www.tebe-trazim.com

Velikom i neobičnom čovjeku, bez ikakvih problema, obični i mali ban zapečati tipkovnicu

Ti ovdje radiše jednu veliku grešku, a to je da kriviš njenog oca za bilo što, pa čak i ti neku koja mu je napričala sve i svašta o tebi.
Slušaj, ja imam četiri kćeri, i kad bi mi jedna ušla u vezu s nekim tko je imao takvu povijest ili sadašnjost (tuče, zatvori, trava, kocka) ne znam kako bi reagirao, ali ne bi bilo dobro. I sam si priznao to sve, šta se onda čudiš što je netko reko te stvari njenom ocu. I to što se radili, što si bio na njenoj (njegovoj) grbači, kockao, kladionica, predbačni odnosi odnosno divlji brak.
I još kažeš da je u krivu što joj nabija na nos da se razbolio zbog nje, a ona je uzdržavala nekog da ju redovito pumpa prije braka i da radi sva ta sranja sa školom. Da sam ja njen otac, onda bi vas zatvorio oboju u sobu, i uzeo bič i dobro vas isprašinjao ko mazge.
Nemoj se uopće nikom čudit a kamoli bilo kome od njezinih zamjerat!!

Ti sad prvo moraš raščistiti stvari sam sa sobom, jer izgubio si povjerenje, radio si s njom gluposti i sranja, i dobio što si i zaslužio, dobro si i prošao.
Kao što rekoh, prvo rašćisti sve sa sobom, obrati se nađi posao, dovedi svoj život u red, najprije zbog sebe samog, a na tebi će se vidjeti ti plodovi zdravog vjerskog života ako to budeš htio. Saznat će se to i kod njh, i ako tako bude, najvjerovatnije će promjeniti mišljene o tebi. Ukratko, ti trebaš ponovno steči povjerenje, ali prvo moraš kao što rekoh sam sebe promjeniti, jer u tom blatu uvaljuješ i nju, pa i njenima praviš probleme.
Ako ti je doista do nje stalo, nebi to trebalo biti teško, ali moraš zavoliti prvo i sebe, svoju dušu koja je u opasnosti.
I zato glavu gore i napravi plan, na vrhu tog plana treba biti molitva za Božju milost da ti se smiluje i da snage za promjenu, druga stvar na popisu je da nakon ponovnog pada nečeš padati u očaj nego da češ ponovno diči glavu i ići naprijed, jer dok ti Bog poklanja nova jutra to je znak da ima strpljenja sa tobom.
Jer pazi sad ovo:
Đavao najviše koristi taktiku da ljudima ubija osjećaj za grijeh i da im ubija savijest, ako mu to ne upali, onda ljudima koji shvaćaju težinu grijeha ubacuje misli da se ne mogu s time nositi i da en mogu biti bolji, i onda ljudi padaju u depresije i očaj, i tu Sotona pobjeđuje, jer dok god si u očaju, tada si u mraku i na sotoninom teritoriju, i očaj mu je glavni adut u rukavu. I zato budi spreman da češ padati, ali još spremniji da ustaneš!! Bog ti je dao vodu da se tuširaš skoro svaki dan od prljavštine, ali ti daje još više milosti i ruku da se podigneš!!

opet se ne slazem jer =>

i još

A tko je autor tog teksta koji sa stavio ovde? Tko god da jest autor, bezobrazno uzdiže "tradicionaliste" i nevirovatno ali istinito, ne vidi kako piše protiv pelagijanizma a sam upada u njega. Mi tradicionalisti svakodnevno molimo krunicu, mi tradicionalisti vršimo djela pokore, mi tradicionalisti odlazimo na svetu misu ne samo nedeljom nego i tjednom, mi tradicionalisti često pristupamo ispovijedi. Ove riči koje tip piše: "Tradicionalisti ozbiljno shvaćaju Gospodinove riječi: Uisitinu, bez mene ne možete učiniti ništa. (Iv 15,5). Ne „bez mene ne možete učiniti puno“, ili „bez mene ne možete učiniti gotovo ništa“… nego: bez mene ne možete učiniti NIŠTA". To je na kraju stavio, onak, valjda reda radi. Prvo se busa u prsa: mi, mi i opet mi, ali da ne bude samo naše, reda radi stavimo i taj dio da sami ne možemo ništa. Ovi "modernisti" oni ne valjaju. Oni su gori od nas tradicionalista. Svašta. Uvik netko mora biti gori, da mi ispadnemo bolji. Zato valjda i toliki prezir prema tom farizejskom tradicionalizmu. Uglavnom, mene zanima autor teksta, tko je on i gdje je to objavio? Znaš kako sam zajedljiv po pitanju citiranja. Linkovi, wikipedija, katolik.hr., bitno.hr., arena.hr., mojasudbina.hr i ostala žutila ne mogu biti neki autoritet, ruku na srce Mata ali zar nije tako? Znam da si taj tekst skinuo sa katolik.hr. Mislin, nije potrebna neka prevelika mudrost dio teksta copy/paste u google tražilicu. Problem je taj što si ti ovde naveo neki tekst koji meni ne znači ništa, a ne znači mi ništa je uopće ne znamo tko je autor teksta. Tko god da jest, bezobrazno uzdiže sebe i te svoje tradicionaliste.


S druge strane, za „tradicionaliste“ se zna da svakodnevno mole Gospinu krunicu, da često i rado prikazuju različita djela pokore, da odlaze na Svetu Misu i preko tjedna (a ne samo nedjeljom), da često pristupaju sakramentu sv. ispovijedi. Veliki stigmatik, sv. Pio od Pietrelcine (padre Pio), dnevno je znao izmoliti i do trideset krunica, tražeći od Nebeske Majke zagovor za obraćenje grešnika. Tradicionalisti ozbiljno shvaćaju Gospodinove riječi: Uisitinu, bez mene ne možete učiniti ništa. (Iv 15,5). Ne „bez mene ne možete učiniti puno“, ili „bez mene ne možete učiniti gotovo ništa“… nego: bez mene ne možete učiniti NIŠTA. I zato ni jedan pravovjerni katolik neće žaliti vrijeme provedeno u molitvi, znajući da bez Boga i sam od sebe ne može učiniti – ništa. Sušta suprotnost pelagijanizmu. N.N.


Ja san ga potpisao sa N.N. jer ne znamo tko je autor teksta, može biti bilo tko.


Kad već inzistiraš;

DS 373 Tko kaže, da se milost Božja može dobiti ljudskim zazivanjem, a ne da sama milost čini da mi molimo za nju, protuslovi proroku Izaiji ili Apostolu koji isto kaže: "Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu" [Rim 10,20; usp. Iz 65,1]

DS 374 Tko tvrdi, da Bog čeka našu volju kako bismo bili očišćeni od grijeha, a ne ispovijeda, da se utjecajem i djelovanjem Duha Svetoga u nama stvara i to da se želimo očistiti, protivi se samom Duhu Svetom koji po Salomonu kaže: "Gospodin priprema volju" [Izr 8,35], i Apostolu koji nam sposonosno propovijeda: "Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati" [usp. Fil 2,13].

DS 375 Tko kaže da, kako rast tako i početak vjerovanja, pa i sama naklonost vjerovanju - po kojem vjerujemo u njega koji opravdava bezbožnika, i (po kojem) dolazimo do (pre)porođenja svetog krštenja - nisu po daru milosti, to jest po nadahnuću Duha Svetoga koji ispravlja našu volju od nevjere k vjeri, od bezboštva k pobožnosti, nego da je ono u nama po naravi, taj dokazuje da je neprijatelj apostolskog nauka, budući da blaženi Pavao kaže: "Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do dana Krista Isusa" [usp. Fil 1,6]; i ono: "Vama je dana milost "za Krista" ne samo u njega vjerovati, nego za njega i trpjeti" [usp. Fil 1,29]; i: "Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar" [usp. Ef 2,8]; Tko naime kaže da je vjera, kojom mi vjerujemo u Boga, naravna, taj na neki način tvrdi da su vjernici i svi koji su strani crkvi Kristovoj.

DS 376 Tko kaže, da oni koji bez milosti Božje vjeruju, žele, čeznu, pokušavaju, mole, bdiju, teže, ištu i kucaju dobivaju božansko milosrđe, a ne ispovijeda da se utjecajem i djelovanjem Duha Svetoga u nama stvara da vjerujemo, želimo, i sve to, da kao što treba uzmognemo i izvršiti; i tko pomoć milosti čini ovisnom o poniznosi ili o ljudskoj poslušnosti, i ne prizna da je i to dar same milosti da smo poslušni i ponizni, protivi se Apostolu koji kaže: "Što imaš da nisi primio?" [1 Kor 4,7]; i: "Ali milošću Božjom jesam što jesam" [1 Kor 15, 1O].


Da se poslužim sličnim ričima koje je jednom napisao Jobica: svima vama koji se toliko uzdate u slobodnu volju pametnije bi bilo meditirati nad ovim kanonima. Ili: pametnije vam je meditirati nad kanonima o milosti koncila u Orange-u, nego tražiti prelagijanističku utjehu u Tridentu. I Jobica dalje piše; Koncil u Orange-u je potvrdio prvenstvo Božje milosti, rekavši da je plod milosti "kako rast tako i početak vjerovanja, pa i sama naklonost vjerovanju", te da Duh Sveti "ispravlja našu volju od nevjere k vjeri". Doduše: koncil u Tridentu je jednako snažno afirmirao ljudsku slobodu.

Ali se pitam kako netko nakon ovih kanona može Kartuzijancu napisat: pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći, moli, trudi se, radi na sebi bla bla. Ili ovo šta si ti napisao Mata, citiram;





Sad vidiš zake san ti napisao da si semipelagijanac. Ako ne vidiš, onda još jednom pročitaj kanone o milosti iz koncila u Orange-u.



Drugim ričima:

Nužno je potreban impuls Božje milosti da nas pokrene, impuls koji čovjek ne može sam izfabricirati, ali koji - paradoksalno - čeka našu dobru volju. Niti možemo sami sebe pokrenuti čim to poželimo, niti to Bog može bez naše suradnje. (Tj. naravno da može, ali po svojoj odluci ne želi. Nije silnik i poštuje našu slobodu.) Job


I ovde smo došli do odnosa Božja milost- ljudska sloboda. A tko to može objasnit?

Mislim da nije bitno.
Ne zelim se svadati niti zavaditi s nikime.
Imam svoj stav o sebi, umisljen nisam niti bahat, jer da jesam ne bi pisao sto pisem.
Samo imam zdravo i relno samopouzdanje, mislim da je to ok

Pia, brzi henz, melek.
Ajde da vas pitam cemu to?
Sta grijeh je imati samopouzdanje ili sto?
Ako sam vec dva mjeseca u stanju kakvom jesam, to znaci da bi trebao biti crv a ne covjek po vama?
Iskreno smjesni ste mi, ali ok ne zelim se svadati.
Ajmo o pozitivnijim stvarima ok?

Stani malo
Ja sam rekao da sam to radio sa 20 godina a sada imam 26 to ipak nije isto.
I reci mi zar mislis da je u redu da te netko osudi na temelju rekla-kazala, a da se uopce nije potrudio doci do mene i pitati, slusaj pa jeli to istina tako i tako?
I ne nije se razbolio zbog nje, razbolio se prije nase veze. Zasto govoris napamet? Oprosti mi ali odajes sliku konzervativnog covjeka. Ne valja gledati sve na takav nacin.
Hvala Bogu da imam kcer i ja bi poludio ali bi zelio s tim momkom popricati dao bi mu sansu da govori!
Svaka ti cast odlicno zapazas i vrlo si pametan ali nisi u svemu u pravu.
Ja sebe ne branim ni u kojem slucaju, ali znam i svjestan sam gdje nisam kriv.

Ovaj drugi dio teksta cu sebi zapisati na papir i zaljepiti na zid, apsolutno si u pravu!

Ja znam da sam kriv sam brate dragi. Dobro si napisao ja i ti smo slicni ovako dosta, na prvu. Ja niti ne krivim nikoga osim sebe.
Hvala Bogu mozemo obojica popraviti stvari.

Ne bih stvarno imao ništa protiv da si rekao da bi volio biti poseban i velik, jer smatram da nečije snove ne treba ismijavati. No, ti tvrdiš da si već i velik i poseban i još nas uvjeravaš da će mo mi to shvatiti i to kojom radnjom: kada počneš otvarati teme i kada dođeš k sebi. Kada će to biti? Što je najgore, ti si rekao da već jesi velik, ali mi to još ne vidimo jer nam nisi objavio na pravi način (!?).
To nije samopouzdanje, nego poremećaj stvarnosti; grandioznost, usudio bih se reći. Možda čak si malo i djetinjast, a to bi i objasnilo navlačenje na kocku i život kakav si imao. Djeca radila dijete... Dekadencija na vrhuncu.
Ako ti treba samopouzdanja, onda ti treba da napraviš idući korak, korak ka boljem Kartuzijancu, a ne većem ili osebujnijem. Rađe ti nama pokaži da si bolji nego prije 2 mjeseca...

I u međuvremenu dok sam pisao nešto mi je upalo u oko

Dobrodošao na katolički forum. Liberale potraži na drugom mjestu.