www.tebe-trazim.com

Dal ti to govoriš zato kaj imaš desetero malenih, ili samo hipotetski? Jer ovo drugo je puno lakše.
Mene uopće ne koči sebičnost i oholost. Al koče me neke druge, za ovo vrijeme vrlo realne brige.
Evo, spomenula si pelene. Jel znaš ti kolko je pelena na dan potrebno jednom djetetu? I sad to pomnoži sa sedmero ili osmero ili desetero... E pa da imaš ne znam kolko prijatelja, toliko pelena ti ipak nemogu nabavit. A pelene su samo jedan od mnogih troškova.

Ok, nećemo sad ić u detalje jer ovo je malo već skrenulo s teme...
Ja mislim da nije grijeh spavati s mužem/ženom i pritom planirati djecu a ne puštati sve slučajnosti. I ne vjerujem da je seks stvoren samo radi stvaranja djece.
Da je predbračni seks ili bolje reći spavanje okolo sa svim i svakim grijeh, to mi je jsano...Ali ne želim počet mislit da je i seks u braku grijeh, to je već malo pretjerano.

ponajprije zahvaljujem svima koji doprinose obogaćivanju svojim znanjem i iskustvom i svojim promislima,kako bi ova tema dobila na kvaliteti...

draga moja Tia,predmnijevam da nisi nigdje pročitala u mojim postovima da zastupam tezu da je seks u braku(iako volim pisati i govoriti o vođenju ljubavi i međusobnom darivanju)grijeh...Bože sačuvaj...ovdje pišem/o,o nečumu što ne bi trebalo biti u braku,kako svetost spolnosti u braku,ne smije se svoditi na puku sebičnost i animalizam...daklem,svatko tko se sa supružnikom koristi isključivo za vlastito uživanje vrijeđa vlastito dostojanstvo supružnika...kao vjernici znademo,da na takav način,koristiti se njegovom spolnošću,za zadovoljenje vlastite sebičnosti,činimo grijeh...

mislim da to nije pretjerano,jer na mnogimm mjestima u Bibliji se govori o faktu grijeha u tim i takovim sličnim slučajevima...ako tako razmišljaš,a ko se pridržavaš evanđeoskih savjeta i regula RKC,tada nemam što više nadodati,no ukoliko nešto nije još jasno,ostavljam opciju za daljni razgovor,otvorenom...

slažem s e s Tobom,da doista danas u ovom modernom i hedonizmom nabijenom društvu,obitelj baš i ne uživa neku veliku vrijednost...govorim općenito...te da je danas vrlo teško naći obitelj s više djece...danas naći takovu kuću je vrlo teško,kao i što je vrlo teško bračnom paru s jednim djetetom unajmiti stan...zasigurno je da danas treba dovoljno hrabrosti imati za djecu...

no,nikako se kao vjernik,ne mogu oteti dojmu,da iako ne znam što mi donosi budućnost(s djecom ili bez nje)ipak po svom uvjerenju trebam i moram vjerovati svom Bogu,da ipak i iznad svega On drži svoju ruku,te da i On u konačnici ima zadnju riječ...naravno da tu ne treba slijepo s e prepustiti,ništa ne radeći a puno očekujući,jer naš Bog u svemu traži našu suradnju s njime,ali ipak imati malo više povjerenja u Boga,trebalo bi nam svima...

stoga bi svatko onaj koji se sprema na zasnivanje obitelji,prvo pitanje trebao sebi uputiti,da li znade i da li je uopće svjestan na čemu bi ta obitelj trebaal biti utemeljena?ako je svjestan, da je to u potpunom predanju Kristu i njegovoj zajednici,tada takova obitelj može izgrađivati bogat i ispunjen život u ljubavi,te mogu izdržati mnoge kušnje i nevolje i sve nedaće ovog života koje ih mogu tijekom životu pratiti....

zato, iako je neosporna činjenica,da danas treba biti hrabar i imati dijete/cu,isto je činjenica da gdje je Bog u središtu braka,gdje postoji jedinstvo,srce,duša i tijela,daklem pučki rečeno,ljubav,nema straha ni bojazni,hoćemo li moći imati troje,petero i više djece ne stvarajući unaprijed računicu,koliko će nam trebati budget pun, da ga slučajno kojom pelenom više ne "probijemo"...

Draga Tia na ovo boldirano jednostavno moram odgovoriti sa svoga aspekta.
Otkuda pravo meni, tebi ili bilo komu reći STOP na Božije davanje i onu službu koju Bog od nas traži.
Svatko od nas svoj je život dobio kao dar od Boga. Upitamo li se gdje bismo mi bili da je npr. prije nego sam začeta moja majka rekla STOP.
Zar postoji uzvišenija zadaća od one biti sukreatorom novog čovjeka skupa sa Gospodinom.
Kako je roditi i odgojiti dasetoro djece ne mogu reći niti znam jer Gospodin mi još nije dao tu radost da budem majkom.
Znam samo jedno da ne ostvariti se kao majka sigurno mnogo više boli nego porođajni bolovi....
Nemam dijete, ali ono što sigurno mogu tvrditi jeste da ako Gospodin odluči otvoriti moje krilo za rađanje djece, dok god On bude davao ja ću prihvaćati, pa ako ih da i 15 znam da nikad neću reći STOP.
Za mene život protiv volje onoga koji me stvorio i poslao da živim nije život.
Bog proviđa i kako reče maranatha on će pronaći i pelene i hranu i odjeću za dijete koje je poslao....sam je tako obećao:
"Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica! A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!" "Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!(Lk 12,24-31)

Mila Tia, nemoj misliti da ja tebe nešto kritiziram.....naprotiv....ti pitaš ista pitanja koja sam i ja ranije pitala....ljubim te u Kristu mila sestrice.

Joakim....prepoznah u tvom pisanju nešto što sam davno pisala na temu bračne čistoće.....drago mi je da i moje piskaranje posluži ponekad nekomu hehehheh. Hvala za svaku napisanu riječ i za trud da nam približiš svaku temu. Božji blagoslov

Prije su ljudi zivjeli u velikom siromastvu,ali su bili bogatiji djecom i ljubavlju prema Gospodinu i svatko je nasao koru kruha,jer Bog se je za sve pobrinuo...

Danas su ljudi bogati egzistencijom,karijerama,modernim autima i hrana se baca u kontenjere jer je ima u izobilju i zato se odreduje koliko ce tko djece roditi,jer mnogi misle da je zivot vjecni ovdje na zemlji...

Oni koji i danas zive u siromastvu i Bozjoj ljubavi ti ce i danas imati djecice onoliko koliko im Bog dadne...

Svi smo previse oholi i gledamo samo na sebe...Nisam ni ja bila bolja i imam samo troje djece , Bogu hvala i za njih,a da sam ih jos zeljela sigurno bi ih bilo vise...Danas kad zivim u vjeri drugacije razmisljam i zao mi je za sve sto sam propustila...

Joakim i Zozy su u pravu

Danas kad zivim u vjeri drugacije razmisljam i zao mi je za sve sto sam propustila...

Ovo tako često čujem u posljednje vrijeme... Izgleda da svi shvate da su trebali imati više djece kad ih više ne mogu imati...

Ja sam uvijek maštala o troje djece...Sada imamo dvoje prekrasne djece i često razmišljam kako bi bilo imati još djece. Moj muž je najvjerojatnije ostao sterilan nakon kemoterapija i zračenja tako da su šanse za treće tanke iako smo otvoreni za rađanje. Mene naša otvorenost jako raduje jer smo na tom polju puno griješili i padali...

Interesantno je da kad razmišljam o sljedećem djetetu najviše mislim o tome koga bih izabrala da bude kum/a djetetu kad bi se rodilo...

Hvala na odgovoru, ja baš volim te tvoje dugačke postove, nadam se da bu ih još!

S ovim boldanim se itekako slažem, naravno. Takvo nešto je grijeh u svakom slučaju jer ne ideš samo protiv volje Božje nego i protiv ljudskog dostojanstva i prava. To nemre bit dobro kak god ga okreneš.
Ali ako gledaš na seks iliti vođenje ljubavi u braku, da se ljepše izrazim, kao na upravo TO - vođenje ljubavi, onda je to čista ljubav u svom fizičkom obliku. Daješ samog sebe drugome, ne da bi [u]sebe zadovoljio ili svoju pohotu ili šta ja znam, nego upravo radi te druge osobe. Seks je davanje isto koliko i primanje. Ja ga ne gledam kao sredstvo kojim ću zadovoljit samo sebe, nikako! Već kao nešto čime ćemo zadovoljit jedno drugo, uzajamno, iz ljubavi. Ok, neću dalje da ne pretjeram s pričmo o seksu, jel!
Hoću samo reći da ja ne gledam na to kao na sebičnu radnju. Onaj tko to radi iz sebičnih razloga, pitanje je kolko ga to ispunjava...

Slažem se i s ostalim.. Ti si jedan pametan čovjek, znaš?
Ja sam samo htjela istaknuti malo realnu stranu svega toga s planiranjem djece i obitelji. Tu mora biti Bog, naravno, ko i u svemu drugome. Sve se temelji, počiva i zasniva na Bogu. Ako tako gledaš, ničeg te nije strah. Mene nije strah.

Znam doduše, da ako bih imala petero, šestero djece, ne bih više mogla raditi, sigurno, a to bi mi bilo jako žao jer se školujem za posao koji volim i za kojeg znam da me Bog odabrao i da ću ga dobro raditi. Osjećam da je to moja misija, moj zadatk isto ko što časna sestra osjeća svoj poziv. I zato neću odustati od toga. A kad bih imala puno djece, prije ili poslije bih morala, vrlo vjerojatno. Sad će ispast da se odričem djece radi karijere , ali meni moj posao nije puka karijera, meni je to moj zadatak... Ne znam kako to drugačije objasniti.

Želim imati djecu jednog dana i iskreno se nadam da će mi se sve u životu poklopiti i složiti tako da ću to zbilja i moći ostvariti onako kako želim. Ako to bude uključivalo tu i tamo malo planiranja, neka, ne smatram da je to nešto loše. Nešta moraš i isplanirati, možda krene krivo, nikad ne znaš, al barem okvirno. Jer nemreš i imat puno djece i radit i brinut se za sve onak kak bi trebalo, čovjek to jednostavno ne stigne. Nekad je to na selu bilo drugačije, pa znam, od moje frendice su imali po 14-ero djece..Ali oni se nisu školovali niti radili u firmama od 8 do 4, rano su se ženili i udavali, ukratko imali su uvjete za ostajat domeka i vremena za bit s djecom, jer se to tada od žena jedino i očekivalo. Tak da, ne mogu se ti tadašnji uvjeti usporediti s ovim danas. Možda je bilo bolje, a možda i nije, kako kome...

Uglavnom, još uvijek me muči pitanje da li je zaštita u braku baš grijeh, ili samo nije poželjna ili šta.. Možda sam uporna/naporna , ali interesira me, pričamo o svemu a nitko se nije baš izjasnio po tom pitanju... Ili ja ne znam čitat između redaka!

Pusa svima, želim vam Božji blagoslov i mir...[/u]

Tia je napisao/la:

grlim te:[/quote]



Evo, spomenula si pelene. Jel znaš ti kolko je pelena na dan potrebno jednom djetetu? I sad to pomnoži sa sedmero ili osmero ili desetero... E pa da imaš ne znam kolko prijatelja, toliko pelena ti ipak nemogu nabavit. A pelene su samo jedan od mnogih troškova.

.[/quote]

kad smo kod pelena ( PAMPERSICA ) evo samo jedna
istinita životna priča! i moje razmišlajne....

tiče se i mog života,a to čemo vidjet na kraju.

sad priča :
moja baka ( rođ. 1921) i moj djed (rođ 1904-1995)
imali su 5 djece,
3 kćeri i 2 sina
rođ od 45 do 63 (godine kad su postali mama i tata
izračunajte sami)
svih 5 dječice (danas penzići svi mahom )
udali se i ozenili(i dan danas braćno stanje nepromijenjeno )
donijeli na svijet 13 unučadi ( 12 sinova i jedna cura )
a četvero (oženjenih) unučadi još sve skupa 7 praunučadi...
.. i tu nadam se da nebude kraj.... sa praunučadi...

u cijelom zivotnom vijeku oni (baka i deda) nemaju
ni jednog jedinog radnog dana u firmi ...
nikad nisu primili plaču...
nisu imali struje u kući...
nisu imali ni vode...
nisu imali ni plin...
nisu imali ni centralno...
ni telefon ni televizor ni satelitsku ni mobitel...
ni auto ni motor ..
jedan bicikl deda kupio...
prezivjeli 2 SVJETSKA RATA (deda )
i križni put Blaiburg (deda na svojoj koži a baka doma s djecom)
moja majka je 1 dijete u obitelji,
3 km do dučana i 3 natrag
jaja je nosila za par žlica ulja i par deka soli
7 km do škole i 7 natrag..
..pješke ..nije bilo autobusa
prve cipele je dobila u 3 razredu osnovne,
stavljala ih je na noge 100m prije škole a do onda bosa i skidala 100m poslije škole na putu prema doma ..
(za one koji se pitaju , zato jer su ih tak šparali)
znaci bosa 14 km
kad je druga seka krenula u 1 razred dobila je te cipele
i tak su isli u krug..
počela raditi sa 14 godina kao sluškinja u Izoli,
završila školu uz rad kao i ostala brača i seke...
neki kasnije i fax uz posao,ženu i djecu...

a mi debatiramo danas dal čemo imat za PAMPERSICE ili ne?
koliko bi ti Tia imala djece u tim uvjetima...
i ne samo ti( da ne mislis da je ovo napad na tebe)..svi mi danas...

Svi mi volimo svoju djecu i samo roditelji
na ovom forumu znaju kolko
i kolko bi im u zivotu željeli pružit
al ak idemo tom logikom onda mozeš rec Tia
da neces imati djecu jer ak i imaš za pelene, nebu za mobitele...
al bude i za pelene i za mobitele al nebu za bickle...
ak bu i za bicikle al nebu za putovanja....
i tome nema kraja.....

zar mislis da su moja baka i djed bili glupi
pa nisu znali da to im sve to neče moć priuštit?
vjerojatno nisu i bili su svega svjesni ali
dali su im jednu jedinu i najvažniju
stvar svakome od njih petoro .....

a to je ŽIVOT !

a za sve ostalo su stvorili sami.......


da ne duljim..
i draga moja Tia ne ljuti se na mene ak sam mozda i pretjerao
sve je bilo samo u žaru pisanja

Ovakvih primjera ima mnogo. Naslušala sam se toga iz bakinog i dedinog života, od ljudi izvan obitelji, itd... U to vrijeme nije bilo rijetkost imati puno djece, ostati doma, ne raditi ili raditi na zemlji koju imaš... Danas su stvari ipak malo drugačije, moraš i sam priznat. Život u gradu nije život na selu. Uvjeti su drugačiji, okolnosti... Eto primjer, da bi osnovao obitelj moraš imat krov nad glavom, a kak ćeš ga imat ak ne radiš za njega, bio to stan ili kuća ili podstanarastvo...Svejedno, moraš platit. Znači, moraš radit.
Samo kažem da su se stvari danas promijenile.
Ljudi žele raditi, studiraju da bi radili, pa i ja isto, šta da magistriram i onda neam jednog dana radnog staža? Pa iskreno, ne bih to htjela!

Gle, ja ne kažem da nije moguće. Ima svega i svačega, i čovjek sve uspije kad hoće. No mi ovdije pričamo o tome da li je zaštita u braku grijeh ili ne, a ne da li je moguće odgojiti desetero djece. Naravno da je!
No mislim da ne treba baš sve u životu prepuštat slučaju, i da muž i žena trebaju imati tu mogućnost da si neke stvari isplaniraju i da se to onda ne smatram grijehom, i da ih se ne smatra manjim kršćanima zato jer su odlučili stat na četvrtom djetetu a ne na jedanaestom. Razmeš?
Nismo svi isti, netko jednostavno ne želi imat puno djece, pa šta ga se onda treba tjerat na to? Zar ne bi čovjek trebao ipak imat neko pravo izbora? Mi smo ipak osobe, s vlastitim željama i potencijalima i Bog očekuje od nas da ih ostvarimo, nismo stvoreni samo i izričito radi rađanja, nismo inkubatori. Možda to sad ružno zvuči tak rečeno...

Dobro si agapi, kod mene je umalo pa troje u pelenama .
A kad ste se već dotakli djedova i baka kod mene su s očeve strane imali osmero a s majkine desetero , a ni jedni ni drugi nisu imali ni dana staža ni ikada u životu plaću.
Tia je dosta puta rekla danas se promijenilo, drukčije je i slično.Jest, istina je da se sve promijenilo,, ali temeljna stvar u svemu tome je da smo se mi ljudi odrekli Boga, e zato se sve promijenilo i u tome su svi naši jadi i nevolje.

Ero...potpisujem svaku riječ...