no on ocekuje nasu prosnju zato sto je dostojanstvo njegove djece u njihovoj slobodi.Bog zna šta ti treba i što je za tebe najbolje. Ali ti ne bi bio slobodno biće da ne možeš moliti što te volja.
Citat:
Može se i meni dopustit da se ispričam.
Ne trebaš se ti nikome ništa ispričavati. Ti samo sebi moraš izbiti iz glave da možeš sam tumačiti evanđelja. Sva ta pitanja - na koja sam sebi odgovaraš, imaju odgovor - crno na bijelo - napisan.
Katekizam katoličke Crkve prijatelju, katekizam katoličke Crkve
