www.tebe-trazim.com

Srećica je super sve rekla - dragi naš Kartuzijancu, samo ti hrabro u svijet!!!

Pusti svoju malu sredinu, pusti sve te ljude, pusti sve te žene koje i nisu žene (no nemoj misliti da nema i dobrih!)...pusti ti sve i uzdaj se u se i u svoje kljuse!! Uzdaj se u svoju divnu mladost, u svoju tjelesnu, ali i psihičku snagu (koju itekako imaš!), uzdaj se i u Boga i - sve će krenuti nabolje!

Zaista nemoj misliti na nepravde u svijetu (oko posla i sl.), još manje o ženama koje čekaju muškarce da im riješe financijska pitanja, sve ti to zatakni mačku o rep i kreni u novi život!!
Kako je rekla Srećica - potraži posao makar u inozemstvu!
Naći će se za dečka kao što si ti! Sigurno!


Kao mali primjer djevojke koja nikad nije očekivala od muškarca ni čokoladu, a mogla je dobiti sva blaga svijeta, navela bih - sebe.... (ali znam ih još!!!)!! Dakle, nemoj gledati žene kroz takvu prizmu! Nisu sve iste, nema te krize i gladi koja bi od mene učinila takvo materijalističko nastrojeno stvorenje!!
Mogla sam i još uvijek mogu imati itekakve bogate, i pouzdane i divne muškarce - ali - NEMA ŠANSE!!! Nema šanse ako ne osjetim onu pravu ljubav.
Ne želim baš ništa!! Jer sve mogu sama i uz Božju pomoć! Ne želim ništa, ništa, što nije duboko dostojanstveno i iskreno.

Isto tako možeš i ti! Stvarno možeš! Pa nisi ti neki 60godišnjak narušenog zdravlja!
Bavio si se borbama, znači da si u izvrsnoj formi, ma nema toga što ti ne možeš!!!
A imaš i dovoljno vjere u Boga, taman toliko koliko ti treba da ostvariš sve ono o čemu sanjaš! Nimalo ne sumnjam u tebe, nimalo!!!

Nađi posao! Traži, kucaj, moli! Nisi dijete, 27 godina imaš, moraš raditi.
Tako ćeš imati i druge preokupacije osim ovih koje imaš sad.
Dići ćeš si samopouzdanje i pomoći svojoj obitelji koja treba pomoć u svakom pogledu.
Žrtvuj se i na tom planu.

Postao sam kao Samson samo me požuda i osveta guraju naprijed... Dao sam cijelog sebe jednoj djevojci i doživio izdaju.... Čovjek sam pun darova Bozijih ali bez cilja...postao sam kao Samson sam sebi najveći neprijatelj.

Vidim da se na ovu temu javljaju i novi članovi, pa da malo ih upoznamo sa situacijom:
prva tema koju je otvorio je bila ova:
viewtopic.php?f=1&t=7256
Tema je otvorena 31.7.2013. i zanimljiv je zadnji dio prvog posta


Nakon toga se otvara i druga tema koju možete vidjeti ovdje:
viewtopic.php?t=7290
Isto je zaključana, a otvorena je 4.9.2013., dakle, malo više od mjesec dana od prve teme.
Zanimljivo je kako piše u prvom postu:


Izgleda da je konačno sve OK, ali otvara se, da u pravu ste, i treća tema:
viewtopic.php?f=1&t=7324
Doduše, ova nije zaključana, pa mi nije jasno što se nije tu nastavilo pisati nego se otvorila i 4. tj. ova.
Prvi post je 28.9.2013., ni mjesec dana od prvog posta 2. teme.
Prvi post isto sadrži isprike i zahvalnosti:


Ako malo pogledate detaljnije, vidjet će te da sam ga pitao jednu stvar na koju sam i dobio odgovor a tiče se ove teme:


Odgovoreno mi je 29.9.2013., dakle 2-3 mjeseca prije otvaranja ove 4. teme. Kao što vidite, čovjek mijenja non-stop mišljenje, malo se "prepušta Bogu" i zahvaljuje mu na svemu što mu je dao, a malo mu je taj isti Bog škrtac. Malo je zahvalan svima na pomoći, a onda se opet sa svima posvađa. Malo je sa curom raskrstio, pa onda opet prekine naglo idiličnu vezu koju je ionako prepustio Bogu (i sada mu je kriv što mu je to uzeo). Imam osjećaj da bi Kartuzijanac bio najsretniji kada bi Bog mislio kao on...
Ma koliko god vjerovali da mu pomažete, kao i što vidite, ne, ne pomažete mu... Možda eventualno do idućeg mjeseca

Drag si mi iako me kritiziras iako pred cijelim forumom pokusavas nesto otkriti sto svi vec znaju koji se bave ovom temom koji jos imaju strpljenja...
Vidis i sam da ne znam sto hocu, da nemam mira da se trazim, da odustajem, padam, dizem se i uporan sam... da dobro si rekao 3-4 mj i da znam rekao sam 15 puta da Bogu okrecem leda... ali jos sam tu... ne znaci li to mozda nesto? da znam da crpim ljudima energiju, molitvu, snagu i vrijeme... da znam da sam ohol... i da znam da sam sebican kad dolazim ovdje samo kada mi trebe samo za sebe...
Ali u tome i je razlika ja znam da samtakav i zato cu izaci iz svega ovoga jos jaci nego prije i na pravi put... jer znam svoje prednosti i mane...

Uglavnom sam ovdje dozivio lijepe trenutke... nemate pojma koliko mi je poruka stiglo u PP javilo mi se preko 50 ljudi...
I jos se uvijek borim protiv cijelog foruma i protiv Boga... tvrdoglav sam kao mazga znam sve...

Sad cu vam ukratko ispricati moju pricu od pocetka

Nađi posao!!!!!
Dosta kukanja i tvojih obrata.. nisi jedini doživio izdaju..nemaš jedini težak život...

Okrećeš verzije ovisno kakav ti je dan.
Šta sam ja trebala nakon 7 godina braka, sama s djetetom i nezaposlena?
Dići ruke od svega?

Umjesto ponovnog pisanja svoje priče, pregledaj oglase za posao, pošalji neke poruke ljudima koji bi ti mogli pomoći!

Dakle roden sam prije 27 godina u Zagrebu, odakle su moji otisli kad sam imao 3-4 godine, i to iz relativno sigurnog Zagreba u žeravu rata u Zadar.
Tu sam po podrumima, vidio svega i svacega...
U dobi od 4-5 godina, jednog dana bila je uzbuna, svi su otisli u podrume na mene zaboravili... ja sam spavao u svojoj sobi... granata je pogodila tocno u moju sobu i pola kuce je doslovno nestalo... ja sam sisao u podrum ne ozljeden niti jedna jedina ogrebotina!!
Ali nisam mogao govoriti, nisam mogao spojiti dvije recenice.
Nakon ratnih zbivanja, netko je bacio urok na mene... poceo sam svaku noc 6 mj sanjati isti san " vjestica s maramom na glavi, stara vjestica dolazila mi je svaku vecer na prozor... otvoreni prozor, skinula maramu svezala je u cvor i onda bi skocila na moj krevet i pocela me gušiti tom maramom ".
Svaki dan 6 mj, nema da je prosla jedna vecer bez toga sna.
Moja buđenja su bila ovakva.
Budio sam se s pjenom na ustima, plav od grčeva i straha, kad bi me majka probudila ja bi gledao u majku a zapravo bi gledao tu vješticu kako se smije... u tim trenucima sam se strašno grčio i osjećao sam da umirem u neizrecivim mukama... to je bilo svjesno stanje i trajalo je od 10 do 20 minuta nikada vise niti manje.
Majka je u pocetku isla svecenicima koji mi nisu mogli pomoci... onda je isla vracarima koji mi takoder nisu mogli pomoci... moja muka je trajala 6 mj krvavih i pakelnih 6 mj svakoga dana...
Onda je majka otisla kod pravoslavnog svecenika koji se pomolio nad menom i dao svete soli...
Nnakon toga dan danas ja se vise probudio nisam niti sam sanjao vjesticu.
Kasnije smo saznali da je jedna starija zena koja je dolazila kod nas na mene bacila urok.
Iza toga poceli su obiteljski problemi.
Moja obitelj se selila sigurno 12- 13 puta iz kvarta u kvart iz kuce u kucu... ja sam isao iz skole u skolu...
Period moje osnovne skole je protekao u svakodnevnim maltretiranjima oca, jedno vrijeme 2-3 godine gledao sam svaki tjedan barem 2 puta kako mi otac fizicki zlostavlja majku, mene nikada udrio nije u to vrijeme.
To su bili takoder strasni dani, sjecam se kao dijete ja se otisao igrati vratim se doma, mater okrenuta ledaima, razgovara s menom okrenutim ledima... jos se sjecam soka kad sam je vidio nateknute glave isprebijanu...
U to se vrijem svasta govorilo kod mene doma, otac bio pomorac, nije slao novac majka se morala snalaziti... ota je optuzivao da je s nekim bila za novac... dan danas ne znam istinu...
Mojoj majci je s mojim ocem bio drugi brak... otac je bio kao dijete zlostavljan od strane macehe... dobivao je batine prduznim kabelom i mokrim konopom svaki dan...
Cijelo to vrijeme jedva sam prolazio skolu osnovnu, cesto su moji bili zvani na sastanak nista nije pomoglo... smilovali su mi se profesori.... u to sam vrijee prosao barem 10- 15 psihijatara, pedagoga i sam vise ne znam cega....
Moje mucanje je bilo sve gore, toliko da sam morao pisati umjesto odgovarati usmeno...pocela su i zlostavljanja od strane vrsnjaka iz razreda...
Bio sam i fizicki jako slab...
Pocela je srednja skola...
E tu sam cesto dozivljavao sukobe s ocem, upisao sam jedva neku trogodisnju skolu...
Otac me dosta verbalno zlostavljao a i fizicki je bilo nasrtaja...
Kroz to vrijeme u mojoj obitelji 5 godina za redom svaki Uskrs i Bozic bila je policija u kuci zbog teskih nereda i fizivkih obracuna...
Moja majka je isla kod vracara po nekakve amajlije ovo ono...
Svasta je tu bilo proklinjanja mene od strane oca, zamislite oca koji zove gazde kuce i govori tim gzdama kakomu je zena odvratna kurvetina, kako mu je sin neradnik, nista koristi, nula...i ne samo njemu svakome tko dode u kucu...i to pred majkom i menom...
Da ne govorim da je cjelo vrijeme tu bio brat koji je iamo teske poteskoce u razvoju na mentalnoj bazi i sada ima teske probleme, ima invalidninu...
Dosao je jos jedan brat plod, krvavog Bozica i mirenja za novu godinu, plod pijanstva...
Kad je majka bila trudna otac je mlatio nogama po trbuhu....tu je bio njegov polubrat koji je zivio s nama i koji je u dosta situacija sprijecio najgore...
Rodio se brat... tada sam poceo trenirati... razvio se u fizcki jakog muskarca... veceg od oca za glavu ipo...
Tu sam imao ceste fizicke obracune s njim i skuzio je da se ne moze vise fizicki s menom boriti... nikada ga nisam udario samo sam koristio ono sto sam naucio na treningu kako onesposobiti covjeka da ga ne ozljedis...
Tada sam osjetio poziv i rekao sam odma svojima dozivio sam samo prezir i ruganje... izrugivanje... onda sam godinu dana to trpio i bio na kraju izbacenna ulicu tu sam odlucio otici u franjevacki samostan i tamo zivio prekrasnih 6 mj... na kraju sam sesablaznio u jednog fratra i zaljubio se u jednu curu i izisao.
Dosla je prva prava cura s kojom sam bio 2 godine na kraju sam dozivio tesku izdaju od njei okretanje leđa...
U to vrijeme otac je na mene nasrtao sjekirom, nožem, čekićem...
Zavrsio je u zatvoru godinu dana...
Ja sam tad prekinio s curom nasao drugu s kojom sam kratko bio ali sam je zavolio... ponovo izdaja i okretanje leđa radi njezinog oca... i to na istom mjestu na kojem me ostavila bivsa cura... na kraju krajeva na 200-300 metara udaljenosti od tog mjesta ostavila me i izdala cura o kojoj pisem cijelo vrijeme... sve zive u istom kvartu... malo neobicno? Pre neobicno da bi bilo slucajno?!
Da izdala me jer je cijeli zivot moj znala, i bila uz mene kada sam bi na ulici, nisam imao sto jesti... a ipak je odlucila zabiti mi noz u leđa.
Kad me ostavila ta prva prava cura u to veijeme sam bio podivljao skroz, tada sam probao i drogu, bio sam kratko i diler, svaki dan fizicki obracuni po gradu... ljudi su me se bojali, svi su znali tko sam i sto sam nazalost...
Otac se vratio iz zatvora... upoznao sam curu ovu o kojoj pricam... ona me je smirila, znao am kad sam bio sam da ce upravo takva cura doci... bio sam 100 % siguran i dosla je umirila me, smirila me... prestao sam biti agresivan prema drugim ljudima, postao sam dobar uljudan... koristit glavu...
No i dalje sam imao fizicke obracune s ocem ovaj put je pokusao ubiti majku i bracu nozem i zvrsio godinu dana na ugljanu bolnica za psihijatriju... ljećio se od alkohola...
I onda sam se preselio s curom u drugi grad... bila je moj zivot, sve moje... kao i samsonu dalila... zaboravio sam Boga, odao se i pouzdao se u vracara skupa s njom... i dozivo na kraju svega izdaju i sada sam na dnu...
Vjerovatno nisam ispricao teske i mucne trenutke kao kad mi se otac u podrumu pred menom polio kantom benzina i drzao upaljen upaljač, događaje kao kad sam ga skinuo s konopa gdje se htio objesiti...
I jos bezbroj katastrofalnih događaja...
I sto sada nakon te zivoten katastrofe?
Znam ima puno gorih situacija od mene uvjeren sam... ali jos nisam naletio na goru pricu od moje...

Unatoč svemu, lutanjima bio sam daleko od Boga... ali da nije bilo samostana i Boga ja bi odavno bio nanekom groblju...
I znam duboko u sebi... ne zelim se bahatiti niti druge stavljati ispod sebe... ali rođeni sam vođa... imam tolie darove od Boga koje ne znam koristiti....
Preživio sam patnju kod koje bi 98 % ljudi otišlo psihički i fizicki... izisao sam jak u glavi, neslomljiv... i fizicki i psihicki... Bog me jačao iz patnje u patnju.... iz patnje me učio mudrosti.
Kkako opisati to da momak koji muca, na dane nerazumljivo i tesko ga je uopce razumjeti sto prica na dane gotovo da ne mucam...
Nemam niti najmanji kompleks, imao sam djevojke koji drugi mnogo fizicki ljepši momci od mene i imucniji samo sanjati mogu... nemam nista u zivotu socijalni slucaj mi je obitelj... u rasulu sam... a niko nikad ne bi rekao na meni... reklo bi se on uziva on je super...
Cesto me prijatelji pitaju gdjelezi moja snaga, gdje lezi moje samopouzdanje, i to da nemam niti jedan kompleks... a trebao bi ih imati masu, sve mi naopkao ide...
Radio sam kao zastitar i to na mjestima kao sto je pevec, baumax gdje se trazi govor s ljudima,komunikacija... a to je kod mene bilo nemoguce... bio sam najmladi na poslu i nisam mogao spojiti dvije recenice, obicni zastitar a posrednik izemdu svoje firme i firme za koju jemoja firma radila... jer me gazada volio, volio je rad i disciplinu, postenje i iskrenost, moc da nekome kazes direkno sto mislis o njemu iako ti o tome ovisi posao...
Zamislite momka od 19 godina da govori poslodavcu u ime radnika koji imaju od 35 do 50 godina da nam poveca place inace dajemo otkaz?!!!

Na kraju svega napisao sam sve s brda s dola... i ne nefalim se niti se zelim hvaliti... volio bi da nisam u svojoj kozi... nikog ne podcjenjujem ne bahtim se ne uzdizem sebe... vec sam zelio reci istinu i kako je...

Ali da nije Boga sada ne bi bio ziv to znam...

I znam da mi je Bog dao mnoge talente i darove, a lutam lutam ne znam ni sam gdje... odbijam Boziji plan... pustam se pozudi i osveti upravo kao samson.... covjek sam koji jako puno obecava i moze... ne sam od sebe vec jer mi je to Bog dao... ali isto tako covjek bez cilja... rusevina.
I ne ne treba meni psihijatar kao sto neki govore ovdje niti pomoc kakva... ja sam prosao kalvariju i prolazim je i sada ali to je znak koliko me Bog voli i ljubi... i Bog ima nesto veliko u planu s meno ali ne znam jos sto i nije mi na vidiku... bejzim bjezim, ne zelim ali ne znam zasto valjda zato sto vi volite za mene... nesto mi govori stalno u meni vrati mi se i ne gledaj na svoje grijehe... vrati mi se... a ja uporno bjezim i ne zelim...
Oprostite na gramatickim pogreskama stvarno mi nije do ispravnog pisanja...

...aaaa..ako je ovo sve istina...stvarno je čudo da si još živ..
..teško je razumijeti tuđi bolan život...ako si živio...u drugačijim uvjetima..normalnim..
...ovo što si ti proživio..malo je ljudi prošlo..
..kad bi snimili film..ljudi ne bi vjerovali da je to moguće

...svaka ti čast...na snazi...i oprostii ..ako sam te povrijedio..

..pa ti si pravi mučenik...

Gle nije tvoja životna priča lagana, al par stvari mi pada u oko. Pišeš da te ta cura izdala, šta nisi prije pisao da si živio s njom, trošio njene pare(tj. od njenih staraca) i kockao i ponašao se kao totalni kreten. Nekak mi je to u sjećanju. Jesi ti baš jadna nevina žrtvica u svemu tome il ima tvoje krivice???
Poslije pišeš imao si djevojke koje drugi mogu sanajti, u zadnje vrijeme sam čitao knjige od Marina Restrepa i kaže čovjek da je kroz svoje mistično iskustvo vidio kako mu je Sotona podvali sve žene s kojima je bludničio, i kako je u duhovnom smislu vidio sve te veze kao seriju najprljavijih duhova povezanih jednih s drugima. Dakle nešto preodvratno.
Zato ako si s tim curama bludničio nemoj se hvalit s tim kako si ti bio s njima, jer ti je Sotona postavio nagaznu minu na koji si ti nagazio, i na tome ti nitko ne treba zavidit.

Kad te zanimaju životne priče pročitaj ovo, nick forumaša je gringo :http://www.tebe-trazim.com/forum/viewtopic.php?f=43&t=2263&p=133681#p133681

Tezak zivot si imao svakako,a i nisi to sve sam prosao.Bog te cuvao.Pretpostavljam da si toga svjestan.Ali znam da je tesko prihvatiti sve to..kao bilo pa proslo..jer to sve zivi u tebi..predaj tu proslost Isusu..On ce se pobrinuti da ugledas svjetlo,nisi sve to prosao uzalud.Bog sigurno ima velike planove s tobom,nemoj to zaboraviti.