Mata napisao:
opet se ne slazem jer...
A tko je autor tog teksta koji sa stavio ovde? Tko god da jest autor, bezobrazno uzdiže "tradicionaliste" i nevirovatno ali istinito, ne vidi kako piše protiv pelagijanizma a sam upada u njega. Mi tradicionalisti svakodnevno molimo krunicu, mi tradicionalisti vršimo djela pokore, mi tradicionalisti odlazimo na svetu misu ne samo nedeljom nego i tjednom, mi tradicionalisti često pristupamo ispovijedi. Ove riči koje tip piše: "Tradicionalisti ozbiljno shvaćaju Gospodinove riječi: Uisitinu, bez mene ne možete učiniti ništa. (Iv 15,5). Ne „bez mene ne možete učiniti puno“, ili „bez mene ne možete učiniti gotovo ništa“… nego: bez mene ne možete učiniti NIŠTA". To je na kraju stavio, onak, valjda reda radi.

Prvo se busa u prsa: mi, mi i opet mi, ali da ne bude samo naše, reda radi stavimo i taj dio da sami ne možemo ništa. Ovi "modernisti" oni ne valjaju. Oni su gori od nas tradicionalista. Svašta. Uvik netko mora biti gori, da mi ispadnemo bolji.

Zato valjda i toliki prezir prema tom farizejskom tradicionalizmu. Uglavnom, mene zanima autor teksta, tko je on i gdje je to objavio? Znaš kako sam zajedljiv po pitanju citiranja. Linkovi, wikipedija, katolik.hr., bitno.hr., arena.hr., mojasudbina.hr i ostala žutila ne mogu biti neki autoritet, ruku na srce Mata ali zar nije tako? Znam da si taj tekst skinuo sa katolik.hr. Mislin, nije potrebna neka prevelika mudrost dio teksta copy/paste u google tražilicu. Problem je taj što si ti ovde naveo neki tekst koji meni ne znači ništa, a ne znači mi ništa je uopće ne znamo tko je autor teksta.

Tko god da jest, bezobrazno uzdiže sebe i te svoje tradicionaliste.
S druge strane, za „tradicionaliste“ se zna da svakodnevno mole Gospinu krunicu, da često i rado prikazuju različita djela pokore, da odlaze na Svetu Misu i preko tjedna (a ne samo nedjeljom), da često pristupaju sakramentu sv. ispovijedi. Veliki stigmatik, sv. Pio od Pietrelcine (padre Pio), dnevno je znao izmoliti i do trideset krunica, tražeći od Nebeske Majke zagovor za obraćenje grešnika. Tradicionalisti ozbiljno shvaćaju Gospodinove riječi: Uisitinu, bez mene ne možete učiniti ništa. (Iv 15,5). Ne „bez mene ne možete učiniti puno“, ili „bez mene ne možete učiniti gotovo ništa“… nego: bez mene ne možete učiniti NIŠTA. I zato ni jedan pravovjerni katolik neće žaliti vrijeme provedeno u molitvi, znajući da bez Boga i sam od sebe ne može učiniti – ništa. Sušta suprotnost pelagijanizmu. N.N. Ja san ga potpisao sa N.N. jer ne znamo tko je autor teksta, može biti bilo tko.
Kad već inzistiraš;
DS 373 Tko kaže, da se milost Božja može dobiti ljudskim zazivanjem, a ne da sama milost čini da mi molimo za nju, protuslovi proroku Izaiji ili Apostolu koji isto kaže: "Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu" [Rim 10,20; usp. Iz 65,1]
DS 374 Tko tvrdi, da Bog čeka našu volju kako bismo bili očišćeni od grijeha, a ne ispovijeda, da se utjecajem i djelovanjem Duha Svetoga u nama stvara i to da se želimo očistiti, protivi se samom Duhu Svetom koji po Salomonu kaže: "Gospodin priprema volju" [Izr 8,35], i Apostolu koji nam sposonosno propovijeda: "Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati" [usp. Fil 2,13].
DS 375 Tko kaže da, kako rast tako i početak vjerovanja, pa i sama naklonost vjerovanju - po kojem vjerujemo u njega koji opravdava bezbožnika, i (po kojem) dolazimo do (pre)porođenja svetog krštenja - nisu po daru milosti, to jest po nadahnuću Duha Svetoga koji ispravlja našu volju od nevjere k vjeri, od bezboštva k pobožnosti, nego da je ono u nama po naravi, taj dokazuje da je neprijatelj apostolskog nauka, budući da blaženi Pavao kaže: "Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do dana Krista Isusa" [usp. Fil 1,6]; i ono: "Vama je dana milost "za Krista" ne samo u njega vjerovati, nego za njega i trpjeti" [usp. Fil 1,29]; i: "Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar" [usp. Ef 2,8]; Tko naime kaže da je vjera, kojom mi vjerujemo u Boga, naravna, taj na neki način tvrdi da su vjernici i svi koji su strani crkvi Kristovoj.
DS 376 Tko kaže, da oni koji bez milosti Božje vjeruju, žele, čeznu, pokušavaju, mole, bdiju, teže, ištu i kucaju dobivaju božansko milosrđe, a ne ispovijeda da se utjecajem i djelovanjem Duha Svetoga u nama stvara da vjerujemo, želimo, i sve to, da kao što treba uzmognemo i izvršiti; i tko pomoć milosti čini ovisnom o poniznosi ili o ljudskoj poslušnosti, i ne prizna da je i to dar same milosti da smo poslušni i ponizni, protivi se Apostolu koji kaže: "Što imaš da nisi primio?" [1 Kor 4,7]; i: "Ali milošću Božjom jesam što jesam" [1 Kor 15, 1O].Da se poslužim sličnim ričima koje je jednom napisao Jobica: svima vama koji se toliko uzdate u slobodnu volju pametnije bi bilo meditirati nad ovim kanonima. Ili: pametnije vam je meditirati nad kanonima o milosti koncila u Orange-u, nego tražiti prelagijanističku utjehu u Tridentu. I Jobica dalje piše; Koncil u Orange-u je potvrdio prvenstvo Božje milosti, rekavši da je plod milosti "kako rast tako i početak vjerovanja, pa i sama naklonost vjerovanju", te da Duh Sveti "ispravlja našu volju od nevjere k vjeri". Doduše: koncil u Tridentu je jednako snažno afirmirao ljudsku slobodu.
Ali se pitam kako netko nakon ovih kanona može Kartuzijancu napisat: pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći, moli, trudi se, radi na sebi bla bla. Ili ovo šta si ti napisao Mata, citiram;
Mata napisao:
..ak moze ciniti grijeh, onda moze ciniti i dobro. Ima usta i jezik i moze moliti (ako zeli).
Mata napisao:
...treba zapeti u praktičnom životu, treba se truditi, a onda Bog nagrađuje (da me opet krivo ne shvatiš, On neprestano daje).
Sad vidiš zake san ti napisao da si semipelagijanac. Ako ne vidiš, onda još jednom pročitaj kanone o milosti iz koncila u Orange-u.
Drugim ričima:
Nužno je potreban impuls Božje milosti da nas pokrene, impuls koji čovjek ne može sam izfabricirati, ali koji - paradoksalno - čeka našu dobru volju. Niti možemo sami sebe pokrenuti čim to poželimo, niti to Bog može bez naše suradnje. (Tj. naravno da može, ali po svojoj odluci ne želi. Nije silnik i poštuje našu slobodu.) JobI ovde smo došli do odnosa Božja milost- ljudska sloboda. A tko to može objasnit?