www.tebe-trazim.com

..Imajmo lice bez maske..
..imajmo lice..
..nalik na Krista..
..imajmo lice..
..svojega Boga..
..imajmo lice..
..Krista Pravednika..

Jučer je na misi svećenik predivno govorio o tome
kakvi smo to mi kršćani, jesmo li i po čemu smo drukčiji od drugih ljudi?
Sve nas je zatekao svojom propovijedi...
Nježno nas je upitao možemo li reći
po čemu netko kad nas upozna zna da je upoznao kršćanina,
a ne bilo kojeg drugog čovjeka?
Što nas čini drukčijima,
što nas razlikuje od ostalih koji ne slijede Kristov primjer?

Znate, baš sam se razočarala kad sam krenula analizirati
po čemu bi netko tko sjedne sa mnom na kavu ili
me negdje drugdje sretne - znao da sam ja baš kršćanka...
Mislim da taj čovjek to ni po čemu ne bi shvatio.
Primijetila sam kod sebe da s ljudima koje ne poznajem jako dobro
vodim površne i nekvalitetne razgovore - ne govori moj duh i duša,
nego tek mali djelić mozga...
Tako mi je žao zbog toga!
Kad se samo sjetim koliko sam susreta učinila tako beznačajnima,
u čijim sam sve očima ispala tek jedna od mnogih,
ista kao i sve druge djevojke s kojima su ikad razgovarali...
Tužno je to...
Samo moji prijatelji i obitelj zna da mi je vjera važna,
da svim srcem želim biti prava kršćanka,
svi ostali - mislim da to ipak ne naslućuju...
Mislim da sam kod prvih susreta ista kao i bilo koja druga djevojka...
Ni po čemu posebnija.

Kako je s vama po tom pitanju?
"Sjajite" li vi? Ponosite li se svojom vjerom, ponosite li se Isusom,
vičete li s krovova o njemu?
Nemojmo se utopiti u sivilu ovog svijeta...
Budimo drukčiji, pokažimo da smo presretni što smo odabrani
za dar vjere... presretni što znamo istinu...

Na rehabilitaciji u bolničkoj sobi samnom je dijelila sobu gospođa 75 godina stara.
Kako smo imale puno vremena razgovarale smo o svemu i svačemu.
Ja sam redovno molila Sv. Krunicu i čitala knjigu o Gospinim ukazanjima.
Ona je čitala ljubavne romane.

Rekla mi je da je katolkinja, a bila je udana za čovjeka koji je bio u komunistima. Poslije vjenčanja više nikada nije bila u Crkvi, niti se ispovijedala. Komunisti nisu išli u Crkvu, a pošto je ona bila žena takvog čovjeka podrazumjevalo se da ne ide. S vremenom je izgubila, rekla bih kontakt svaki s Gospodinom.
To bi moglo biti po mojoj procjeni oko 50 godina, možda i više.
Dala mi je do znanja da ponekad želi umrijeti i ne želi više živjeti, jer je stara i teško joj je. Po svemu rečenom, ona baš i nezna što je težina života, jer joj je u životu išlo onako pod špagu.

Pričala sam joj, polako, općenito. Slušala me je pozorno. Govorila sam joj o Isusovoj ljubavi.
Zamolila me je da joj dam knjigu o Gospi da malo čita. Nitko sretniji od mene.

Mislim da se u njoj dogodio pomak. Gospodin je to učinio.

predivno marija nado!

Bog te blagoslovio i tu gospodu!

Lijepo kad vidis da se ovcica vratila..to tako lijepo ispuni dusu sa toplinom i radoscu!

Hvala Isusu za obracenje!

Najdivniji osjećaj za nekog čovjeka je znati da te netko ljubi, da te voli takvog kakav jesi, sa svim tvojim manama i vrlinama, u svim tvojim tugama i radostima.
Kada sam spoznala da sam ljubljena, da me Isus voli kao što me nitko drugi nikada nije volio, da je moje ime urezano na njegovim dlanovima, da je upravo mene, upravo ovakvu pozvao, da je u njegovom srcu i u njegovoj Crkvi rezervirano jedno mjesto samo za mene i da ga nitko osim mene ne može popuniti, da je poslao Duha svetoga i satkao me u krilu majčinom, da me on prvi uzeo u naručje kad sam se rodila, tada sam osjetila da sam važna i ljubljena i od tada sam nasmijana, uvijek radosna.

Kada se skrene s puta, kada grijesi pritisnu, čovjek ne može ni biti nasmijan.
Najveća čežnja ljudskog srca je vratiti se onom koji nas je stvorio. Mi smo samo hodočasnici na Zemlji i sretni smo i radosni samo dok smo na putu koji vodi našem Ocu nebeskom.

Podižem temu

Bas sam radostan kad vidim koliko ste vi radosni i gorljivi u vjeri

iscekujem dan kad kad cu i ja svjedociti radost

Vjerujem da ljudi u vama vide neprepoznatljivu ljubav i radost.....ela bredi....u tebi isto,samo mozda to neraspoznjes

Bog vas blagoslovio i cuvo na svim putovima vasim