www.tebe-trazim.com

Predivan tekst, predlažem da ga se smjesti negdje na naslovnu stranicu TT-a.
Joakime hvala ti BTB!

Dok mi u patnji i boli ,vidimo samo sebe...
ISUS JE U PATNJI ZAINTERESIRAN ZA DRUGE..

Kad malo bolje razmislim, ima smisla,ali samo do neke granice. Ipak mislim da naš Bog nije mazohist da voli samo one koji neizmjerno pate. Bog n eželi da patimo, a onaj tko smatra da želi, onda se treba zapitati što se događa s njim. Patnja se dozira čovjeku u onolikoj mjeri koliko je potrebno da ga BOg drži na pravome putu, a ne po cijenu toga da baštinimo kraljevstvo Božje samo oni ektremni patnici. Taj stav je ništa drugo nego neistinit i bolestan.

What else to say. Blagoslov svima i pazite malo što pišete.

Poštovani kolega,kad ti bolje malo razmisliš onda su neke čudne granice u tim pitanjima...kao prvo odakle tebi kompetencija da stav koji je baziran na učenju RKC(ako ti nešto nije jasno-molim na katehezu u župni vjeronauk)proglašavaš neistinitim i vrlo neukusno-bolesnim???Vidjevši da vrlo brzo donosiš sud po pitanju "potpisivanja ili ne,ne bih želio baš puno ulaziti u polemiku,ali radi drugih ljudi moram raegirati.

Potpuno prihvaćam i dopuštam mogućnost i Tebi i svakom drugom, da se sa mojim osobnim stavom ne moraš slagati,no nikako Ti neću dozvoliti da nešto moje rečeno proglašavaš bolesnim,osim ukoliko zaista pišem nešto što nije u skladu s učenjem RKC.To bih molio da ubuduće ne smetneš s uma,a Ti kao budući "pravnik" očito bi trebao znati osnovne norme kulturnog dijaloga...da ne duljim dalje,ovako neki izričaji poznati su u tzv.faith teologiji koja nije ni u kojem slučaju nikakova znanstvena disciplina teologije,niti kao takova priznata.Stoga,nakon "krasne" kvalifikacije o bolesti napisanog,blagoslov mi s e na taj način podijeljen od tebe,nikako ne uklapa...

Za sve ostale jedno razmišljanje....

U mislima mi se urezala slika gline u lončarevim rukama.... on ju pritišće, dijeli na dijelove, oblikuje. .. i na kraju nastaje posuda za vodu ili hranu...
Patnju možemo gledati i na taj način... Bog nas uzima u svoje ruke i oblikuje, mijenja, a to ponekad i boli, pogotoivo kada nam uzima ili daje nešto a mi štošta ne razumijemo... On uzima ono suvišno i nadomješta pravim, onim što nam je uistinu potrebno.Oblikuje nas kako bi postali "posude" a ne obična glina.

S teološkog stanovišta ukoliko će nekoga zanimati,može se pisati....

Svaki vjernik bi trebao svaku,a napose svoju patnju promatrati kroz Isusa Krista.Tu sad mnogi nas mogu upitati.. .....a kakav smisao dobiva patnja u Kristu? Patnja je u SZ često značila vid prokletstva,a u NZ patnja postaje blaženstvo!?!Meni puno puta nije bio Pavao jasan u nekim stvarima,pa se čovjek koji puta i pita, Bože moj zašto je potrebno tu "veličinu ljudskih patnji"dizati do visina?

Evo samo nekih njegovih...."10Zato uživam u slabostim a, uvredama, poteškoćama, progonstv ima, tjeskobam a poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak."(2 Kor 12,10).....ili jednostavno se upitam kako može njegova radost biti toliko velika kad kaže....."Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu nevolju našu.".... "unatoč mnogim kušnjama i nevoljama izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivostiili..."

Ne će li se možda neki pitati, koji samo čekaju u prikrajku,i reći,nije li vaša vjera iz ovoga vidljivoga i još puno drugih citata,ipak jedno bolesno ushićenje?Možda baš zbog tih nekih pitanja naš Bog je sve predvidio,pa je tako naša Biblija shvatila doista ozbiljno patnju, te je ne želi prikrivat i niti minimalizirati,već dapače,s njom duboko suosjeća i vidi u njoj zlo koga ne bi smjelo biti.u nastavku ovoga ću pokušati izvaditi činjneice potkrijepljene mjestima u Bibliji koji potvrđuju i govore o patnji koja je bila prisutna sve do konca Isusovog života na zemlji...

Kroz pisanu riječ u Bibliji,pokušajmo dokučiti sam smisao patnje.Naime, o samoj patnji i silnim jaucima imamo dosta napisanog u samim početcima,gdje to učestalo jadikovanje u biti je i biblijske pisce ponukalo da "stvore"jedan poseban književni rod tzv.tužaljke.Imamo svi primjer čitati u SZ,gdje svi nešto kukaju,viču,kume,mole,jauci s e dižu i uzdižu sve do Boga.

Tako imamo dio gdej robovi u svojoj patnji viču Bogu...."Izl 2
23Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoć sred ropstva uzlazio je k Bogu.",sinovi Izrela viču Jahvi..."Izl 14
10Kako se faraon približavao, Izraelci pogledaju i opaze da su Egipćani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I poviču Izraelci Jahvi",a da ne govorimo o Psalmima koji se većinom svi puni jadikovki,bijede,jauka i patnje,gdje će sve te silne patnje pratiti i protezati se sve do kraja ovozemnog života samoga Isusa......

"Heb 5
7On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanost i".Kako je naša Biblija vrlo osjetljiva na pojam patnje,kako bi je na neki način približila i protumačila,ona kao takova nije niti može,kao neke druge religije,razmišljati o takmičenju s nekim "drugim bogovima"ili posezati za nekim dualističkim rješenjima.

No,pokušavam si zamisliti ipak sve one silne prognanike u Babilonu,koji su bili totalni shrvani u boli i patnji,kako su negdje bili u iskušenju i velikoj napasti,kako ipak zbog tog njihog stanja njihov Bog je nadjačan ili pobijeđen nekim jačim ili snažnijim "bogom",jer u protivnom nisu mogli zamisliti tog svoga Boga koji im nanosi samo patnju.

Da,iskreno vjerujem da je bilo jako puno takovih razmišljanja,jer mogu odmah posvijest i i sebi,kada meni samo nešto krene loše,kada samo bol i nerazumijevanje i patnje svakojakih vrsta me "napadnu"kako rogoborim prema Bogu svome i kako baš i ne prihvaćam trenutno stanje s oduševljenjem i odobravanjem,pa mi je stoga i lakše razumijevati neke od okolnosti SZ.

Vjerujem da svi vi koji ste čitali proroke,ostajete na neki način fascinirani nepobitnom činjenicom,a ta je, d a proroci ni u jednom trenutku nisu, niti pomišljaju Boga ispričavati ili opravdavati,nego dapače tvrde i naglašavaju da i patnja kao takova ne izmiče Božjoj ruci i d a je neophodna u konačnom spasenju.Ne piše li već Izaija..."Iz 45,7

7 ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreću i dovodim nesreću"....Znamo da Izraelska predaja nikad neće napustiti načelo što je prorekao prorok Amos..."Am 3
6Trubi li truba po gradu da se narod ne uzbuni? Hoće li kob pogoditi grad ako je Jahve ne pošalje? " Ali vidjet ćemo kasnije ta nepomirljivost s činjenicom da njihov Bog daje više patnje i boli negoli nade izazivat će stalne napetosti i strahovite reakcije naroda,gdje uvijek na koncu tih sumnji i svakojakih problema dolaze često do zaključka kako pjeva psalmist. .."Ps 10
4Bezbožnik zbori u obijesti svojoj:
"Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!"ili pak taj Bog nije kadar spoznati to zlo i patnju naroda svoga pa kaže..."
Ps 73
11"Kako da dozna Bog?
Spoznaje li Svevišnji?"

U tom kontekstu onda možemo i shvatiti na neki način i bila bi zdrava logika pameti,kada Jobova žena ,gledajući sve one patnje i muke,kaže:"Prokuni Boga...

To je samo moj stav, dakle, mišljenje. A pravo na to imam. Ne znam zašto se vrijeđaš ako netko ima drugačije mišljenje. Dobro pričitaj cijeli moj post. Ja se ne slažem sa pojedinim rečenicama iz tvoga posta i to je to. A sad da li to stav RKC, tvoj osobni ili nekog trećeg u to neću ulaziti. I druga stvar, smatram da imam pravo na svoj stav. A crkva ko crkva, ne čini crkvu isključivo kler (crkveni velikodostojnici) niti su njihova stajališta vrhovni zakon za mene. Po njihovim djelima ćete ih prepoznati..čini mi se da tako piše u Bibliji. A za mene je najveći autorit BOG.
Što se tiče poimanja teologije kao znanosti. Svaka čast ljudima koji studiraju teologiju, mislim da je to jedan od najvrijednijih faksova za društvo u cjelni, ako se malo bolje pogleda, uvijek je bitno ono što prizlazi iz nečega, dakle prenositelj. TEologija je sama po sebi ispravna, ali faktor zvan čovjek često iskrivi stajališta i same teologije, pogrešno interpretirajući i tako dovodeći ljude u zabludu, a onda posredno i u grijeh.
Summa summarum. Svatko ima svoj razbor i neka ocjeni što je najbolje za njega, a Bog će dati svakom prema zasluzi.
TEolozi/neteolozi...sve su to samo obični ljudi i ne držim do mišljenja i stava svakoga od njih. Znam o čemu pričam jer imam u rodbini desetke teologa i časnih, da se ne bih netko sad uvrijedio. Možda si ti teolog. Sorry, ali to je moje mišljenje. Kome se ne sviđa ne mora ga čitati niti komentirati.

Možda je i njegova žena bila uzrokom da se Job odluči na parnicu sa Bogom svojim,te ga poziva d a se Bog izjasni…"Job 13
22Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš... Job 23
7U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila"….

Psalmistu je nagnala velika nesreća što su patnje nepravedno zadesile njegov narod,da započne istu parnicu kao i Job…

Ps 44
10A sad si nas odbacio i posramio nas
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
11Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo,
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
12Dao si nas k'o ovce na klanje
i rasuo nas među neznabošce.
13U bescjenje si puk svoj prodao
i obogatio se nisi prodajom.
14Učinio si nas ruglom susjedima našim,
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
15Na porugu smo neznabošcima,
narodi kimaju glavom nad nama.
16Svagda mi je sramota moja pred očima
i stid mi lice pokriva
17zbog pogrdne graje podruglji vaca,
zbog osvetljiv a dušmanina.
18Sve nas to snađe iako te nismo zaboravil i
niti povrijedi li Saveza tvoga,
19niti nam se srce odmetnulo od tebe,
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
20kad si nas smrvio u boravištu šakalskom
i smrtnim nas zavio mrakom.
21Da smo i zaboravil i ime Boga našega,
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
22zar Bog toga ne bi saznao?
Ta on poznaje tajne srdaca!
23Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom,
i mi smo im k'o ovce za klanje.
24Preni se! Što spavaš, Gospode?
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
25Zašto lice svoje sakrivaš,
zaboravlj aš bijedu i nevolju našu?
26Jer duša nam se u prah raspala,
trbuh nam se uza zemlju prilijepi o.

Ali interesantno je znati i primjetiti kako su egzegete proučavajući Starozavjetne spise, da u biti, unatoč najtežim nesrećama,pesimizam u Izraelu nikad nije prevladao .To se jako lijepo vidi i u samomo završetku Jobove knjige,gdje pisac ne može završiti knjigu s prizvukom očaja i patnje,kao što ni tužni Propovjednik koji unatoč svemu,još ima snage i preporučuje se ipak radovati životu…"7 Zato s radošću jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se Bogu već prije svidjelo tvoje djelo. 9 Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem. 10(Prop 9,7-10)…." 7 Ljupka je svjetlost i ugodno je očima vidjeti sunce. 8 Ali ako čovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da će tamnih dana biti mnogo. Ispraznos t je sve što će doći. 9 Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog. 10oni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela... . (Prop 11,7-10)

Čak i najmračniji proroci kakav je bio Jeremija,ipak se u njegovim nekim odlomcima nazire da će više toj patnji morat doć kraj,u nekim dijelovima otkriva se i nazire neki razlog nade i sreće moglo reći d a sva naša Biblija odiše nekim predosjećajem nadolazećeg "uskrsa…"16 "Pazite! Pozovite narikače! Neka dođu! Pošaljite po najvještije! Neka dođu! 17 Neka pohite da zapjevaju tužbalicu nad nama! Da suze poteku iz očiju naših, da voda poteče s trepavica naših! 19 I zato, o žene, čujte riječ Jahvinu, i neka uho vaše primi riječ iz usta njegovih. Učite kćeri svoje jadati, jedna drugu naricati: 20 "Smrt se ušulja kroz prozore naše, uđe u dvore naše, djecu pokosi nasred ulice, mladiće nasred trgova. 21 I mrtva tjelesa leže kao gnoj po oranicama, kao snoplje za žeteocem, a nikoga da ih skupi." Prava mudrost 22 Ovako govori Jahve: "Mudri neka se ne hvale mudrošću, ni junak neka se ne hvali hrabrošću, ni bogati neka se ne hvali bogatstvo m. 23 A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo" - riječ je Jahvina.(Jr 9,16-23)… …

Dragi prijatelji,ispričavam se na malo podužim postovima,nastavit ću malo o samom misteriju patnje i opet kroz svetopisamske tekstove,a vi i dalje možete pisati o osobnim promišljanjima i osjećajima po pitanju patnje,naravno ako želite….možda će mnoge i zamarati ovakovo pisanje,ali dragi moji,moramo znati jedno,sve to je pisano i SP,to je Riječ Božja i ne možemo samo tako paušalno donositi ocjene,kao što i ne možemo zdravo za gotovo sve prihvatiti,jer mnoge stvari pisane su u raznim vremenima,od raznih autora i raznim književnim rodovima,ali sve to razno,nije u opreci sa našom vjerom,koju nam je lijepim pedagoškim načinom naš veliki i silni Bog Objavio...

Nošeni velikom vjerom,mrvljeni svakovrsnom patnjom,proroci i mudraci sve više na neki način ulaze u taj sam "misterij patnje".Pomalo otkrivaju kako ih patnja u biti na neki način pročišćava i čisti.Vrlo je važno zapaziti,da sada kada budu zbog nečega kažnjeni,u tome vide učinak Božje namjere da im bude bolje,uvijek je uz njih,i ne ostavlja
ih...

2 Mak 6
12One kojima će ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast nego na popravak našeg naroda. 13Znak je velike milosti kad se grešnici predugo ne puštaju nekažnjeni, nego ih namah stiže kazna. 14Dok u drugih naroda Gospod strpljivo čeka da ih kazni onda kad prevrše mjeru grijeha, dotle je s nama odlučio drukčije postupiti; 15ne čeka da nas kazni istom kad se već ispuni mjera naših grijeha. 16Zato nam on nikad ne uskraćuje svog milosrđa niti svoj narod ostavlja, iako ga kažnjava nevoljama . 17Neka je to dovoljno za opomenu..........

2 Mak 7
31A ti, začetniče svake zloće protiv Hebreja, nipošto nećeš izbjeći ruci Božjoj. 32Mi trpimo zbog svojih grijeha. 33Pa ako se živi Gospodin na trenutak na nas i razgnjevio, da nas pokara i pouči, on će se opet i pomiriti sa svojim slugama. 34A ti, bezbožniče, od svih ljudi najpoganiji, ludo se ne uznosi i ne uljuljava j se ispraznim nadama dižući ruku protiv sinova Neba, 35jer još nisi izbjegao sudu Boga Svevladar a, Svevida. 36Naša braća, pretrpjevši sada muku prolaznu za život neprolazni, pala su za Božji Savez, a ti ćeš već na sudu Božjemu primiti pravednu kaznu za svoju oholost. 37Ja sa svojom braćom za zakone otaca i tijelo i dušu rado predajem i molim Boga da se našem narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bičevima prinudi da priznaš da je on Bog jedini. 38Neka se napokon na meni i na mojoj braći zaustavi srdžba Boga Svevladara kojom se s pravom oborio na naš narod." ....

Oni kroz patnju s e polako privikavaju spoznati Božji naum,oni ne shvaćaju puno toga,sve ih nekako zbunjuje,ali idu naprijed. ...Job 42
1A Job ovako odgovori Jahvi: 2"Ja znadem, moć je tvoja bezgranična: što god naumiš, to izvesti možeš. 3Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o čudesima meni neshvatljivim. 4O, poslušaj me, pusti me da zborim: ja ću te pitat', a ti me pouči. 5Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje vidješe. 6Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu." ...

Oni jednostavno vide i shvaćaju, da kroz tu patnju i progonstvo u kojem se nalaze,mogu okajavati svoje grijehe,odnosno da se mogu i miriti sa svojim Bogom...Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje." (Iz,40,2)........Možemo lako primjetiti ,da Bog polagano i sigurno odgaja svoj narod preko svojih posebno odabranih slugu,gdje patnju smješta u kontekst vjere,a sve da u biti spoznaju da su to kušnje koja on njima pripušta.....

počevši od Abrahama

Post 22
1Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!" 2Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati." 3Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog označio. 4Treći dan Abraham podigne oči i opazi mjesto izdaleka. 5Abraham onda reče slugama: "Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosmo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama". 6Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno. 7Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: "Oče!" "Evo me, sine!" - javi se on. "Evo kremena i drva," opet će sin, "ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?" 8"Bog će već providjet i janje za žrtvu paljenicu, sine moj!" - odgovori Abraham. I nastave put. 9Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. 10Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. 11Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" - odgovori on. 12"Ne spuštaj ruku na dječaka", reče, "niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga." 13Podiže Abraham oči i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. 14Onome mjestu Abraham dade ime "Jahve proviđa". Zato se danas veli: "Na brdu Jahvina proviđanja." 15Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put 16i reče: "Kunem se samim sobom, izjavljuj e Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, 17svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijate lja. 18Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagosliv ljati tvojim potomstvo m." 19Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute u Beer Šebu. U Beer Šebi se Abraham nastani. 20Poslije tih događaja obavijest e Abrahama: "I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu: 21njegova prvorođenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova, 22Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela." 23Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru, Abrahamov u bratu. 24A i njegova suložnica, kojoj bijaše ime Reuma, rodila je Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku. .....

preko Joba "Job 2
5Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!"

....pa do Tobije gdje nagrada uvijek stiže...." kad se nisi skanjivao da ustaneš i prekineš svoj ručak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom. (Tob 12,13)........

Svi su oni na neki način kroz sve te kušnje i patnje vidjeli,a to je i bio Božji naum,da vide koliko u biti za Njega vrijedi i koliko s e može patiti!