www.tebe-trazim.com

Ja uistinu dosta teško pratim tijek tvojih misli. Ovaj dio - kad kažeš - Bog gleda što je čovjeku na srcu. Ok, slažem se s tobom, sigurna sam da Crkva naučava da Bog gleda što je čovjeku na srcu. Ali ne vidim kakve to veze ima s Međugorjem.
Jesi li kad razmišljala koliko je heretičnih i krivih ukazanja i naučavanja kroz povijest bilo? Svih vrsta. Od teoretskih teoloških naklapanja - do raznoraznih viđenja, samoprozvanih proroka, Sai Baba i inih čuda koji su svašta tvrdili. Jedni da vide Gospu, jedni da su novi Bogovi, drugi da Boga nema , treći da je Krist bio prorok i tako bliže i tako dalje. U toj čitavoj lepezi kojekakvih priča - čovjek se odlučuje za nešto. Kad se već odlučuje za teizam i to kršćanskog predznaka-meni je logično da se čovjek opredijeli za katoličanstvo, za CRkvu - jer je to institucija i filozofija s glavom i repom - koja objašnjava stvari od početka do kraja i koja je na takvom nauku u odnosu na sve ostale - ostala na nogama kroz dva tisućljeća odbijajući more krivovjerja koje su je napadale sa svih strana.
Nije Međugorje prvo mjesto kojem je Crkva odbila priznati autentičnost.Ono što meni nikako nije jasno - je kako čovjek pored Crkve i Crkvenog učiteljstva koje tolike godine stoji i brani Nauk odabere par ljudi koji počnu tvrditi da su vidjeli nešto nadnaravno. Nema mi nikakve logike.
Ti kažeš - papa nije nepogrešiv. Istina, papa nije bezgrešan čovjek, ali katolički nauk kaže da u određenim uvjetima izriče nepogrešive sudove. ali i kada ne izriče nepogrešive sudove - sigurno on i njegovo zaleđe i kongregacija za nauk vjere bolje poznaju sve implikacije i problematiku takvih stvari. Meni je to sasvim logično. Ono što mi nije logično je - kad kažeš - ja ću se oglušiti na sve to - jer moja intuicija tako govori. i pokušavam dokučiti što je to što te nagoni da frkneš Crkvu i odabereš šaku vidioca i nije mi jasno.
Ili kad kažeš - sjeti se Biblije. Zar misliš da papa i njegova komisija nisu imali na umu Bibliju kad su rekli - ne može se utvrditi nadnaravno?

Nađi , gdje ja to "ismijavam" Blaženu Djevicu Mariju, našu nebesku Majku ?

"Papa je rekao vidjelici Mirjani Dragičević- Soldo u jednom privatnom razgovoru: "Da nisam papa, već bih bio u Međugorju i ispovjedao bih". (1987).

"Da nisam naggar.. već bih te Toma.Didimos, proglasio svetim "

A gdje sam ja to rekla da ću se "oglušiti na sve to?"
Mislila sam na to da si ismijala fotografiju na kojoj je uhvaćena Gospa,možda sam se krivo izrazila.
Kažeš :"Crkva opstala odbijajući more krivovjerja koji su napadali sa svih strana."Tu se potpuno slažem,crkva opstaje i opstat će zahvaljujući snazi i veličini Duha sv. Ali...ti izgleda trpaš u isti koš vidioce i krivovjerce,tebi je to isto.Znaš šta meni nije jasno?Meni nije jasno kako se Gospin poziv na obraćenje,na euharistiju,pričest,molitvu može olako shvaćati kao da te poruke mogu dolaziti od nekog "lošeg duha" ne daj Bože ili samog zloga?Mogu li,evo pitam ja tebe Toma?I ako ne mogu,šta ti misliš od koga mogu biti te poruke i tajne koje će se tek obznaniti svijetu,evo...zaboravi na fotografije?

Sad si ovdje prespojila i ono što je Toma napisao i ono što sam ja napisala, pa ne znam kome se obraćaš.

Obraćala sam se Tomi...ali kako imate slično mišljenje,svejedno je,pa eto...neka netko od vas dvoje odgovori...

Sestro u Kristu. Ja sam muško.
Muž i otac petero djece.
U vojnoj mirovini, koga muči više nesanica i ratne traume , nego Međugorje kao takvo.
Negdje sam napisao da je moj najstariji sin ( 25 god.) oduševljen Međugorjem, vjeruje u ukazanja i često ide .
Misliš da se ja i moj prorođenac svađamo zbog toga ? NE.
Disukitiramo argumentima, a ja ipak uvijek pobijedim ( ) ne zato jer sam mu otac....
Dobro je rekla/ rekao Pero Kvrižica, pitanja su malo zbrkana....
BTB

Izgleda da ćemo oboje.
Uisitnu, ja ne vidim nikakvog razloga da se isključi sumnja u vjerničkom svijetu da je Međugorje i nadnaravnost tamošnjih događaja rezultat djelovanja druge strane.
Samo mene u ovoj cijeloj priči ne zanima previše rasprava o Međugorju, mene zanima zašto si ti, baš ti, odlučila povjerovati vidiocima, a ne Crkvi. To mi nikako nije jasno. Ne samo ti, da se razumijemo, zanima me zašto ljudi koji u to vjeruju - generalno imaju takav stav, a pošto ti trenutno pišeš - onda me zanima od kud to tebi. Ok, Crkva nije donijela definitivan i zaključan stav, tako da usporediti Međugorje s tipa Sai Babom ne bi bilo korektno, s duge strane - Crkva nije rekla samo da ne može utvrditi nadnaravnost - nego je em zabranila službena hodočašća, em zabranila vidiocima da "nastupaju" po crkvama, em se lokalni biskup stvari protivi. A to nisu baš benigni potezi, preko kojih bi, po mojem mišljenju barem, dosljedan katolik mogao olako preći.

Sve to skupa mene navodi na zaključak da ljudi/ti imate neki specifičan razlog zašto tako silno i žarko želite da je to istina. Jer, budimo realni, ukazivala se Gospa tamo ili ne, to ni na koji način nit mijenja Objavu, nit teologiju, niti na bilo koji način utječe na tvoje spasenje. Nauk katoličke Crkve neće se promijeniti ako se Međugorje prizna, niti će se desiti išta spektakularno - što bi na bilo koji način utjecalo na tvoju sudbinu. a opet se ulaže silan napor u obranu Međugorja.
I sad te ja pitam, a zašto je to tako?
Meni razum govori da može biti nekoliko stvari u igri - ili lokalpatriotizam ili patriotizam općenito, ili osobna emocionalna navezanost na vidioce ili njihove obitelji, ili nedostatak znanja. Već sam se susretala s profilom vjernika koji su uvjereni da je ne vjerovati u Međugorje grijeh. Menščini da je kod tebe ovo treće.
Nauk katoličke Crkve jasno kaže da je Objava završena s Novim Zavjetom. Već si negdje napisala - bilo je proroka i poslije Krista. Nije. Nije bilo proroka poslije Krista. Svi proroci poslije Krista su krivi proroci - što opet ne znači da ne postoje privatne objave koje je Crkva priznala, ali te Crkva ne obvezuje da vjeruješ u ijednu takvu objavu, niti će se to i na koji način na tebe odraziti. I nije grijeh. To kaže Crkva.
Sve ostalo su - kako to kaže jedan forumaš ovdje - privatne mudrolije - dolazile te tvoje privatne mudrolije iz tebe osobno ili iz nekog propovjednika kojeg slijediš - tko god on bio.

Pazi, ja ne tvrdim da ne postoji mogućnost da Crkva Međugorje prizna. Ali, čak i ako ga prizna - ti po nauku te iste Crkve nisi u njega dužna vjerovati. I sad i opet na kraju ostaje pitanje - za koga ćeš se opredijeliti - za Crkvu ili za vidioce. Jer jedno drugo TRENUTNO isključuje.

Onaj tko kaže da u Međugorju nema Gospe laže.... jer Gospa je svuda oko nas, tu je dok ovo pišem i dok vi čitate moj post...
Naš je problem što je ne vidimo i trebamo poraditi bar na tome da je osjećamo u srcu jer Ona je u svakom dijelu svijeta, a velika večina nas nije blagoslovljena niti dostojna da je gledamo, ali svi tome težimo na kraju ovozemaljskih života..
Tako je naša Majčica prisutna i u Međugorju, u tisućama onih ljudi koji je nose u srcu koji se nadaju da će uslišati njihove molitve i koji joj se preporučuju u krunici...
Bio sam par puta u Međugorju, shvatio sam svoj odlazak kao svojevrsnu duhovnu obnovu, sa Svetom ispovijedi, prisustvom na Svetoj Misi i pričesti, molitvi i razmatranju evanđelja i Svetog pisma... Samim tim znajući da su tisuće ljudi oko mene s istim razlogom u Međugorju i da su neki prevalili i tisuće kilometara da bi bili tu osjećaj je neopisiv.... Toliko zajedničke i snažne molitve na jednom mjestu ni u kojem slučaju ne može biti loše, jer molitva je ta koja pokreće svijet...

Kao što kaže meni draga bl. Marija Tereza: "Vaša vjera i Vaša ljubav bez molitve će umrijeti"

Bio sam i na brdu ukazanja, ne zbog toga što sam mislio da ću tamo vidjeti Gospu, nego što je tu centar svih nadanja ljudi koji hodočašće, njihovih molitvi i ufanja.... mjesto samo po sebi izaziva poštovanje, jer je mirno, ljudi su svuda uokolo u svojim mislima i molitvi svatko sa svojim željama i zahvalama... nemoćni, stari i mladi, svi u istoj misiji gaze preko izlizanog kamena koji je nekad bio oštri hercegovački kamenjar, a sada nakon tisuća cipela, tenisica i bosih noga je tako izglancan da je postao sklizak, svi oni pognute glave i s poštovanjem se uspinju prema tom mjestu da bi ostavili poruku ili sliku onoga koga žele preporučiti našoj Majčici i u tome je snaga tog mjesta...
To je moj doživljaj Međugorja, moglo je to biti i neko sasvim drugo mjesto i zvati se ne znam kako drugo svejedno je, ali kad je toliko molitve na takvom malom mjestu ne možeš ostati ravnodušan... Mislim da je isto tako važna priprema, jer kad ideš tamo da bi bio bliže Bogu i Gospi onda i jesi u molitvi i možeš ih primiti u svoje srce, a kad ideš turistički ili da vidiš što to ima tako posebno u tolikim ljudima što idu u Međugorje, onda ga niti ne možeš osjetiti na taj duhovni način.... moje je mišljenje da oni koji govore protiv Međugorja svoje mišljenje neće promijeniti i ako ga Crkva prizna kao mjesto hodočašća, zbog samo njima znanih razloga.... svi mi imamo neke svoje Međugorje u blizini, bila to župna crkva ili mjesto hodočašća ili nešto treće, u našim je srcama što nosimo na takva mjesta i koliko čisto pristupamo sa svojim molitvama prema Gospi, što tražimo i koliko smo se spremni odreći svjetovnog, jer što se više odreknemo svjetovnog više će nas naša Majka blagosljivati i možda čak i udijeliti neke milosti... jer kao što rekoh svi težimo na kraju naših života vidjeti Gospu i da nas sretno odvede u Nebo...
Što se tiče vidioca, Bog će im suditi za sve ono što možda rade kontra Njegove volje... njima na dušu...
vjerujem da ima lokalaca koji su osjetili da sa toliko puno ljudi mogu nešto smuljati, ali muljatora je uvijek bilo i biti će ih, takvi su najsiromašniji u duhu pokraj takvog velikog izvora, kratkoročni profit im je zatvorio srce prema Bogu... i takvima će suditi Bog...
Kad se vraćam kao da sam napunio baterije i osjećam MIR koji mi je uvijek prijeko potreban i zbog toga se osjećam kao da sam bio na duhovnoj obnovi....
Sve Vas koji vjerujete i ne vjerujete u Međugorje zaštitila naša Majka Marija svojim plaštem i čuvala od zamki koje vam stoje na putu!

Bog vas Blagoslovio braćo i sestre