www.tebe-trazim.com

Zlatko,evo ovako...da odmah kazem,da nemam nista protiv Glasolalije,
ni "pocivanja u Duhu",nego dapace..htjela bi to da podrzim..
kako god je Vatikanski Koncil,napravio veliki preokret u Crkvi,
tako isto i sada "Zaspali Duh Sveti "treba probuditi narod...
Sto ne podrzavam je moda..ali to svatko sam odlucuje..
Zato ne treba sve tovariti u isti kos..Papa Ivan Pavao VI,je odoborio Karizmatiku.i kako bi mogla da imam nesto protiv toga..
To nam treba biti cilj ,za buducnost..Duh Sveti treba biti prisutan stalno
u covjeku..Pa ako grijesima,i losim ponasanjem osjetimo da smo zalutali,
onda treba moliti Gospodina Isusa Krista,da nam posalje Duha Svetoga..
jer katolik,ne moze bez njega...ON nas VODI u vjeri,bez NJEGA
vjera nije podpuna..I prije Karizmatike,je Duh bio prisutan...i uvjek je djelovao kako ON hoce,i kad hoce..
A ljudi koji su zivjeli bez Boga i vjere,i sada su OBARCENICI,
znaci Duh Sveti vec stanuje u njima..Recimo...ides sada na susrete,
i "Pocivas u duhu"znaci tebe je Duh Sveti obasjao,ispunio,nadahnuo...
i ON OSTAJE u tebi...Treba vjerovavati u to da je ON u tebi..
A ne ponovno trcati da drugo pocivanje u duhu,to mi nije jasno...
zasto on poslje tog pocivanja dalje ne djeluje..
Neka bude da je ispravno to pocivanje,ali to nije cijela VJERA RKC..
drugim stvarima se polaze manja vrijednost..
Sta meni vrijedi pocivanje u duhu,ako ja i dalje ostajem grijesnica..
Dali sam pocivala ili ne u duhu,to ti ne znam reci..znam da me ON VODI,
osjetim,kao da je nestao i onda se opet pojavi...
Njvise ga osjetim u predanju,na velikim molitvama,ispovjedima ,pokorama i darivanju..
Ja sam na forumu,bas ovde toliko puno puta bila iznenadjena ,sa samom sobom.Kada sam pisala nekome post,i sutra dan dosla da ga ponovno procitam,nisam mogla da sama vjerujem da sam ja to napisala..
Jer ja tako ne znam..i to sam uvjerena da je bilo NADAHNUCE DUHA SVETOGA..X puta sam potvrdila,tko sam ja i da imam problema s pisanjem i pricanjem,i baratanjem s kompjutorom..ali ON ipak ne gleda na to,on gleda na ponizne,ON nas nagradjuje onda kad on hoce..
Zato nisam protiv pisanja "pocivanja Duha Svetoga" ali treba znati ,sta je to u stvari..Ja sam gore navela,da mi odgovorite.s kojim drugim rijecima bi mogli opisati "Pocivanje",jer koliko pratim postove, svatko ga drugaicje opisuje,i dozivljava..
Dali je nasa vjera,bez karizmatike,manje vrijedna..jer bas ta karizmatika je uvjek bila u RKC,samo se drugacije nazivala...
A danas se kupi sve i od drugih Religija,i Alternativne....tako da covjek ne zna vise sta je ispravno a sta nen..
Za mene bi bilo ispravno..DA SE COVJEK OBRATI U POCIVANJU DUHA SVETOGA,A ONDA POSLJE DA PRIHVATI,KKC I RKC,I DA ZIVI ONAKO KAKO NAM VJERA NALAZE...
Znaci taj obraceni imam jos toliko toga puno da promjeni u svom zivotu,toliko puno da prihvati u svom zivotu,u Crkvi nam je putokaz....
a kad izadjemo van onda je VAZNO DJELOVATI ,PRIHVACATI,MIJENJATI..
Znaci koliko je vazno to pocivanje,isto toliko je vazno ono sto se poslje dogadja...

Upravo to što si napisala.
Vjera se nebi smjela smatrati samo počivanjem, i tu si totalno u pravu.
Međutim mene je zbunilo to kad si pitala di je Duh kad počiva..što se dešava .i ja ti odgovorim ali valjda nisam bio jasan.
Ja smatram da je počivanje zapravo iskra tj direktna objava da je Gospodin tu i da pohodi osobu.
Znači prvenstvano za samoizgradnju te osobe..direktna objava.
Ali i za zajednicu,jer kao što sam napisao,dolazi do obračenja kada zajednica kao cjelina vidi da se sve više ljudi obrača.Na taj sam se način ja obratio.A tek kasnije sam počivao i tada su mi se zaliječile unutarnje rane.
Mislim da nam je to u ovim vremenima bilo prijeko potrebno.
I to je nedvojbeno djelo Duha Svetog koji čini kako mu je po volji,dotiče one koji trebaju ovakav vid objave.Isto tako Duh Sveti daje što i koliko hoće (mislim na darove,jer se uglavnom nakon počivanja dobiju darovi).
Mislim da ovdje treba prvenstvano gledati na PLODOVE.

Eto vidis i to je jedan plod..nas dijalog,zavrsio obostrano zadovoljavajuce..
Malo me zbunjuje rijec "pocinak" jer kod mene su znali reci,idem na pocinak..drugim rijecima idem na spavanje..
Sto u ovom slucaju,Duh Sveti bi trebao "probuditi" osobu..
Znaci ako je zivjela bez vjere,da se obrati.i da se u ...
"CRKVI PROBUDI DUH SVETI",koji nam se cini da je zaspao..
Zato mi te rijeci ,malo cudno zvuce..pocivanje...
Ali ako mislim,da je Duh Sveti dosao,i prebiva u meni,i pociva u srcu i dusi,onda "Duh Sveti Pociva" u meni..,ali ne samo pociva,on stanuje,on vodi i djeluje..za mene bi to bilo vazno naglasiti...!

E dobro je dok je Duh Sveti u nama.A u onima u kojima nije.E to ti je nesto sasvim drugo.
Pa da vidis vriske,ali sve to Duh Sveti sredi.

Nadam se da ce Papa Ivan Pavao II,oprostiti sto sam napravila gresku,
i umjesto II,napisala VI..nisam htjela..

Najdivnija moja iskustva... ne može se opisati riječima...nema ih...

Mislim da počivanje u Duhu nikoga nije ostavilo ravnodušnim kao ni prisustvovanje karizmatskim susretima. Možda će ljudi ispočetka ići samo na karizmatske susrete, ali vjerujem da mnogi od njih krenu i na Sv. Misu. Ljudima je potrebno da osjete tu snagu i silu, treba je samo pokrenuti u njima, kada vide kako se tamo slavi Boga, kada osjete tu vjeru ljudi se počnu mijenjati. Treba biti otvoren Duhu Svetomu kao što je naš Papa Ivan Pavao II bio prepun Duha Svetoga, on je zagovarao za karizmatske susrete i otvorenost Duhu Svetom jer je znao što to može pokrenuti u životima mlakih vjernika. Moji roditelji su prisustvovali na samo dva karizmatska, a od sakramenata imaju samo krštenje, danas mi dođu i kažu da žele sve sakramente, vjenčanje u Crkvi, životnu ispovijed. Zato nemojmo omalovažavati karizmatske i počivanja u Duhu jer iako ljude privuku čudesa oni osjete i nešto više što ih potakne na obraćanje i Duh ih preobrazi u radosne kršćane koji počnu istinski živjeti svoju vjeru.
A sve vas koje zanima zašto ljudi hrle na karizmatske, to je ona radost, vjera koja se osjeti u zraku, gdje su ljudi sjedinjeni u ljubavi prema Bogu, jedni drugima, gdje možete osjetiti Duha Svetoga u zraku.
Naravno da ne treba ostati na tome, da se trebaju pohađati Sv. mise u svojim župnim Crkvama ali ljudi kad se jednom obrate oni krenu i u svoje Crkve.
Hvala Majci Kraljici ljubavi, Isusu i Duhu Svetomu

Mogla bi i ja da sada preokrenem i kazem,nemojte omalovazavti RKC,prije Karizmatskih pokreta..ali to ne vodi nicemu..
Ocito je da najcesce ljudi,koji su zivjeli bez vjere ,dozive obracenje.
i "pocivaju u Duhu",i podrzavaju i hrle na susrete..
To ne osudjuje nitko,niti omalovazava.Ljepo je i drago nam je da se ljudi "obracaju",u RKC su se ljudi uvjek obracali..no sada je "in"
Karizmatski susret,sto nije uvjek garancija da je u sklopu RKC..
Papa Ivan Pavao II ,je jasno dao do znanja,da je jedan od vaznih razloga ,sirenje sljedbi,koje su ekonoska i financijska pomoc onima koji siju zbrku...Znaci,da je on odobrio Karizmatiku,ali ujedno i upozorio..
Tako za nas koji zivimo od rodjenja svoju vjeru,vjerski pokreti,stvaraju veliki izazov..i prema njima ne mozemo ostati ravnodusni..
Mozda je Crkva izgubila kvasac,da bude sol zemlji..
Ako kriticki promatramo nove pokrete,otkrivamo da imaju zamke,
gdje se cesto radi o univerzalnom fenomenu koji zabrinjava..
Mi smo svi suoceni neki na neki nacin,s kugom modernog doba..
u cijelom svijetu vlada pohlepa za zemaljski,i materijalizam...
Recimo Majka Tereza iz Calkute svojim zivotom je potvrdila.da je mogala imati "OTVORENE RUKE",za siromahe i patnike,jer ih je prije imala sklopljene pred Bogom..Sv.Pavao kaze;"Onima koji ljube Boga,sve okrece na dobro"Svaki pojedinac je duzan prema svojoj krscanskoj i ljudskoj savjesti promatrati kulturu zivota,treba djelovati s odgovornom savjescu..Sv.Otac je neprestano naglasavao,kako Euharistija treba biti
neizostavni dio naseg krscanskog zivota,bez toga mi jednostavno necemo moci biti krscani..Hocemo moci zivjeti kao krscani ,ako ne idemo na izvor zivota,ako ne idemo na nedjeljnu sv,misu(sto je cesto za one koji pocivaju u duhu,neshvatljivo..jer nije privlacna)kao na kar..
gdje u Euharistiji susrecemo Isusa Krista...
Znaci onaj koji je "pocivao u duhu",on je za mene drugim rijecima "obracenik"ja to prihvacam,i nije uopce problem,niti s tim zelim nekoga omalovazavati...
U novim pokretima Crkva sa svoje strane daje pastoralne smjernice..
1 .Razvijati zivu vjeru pomocu malih zajednica(ali pod kontrolom)
2.ozivljavati Liturgijsko slavljenje u Euharistiji..
3.Ucvrstiti suradnju laika u duznosti Evangelizacije.
4.Razvijati sustavom biblijski odgoj u vjeri
K:Crkva naglasava da je spasenje cisti Bozji dar u Kristu Isusu,koju covjek prima svojom vjerom....
Tako svi oni koji su zivjeli bez sakramenata,ipak ce primiti te Sakramente u Crkvi,po starom obicaju..a i onaj koji je pocivao u duhu,i koji hrli na susrete,nema nista protivno tome,ako je po zakonu KKC i RKC..
Covjek to prima svojom vjerom.. znaci VJERA je odlucujuca...
Pa i pocivanje je ,obraceniku na korist..ali ako imam ....
"10 Zapovjedi Bozji,ne mogu izabrati nekoliko a druge izistaviti"
Znaci nasa vjera mora biti kompletna...Alfe do Omege...

Draga Rebeka,
slažem se u mnogočime s tobom i tvojim nekim razmišljanjima ,no nije mi jasno zašto tako kategorički odbijaš karizme ili uopće karizmatske susrete?...
Oni su itekako dio RKC ,dakako da uvijek ima ponekih koji hrle iz puke znatiželje općenito i samo da vide .
Međutim danas je ljudima u ovom načinu života upravo tako nešto potrebno da se pokrenu.
Da aktiviraju Duha koji prebiva u svima nama.
Ljudi su postali tvrdi,užurbani i jednostavno ima onih koji zaboravljaju prakticirati svoju vjeru i ovakav način molitve jednostavno zaintrigira čovjeka i u početku ide samo vidjeti.
A rijetki su oni koji ne dožive ništa,sam način slavljenja sv.mise probudi vjeru,Gospodin zna koji put odabrati!
Počivanje u Duhu nije ništa doli dio posla koji Duh sveti vrši u pojedincu.
Nekoga koji to prvi put vidi,jednostavno obuzme želja,ni neznajući da to nemože uvjetovati i da to Gospodin određuje .
Duh sveti puše samo njemu znanim putevima.
On tada čisti,lječi,obnavlja izgrađuje,miluje,ljubi svakog čovjeka....
Nije počivati u Duhu uvijek vidljivo "padom",dovoljan je i osjećaj prisutnosti,one stvarne prisutnosti Gospodnje, da možemo isto reći da je počivanje u Duhu.

Ne slažem se s činjenicom da obraćenje dožive najčešće oni ljudi koji su živjeli bez vjere!!!
Obraćenje doživljavaju svi jednako, samo netko prije netko malo kasnije.
Moje obraćenje se desilo prije više od 8 g. i ne na karizmatskom susretu.
Bilo je to na jednom jednostavnom klanjanju za što onda nisam ni znala da postoji a da ti ne kažem kako nisam imala volju ići.
Išla sam radi jedne poznanice koja je tražila da idem s njom kako nebi išla sama .I eto ti draga moja,mene je tada ošinuo svojim prisustvom.
Prisustvo Boga Živoga,i nisam znala nizakakve karizme ni darove ni obnove....
U Duhu(padom) sam počivala nakon dvije godine a da to nisam ni htjela ,dapače opirala se tome...

Ima onih koji glume iz kojekakvog razloga ali tih je jaako malo ,a njih Bog posebno sredi u to uopće ne sumnjam.

Ima stvari koje su mi neshvatljive u Gospodina ,ponekad mi se mozgići pomiješaju dok mozgam i pokušavam shvatiti,
ali onda preuzme moje povjerenje i ljubav u Gospodina jer on je jedinstven i nedokučiv.
Pa gdje bi nam bio kraj kada bi sve razumjeli,onda bi to bila težnja da budemo bolji od Njega a to niti ne želim ja a niti nitko ko mu vjeruje...

Zato bi htjela da i ti pokušaš razumjeti da nemožeš sve razumjeti!

(oprosti ako sam te ičim uvrijedila nije mi ni najmanja namjera!)
LJUBIM TE I GRLIM U KRISTU GOSPODINU NAŠEM!!!!
--------------------------------------------------------------------------------
SRCE MI JE ISPUNJENO SREĆOM,O JAHVE
LJUBAV JE TVOJA PREOBILNA............................................

Maranatha slažem se s glavninom tvog posta osim možda s ovim

Mislim da se kroz karizmatske susrete učimo od osluhnemo i vidimo Duha Svetog kako djeluje u nama i kroz nas. Duha nije potrebno aktivirati, On je aktivan.
Oni koji su primili krštenje i krizmu Duh Sveti je prisutan u njima samo kako i sama kažeš prepušteni svjetovnim, materijalnim stvarima, brigama i problemima često nemamo vremena čuti šta nam Bog govori i onda je potrebno da nas nešto zaustavi i kaže nam u kom smijeru gledati.
Osobno mislim da su Karizmatske molitvene zajednice znatno doprinjele raspirivanju ljubavi prema Bogu.
Što se tiče rebekinog navoda

možda je djelomično i istina, ali neću ulaziti u primjere drugih nego želim samo posvjedočiti slijedeće.
Dakle odgajana sam u katoličkom duhu i svake nedjelje sam išla na misu, primala sam sakramente (ispovijed i Euharistija) 10-tak puta godišnje i to je bilo to.
No nakon što sam kroz Karizmatsku obnovu upoznala živu Božiju ljubav sve u mom životu se okrenulo za 360 stupnjeva.
Meni je Sv. misa postala najzanimljivija na svijetu, Euharistija je postala kruh života koji želim blagovati svaki dan, žudim za prisustvovanjem Sv. misi, ispovijedam se svakih 20 dana, pričešćujem svakodnevno, uživam gledati Presvetoga na klanjanjima Presvetom Oltarskom Sakramentu i napokon se sve počelo slagati na svoje mjesto.
Bog za kojeg sam mislila da je Bog ljubavi, ali i Bog osvete tj. kojeg se moram bojati, shvatila sam da je Čista Ljubav, da je milostiv i milosrdan i da oprašta ako se iskreno kajemo, Strah božiji postao je za mene jedna nova dimenzija - to više nije u mojoj glavi zvučalo kao Božja osveta, nego sam shvatila da je Strah božiji dar našeg Boga nama, to je naše uzdržavanje od grijeha kako nebismo povrijedili našeg Boga koji nam daje toliko milosti, čija smo djeca i koji nas neizvjerno voli. To je naš strah da se griješeći ne odmetnemo od njega.

Bog vas blagoslovio.