www.tebe-trazim.com

1. NEDJELJA DOŠAŠĆA CRKVENE GODINE "A"



Evanđelje:

Mt 24
37Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. 38Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju 39i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. 40Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. 41Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti." 42"Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. 43A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. 44Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi."



Budite pripravni

Eshatološki govor u Mk 13, Mt 24 i Lk 21 predstavlja razradu Isusova proročanstva o razorenju Jeruzalema i ponovnom dolasku Sina Čovječjega suditi žive i mrtve. Glavni mu je cilj potaknuti vjernike na budnost i osloboditi ih od heretičkih pokušaja da izračunaju točan datum Isusova ponovnog dolaska.

Ovaj Matejev odlomak poziva na vjerničku budnost usred obavljanja redovnih ljudskih poslova. Počinje primjerom Noine generacije pred opći potop. Zanimljivo je da prema Mateju ovdje Isus ne optužuje Noine suvremenike za grijehe: oni su "jeli i pili, ženili se i udavali" do početka potopa. Nisu mislili na budućnost koju Bog sprema i snašla ih je propast. Potop ih je "sve odnio" (r. 39).

Zatim Isus navodi dva primjera iz redovnog djelovanja ljudi: od dvojice koji će raditi na polju, "jedan će se uzeti", a drugi ostaviti; od dviju domaćica koje će na kućnome mlinu mljeti brašno za dnevne potrebe svojih ukućana, jedna će se uzeti, a druga ostaviti. "Uzet će se, ostavit će se" jest tzv. teološki pasiv: Bog uzima i ostavlja, ali na temelju spremnosti koju pokazuje svaki osobno za sebe. Tu budnost i spremnost ne mogu drugi umjesto nas poduzimati.

Odlomak završava kratkom parabolom o domaćinu čiju kuću u bilo koje doba noći može potkopati kradljivac. U Isusovo doba u Palestini bilo je kuća sa zidovima od zemlje i blata, pa je kradljivcima bilo lagano prokopati zid. Domaćin takve kuće morao je stalno biti spreman, da ga nepoželjni gosti ne iznenade.

Bitna poruka ove parabole jest u neraspoznatljivosti znakova paruzije: kao što domaćin kuće sa slabim zidovima ne može predvidjeti točno vrijeme kradljivčeva dolaska, tako ni vjernik ne može proračunati trenutak ponovnog dolaska Sina Čovječjega. Preostaje da bude stalno spreman dok obavlja svoje redovne zemaljske poslove. Da u prolazu zemaljskim životom nauči ljubiti vječna nebeska dobra.

2.NEDJELJA DOŠAŠĆA

Mt 3
1U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: 2"Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" 3Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 4Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. 5Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. 6Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.



7Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? 8Donosite dakle plod dostojan obraćenja. 9I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. 10Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca." 11"Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 12U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim."


Ove i sljedeće nedjelje za evanđelje imamo zgode o Krstitelju kao isposniku koji se sprema za nastup Božjeg kraljevstva i kao propovjedniku koji zove na obraćenje zbog skorog nastupa Kraljevstva po Mesiji. U današnjem odlomku imamo Matejev prikaz Krstiteljeva djelovanja. Možemo ga podijeliti na manje cjeline:
- Ivanov isposnički boravak u pustinji (r. 1-6);
- Ivanov poziv umišljenim vjernicima da donose plodove dostojne obraćenja (r. 7-10);
- Ivanovo propovijedanje o skorom nastupu Mesije (r. 11-12).

Ivan, sin Zaharije i Elizabete, vjerojatno je završio novicijat kod kumranskih monaha na obali Mrtvog mora te kanio ostati s njima cijelog života. Onda mu je Bog probudio proročko zvanje i on se osjetio potaknutim da se izdvoji iz monaške zajednice, ostane u nenastanjenu kraju, živi isposnički i otpočne novi pokret obnove zbog skorog nastupa Mesije. Odjeća od devine dlake, hrana od skakavaca i meda što su ga u pustinjskim pećinama ostavljale divlje ose i pčele - to su neki znakovi Ivanove nenavezanosti na blagostanje i pune oslonjenosti na Boga.

Starozavjetni prorok pozivao je Babilonce da kroz Sirijsku pustinju naprave put povratnicima Božjeg naroda u zemlju djedova, Palestinu. Prevoditelji Septuaginte pomaknuli su naglasak: prorok viče u pustinji, neka vjernici priprave put Gospodinu. To je podsjećanje na pustinjsko razdoblje Izraelaca u hodu iz Egipta u zemlju slobode. U tom su razdoblju najviše prihvaćali ovisnost o Bogu.

Farizeje i saduceje, koji su bili vjernici zadovoljni sa svojim moralnim stanjem, Krstitelj potiče da donose plodove dostojne obraćenja. Sprema ih na nešto novo što uskoro predstoji.

U mesijanskoj propovijedi Krstitelj zove na obraćenje zbog skorog nastupa kraljevstva nebeskog. Matej stavlja doslovno istu nastupnu propovijed Isusu u usta (usp. Mt 3, 2 i 4, 17). Za Mateja Krstitelj nije takmac Isusu, kako su morali doživljavati neki Židovi unutar Matejeve Crkve. Svoj pokornički obred, kojemu su se ljudi podlagali u znak priznavanja grešnosti i spremnosti na skori nastup novog Božjega zahvata, Krstitelj naziva "krst vodom na obraćenje" (r. 11), a Mesijin pokret zove "krštavanje Duhom Svetim i ognjem" (r. 11b).

U duhu SZ obraćenje uvijek znači povratak Bogu savezniku, novo prihvaćanje njegovih zapovijedi. Međutim iz povijesnog konteksta Krstiteljev poziv na obraćenje znači još nešto: poziv na otvaranje novom zahvatu Božjem o Mesijinu nastupu. Božje kraljevstvo, koje Matej iz poštovanja prema Božjem imenu zove nebeskim, jest milosna vladavina Božja nad ljudima i odgovor ljudi Bogu savezniku.

Krstitelj se spremno podložio toj Božjoj vladavini i traži da mu se pokornici u tome pridruže. On ujedno najavljuje Mesiju, koji će biti najposlušniji Bogu među sinovima ljudskim i preko kojega će Bog najviše zahvaćati milosno u ljudsku povijest. Obraćenje na koje Krstitelj zove i u kojem prednjači jest otvaranje vjernika za ono što Bog sprema.

3.NEDJELJA DOŠAŠĆA

Mt 11
2A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike 3da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" 4Isus im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: 5Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. 6I blago onom tko se ne sablazni o mene." 7Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 8Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. 9Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. 10On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. 11Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!

Blago onom tko se ne sablazni o mene

Ovaj dio građe o Krstitelju donose jedino Matej i Luka. Mateju je svojstvena početna konstatacija: "Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike..." (r. 2). U poglavljima 8 - 9 on je prikazao sljedeća "djela Kristova".
- ozdravljenje gubavca (8, 1-4);
- ozdravljenje Rimljaninova sluge u Kafarnaumu (8, 5-13);
- ozdravljenje Petrove punice i drugih bolesnika (8, 14-17);
- od onih koji žele među učenike Isus traži da prihvate materijalnu nesigurnost i nenavezanost na obitelj (8, 18-22);
- stišana oluja na jezeru (8, 23-27);
- ozdravljenje opsjednutog iz Gadare (8, 28-34);
- ozdravljenje uzetog u Kafarnaumu (9, 1-8);
- poziv Mateju i gozba u njegovoj kući (9, 9-13);
- nova disciplina posta (9 ,14-17);
- ozdravljenje bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri (9, 18 26);
- dvojici slijepaca Isus vraća vid (9, 27-31);
- opsjednutom njemaku Isus vraća dar govora (9, 32-34);
- Isus pastir izražava sućut za ovce bez pastira (9, 35-38).

Za ta "djela Kristova" čuo je Krstitelj u Maherontu, Herodovoj utvrdi istočno od Mrtvog mora, podignutoj za obranu od Arapa. Tu je Herod Antipa dao zatvoriti Krstitelja po nalogu svoje priležnice. Iz konteksta se može naslutiti da Krstitelj u tamnici očekuje drukčije nastupanje Mesije, kojega je on predstavio prilikom krštenja. Među svojim "djelima" Isus spominje i naviještanje evanđelja siromasima. Vjerojatno je riječ o namjernom boravku među zapuštenim Galilejcima koji su bili izloženi utjecaju poganskih susjeda a zanemarivani od jeruzalemskih rabina. Isus se među njima osjećao potrebnim i prihvaćenim (usp. Mt 11, 25 -"maleni"!), dok je Krstitelj vjerojatno očekivao da Isus više nastupa u glavnom gradu naroda te uočljivije pokazuje nastup Božje vladavine.

Isus vidi Krstiteljevu teškoću pa kaže: "Blago onom tko se ne sablazni o mene" (r. 6). Time pokazuje da zna kako neki dobronamjerni sunarodnjaci očekuju drukčijeg Mesiju. Njegova "djela" dovode u pitanje njihovu vjeru u njega kao Mesiju. On uza sve to ne mijenja svoj način djelovanja, uvjeren da tako traži Otac nebeski. Iako je Krstitelj izrazio nestrpljivost i sumnju, Isus ga hvali kao načelnog proroka koji se ne mijenja kao trska što je ljulja vjetar. Na kraju kaže da je, uza svu Krstiteljevu veličinu, beskrajno veći "i najmanji u kraljevstvu nebeskom". Veći je, a ne "bit će veći".

Kraljevstvo počinje uz Isusa, uprisutnitelja spasenja što ga Bog nudi, jer po Isusu Bog milosno vlada svijetom, a Isus je prvi čovjek svakom žilicom svoga bića poslušan Ocu. Tko je uz Isusa, tko u njemu neobičnom prepoznaje i prihvaća Božjeg poslanika, već je u kraljevstvu nebeskom. Dakako u početnom stadiju, jer postoji i buduća, eshatonska faza Kraljevstva.

Krstiteljevo pitanje i Isusov odgovor tiču se i nas danas. I nama Isus govori: "Blago onom tko se ne sablazni o mene!" On je objavitelj Boga drukčijeg, koji se ne da uhvatiti u magijske formule i obrede. Uz takvog Isusa želimo ostati osjećajući se siromasima kojima on naviješta radosnu vijest spasenja.

BOGOJAVLJENJE

Mt 2
1Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu 2raspitujući se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti." 3Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. 4Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. 5Oni mu odgovoriše: "U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: 6A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj - Izraela!

7Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. 8Zatim ih posla u Betlehem: "Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim." 9Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. 10Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. 11Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. 12Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.

Mudraci s Istoka pojaviše se u Jeruzalemu



Izvještajem o pohodu mudraca s Istoka Matej je htio pokazati kako su obrazovani stranci iz rasporeda nebeskih tijela prepoznali da se nešto važno događa u židovskoj zemlji, došli u Jeruzalem kao glavni grad zemlje i otkrili Dijete u Betlehemu te mu priznali kraljevsko dostojanstvo.
Za "mudrace" stoji u izvorniku "magi". To su u ono doba ponajprije bili stručnjaci za poznavanje zvijezda ukoliko one svojim položajem utječu na zbivanja na zemlji ili najavljuju da se nešto zbiva.

Ti strani intelektualci repriza su pohoda kraljice od Sabe, koja je došla iz Etiopije provjeriti je li Salomonova mudrost onolika kako se pripovijeda. Herod pita teološke stručnjake gdje bi se imao roditi kraljevski Mesija. Dobiva odgovor iz proročanstva o Davidovu potomku. Ni on ni teolozi ne odlaze u Betlehem. Stranci sami nastavljaju put, nalaze Dječaka u Davidovu gradu i iskazuju mu kraljevsku počast darovavši mu zlato, tamjan i smirnu.

Poruku u snu razumiju kao Božju brigu nad Dječakom koji treba dorasti za svoju zadaću. Zato ne nose Herodu vijest gdje su našli Dječaka i vraćaju se drugim putem u svoj kraj. Matej je ovdje htio pokazati da je Isus Mesija iz Davidova roda jer se na njemu ispunjavaju Pisma. Pokazao je i kontrast između stranaca koji vjeruju u kraljevskog Mesiju i Židova koji se za njega ni ne zanimaju.

Kad je Matej ovo zapisivao, imao je na umu svoju crkvenu zajednicu sastavljenu od većine obraćenih Židova. Oni su bili skloni misliti da su Židovi prvorazredni članovi Crkve, a da pogani trebaju u svemu prihvatiti židovske vjerske običaje i prilagoditi se židovskom mentalitetu u Crkvi. Ovom zgodom Matej je htio opomenuti židovsku subraću u Crkvi: ne smiju svojim ponašanjem priječiti ostajanje krštenih pogana u Crkvi ni ometati zanimanje novih stranaca za Isusov pokret. Dapače, trebaju zbiljski misijski djelovati, a ne čekati da se stranci požidove.
Tako nas i ova zgoda potiče na novozavjetnu univerzalnost. Crkva jest sveopći sakrament spasenja u Kristu, ali ona to treba sve više postajati.

Vidite dragi moji,važno je znati ono što mnogi od nas znaju u odnosu na one koji samo slegnu ramenima kada jednostavno za neke stvari nema objašnjenja....

Tako naš Isus ne privlači ljude k sebi samo razlozima koji se mogu razumski dokazati,već on privlači ljude po nadahnuću,po nutarnjem osjećaju,kojega vjerujem većina od Vas nosi u sebi...takav osjećaj često puta ne zna navesti ni razloge niti obrazloženja,jednostavno rečeno onaj koji to posjeduje,ima osjećaj d aje u pravu i jednostavno sluša glas svoje nutrine,glas svoga srca...

U svom razmišljanju na što i Vas potičem,vjerojatno su i mudraci bili toga iskustva.Mi obični smrtnici,možemo čak i posumnjati jesu li doista vidjeli zvijezdu vlastitim očima,ali za nas vjernike nema sumnje da im ona nije zasjala u njihovim srcima...ta nutrina,taj osjećaj zasigurno ih je natjerao na putovanje i doveo k Isusu.....oni sigurno nisu pitali zašto drugi ne "vide"tu zvijezdu,ili ako je pak i vide,zašto nisu krenuli za njom?Ali su bili uvjereni i znali su d a moraju krenuti na put i slijediti je...

Ako netko bi i pitao ili pak rekao kako baš i ovo nisu dovoljno jaki argumenti što se tiče osobnih osjećaja,ja ću im odmah kazati...zar nismo svjedoci mnogih naših vjernika koji ne znaju baš učeno i argumentirano raspravljati,pa im je čak ponekad i teško kazati zašto vjerujeu,ali u svojoj nutrnini,u dubini svojega bića oni su čvrsto uvjereni u Boga,i to uvjerenje nitko im na kugli zemaljskoj ne može dovesti u pitanje ili ga pak uzdrmati...

Ovi naši dragi mudraci(kraljevi,magi)novorođenog kralja su tražili najpriej u Jeruzalemu na kraljevskom dvoru,kako i priliči kralju,ali desila s e nevjerica-tamo ga ne nađoše....nisu ga pronašli ni u bogatoj Betlehemskoj kući,već kao što svi znademo,nađoše ga u skromnom prebivalištu,štalici ili pećini,uopće nije bitno,i to u naručju jedne jednostavne mlade žene...

I sad kad sam jutros pod misom razmišljao o ovome što Vam sada pišem,palo mi na um,zar nisam i ja i svi mi na neki način željeli i danas bi željeli videć strahote svijeta,da s e Bog objavio u svoj svojoj veličini i svesilnoj moći,slavodobitno i slavan u očima svijeta?Ali nije...objavio se sasvim malen,slabašan,mnogima nepoznat i od mnogih i dan danas nepriznat...

I naši dragi mudraci,vidjeli su svoju "grešku",prihvatili su ispravak svoje vjere,poklonili s e malenom kralju,odali mu počast i predali darove...i baš kao što kaže naša draga marija-nada..."Isuse moj u štalici rođeni..nema ništa u mojoj škrinjici...ni mirisa, ni zlata, ni tamjana...donosim ti samo svoje srce izranjeno...primi ga molim Te"...darujmo ono što mu treba,a to je naša nutrina, naše srce,naše boli i patnje...i kao što mudracima nije bilo žao,prevaliti toliki put,neće vjerujte mi, biti ni nama!



Sretno vam i radosno bilo Bogojavljenje,dragi moji ljubljeni!

2.nedjelja kroz godinu "A"

Iv 1
29Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" 30To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!" 31"Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu." 32I posvjedoči Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. 33Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.' 34I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji."


Duh silazi i ostaje na njemu

Ovaj izvještaj četvrtog evanđelista pretpostavlja sam događaj Isusova krštenja od strane Krstitelja te glas s neba koji je prisutnomu mnoštvu i samom Krstitelju predstavio Isusa spremna na mesijansko djelovanje kao Miljenika Božjeg poput Sluge kako je prikazan u Iz 42. Čuvši taj glas s neba, Krstitelj prema ivanovskoj gradi kliče: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" (r. 29). Stručnjaci smatraju da je Krstitelj pritom upotrijebio aramejsku riječ talya, koja znači "sluga" i "jaganjac".

Povijesnim slušateljima Krstitelj je time najavio isto što i glas s neba: Isus je Božji miljenik, Sluga koji se sam Bogu podlaže i po kojemu Bogu uspostavlja "pravednost" u biblijskom smislu, tj. otklanja grešnost svijeta. U Iz 53, 7-12 o Sluzi je rečeno da je kao ovca vođen na klanje te da nosi na sebi naše opačine.

Evanđelist je time u Krstiteljevim riječima želio pokazati dublji smisao za novozavjetne vjernike: Isus je patnički Mesija čiju zastupničku smrt Bog prihvaća u prilog svim ljudima. Sv. Jeronim preveo je u Vulgati Ivanov grčki izraz "grijeh svijeta" kao "grijehe svijeta" a Crkva Zapada preuzela ga je iz Jeronimova prijevoda u misu pred pričest.

"Bijaše prije mene" (r. 30) jest odjek ondašnjeg uvjerenja o Mesiji kao novom Iliji. Zato Krstitelj kaže da je Isus kao novi Ilija bio prije njega. Za kršćane Krstiteljeva izreka znači i više: Sin Božji postojao je kod Oca prije nego je u vremenu postao čovjekom. R. 31 izričito odaje da Krstitelj nije poznavao Isusa do tog trenutka, iako od Luke znamo da su Isusova Majka i Krstiteljeva majka rođakinje.

U r. 32 imamo ponovno aluziju na sinoptički izvještaj o Isusovu krštenju: tek iz vanjske pojave silaska Duha u obliku goluba na Isusa prilikom krštenja (usp. Mt 3, 16 te paralele u Mk i Lk) Krstitelj je zaključio da je Isus očekivani. Ovdje i u sljedećem retku Krstitelj ističe da Duh na Isusa ne samo silazi nego i ostaje. Time aludira na Iz 11, 2 o Mesiji na kojem će počivati Duh Jahvin.

Zato ova Krstiteljeva izjava predstavlja za povijesne slušatelje tumačenje glasa s neba: tesar iz Nazareta pravi je Mesija, makar kani svoju službu obavljati skrovito kao Sluga Patnik iz Izaije. Krstitelj snažno ističe da je "to vidio". U grčkom je ovdje kao i u hrvatskom prijevodu - perfekt (heoraka) koji označuje radnju započetu u prošlosti a učinak joj traje. To znači da Duh ostaje na Isusu, vodi ga i jača u mesijanskom djelovanju.
Svoj udio na prosvijetljenosti Duhom Isus prenosi na vjernike u krštenju, krizmi, liturgiji, molitvi. Dademo li se voditi od Duha Isusova?

3.nedjelja kr.g.

Mt 4
12A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju. 13Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu 14da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: 1515 Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska - 1616 narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. 17Otada je Isus počeo propovijedati: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" 18Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. 19I kaže im: "Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!" 20Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. 21Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. 22Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. 23I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.

Obilazio je Galilejom,propovijedao i naučavao o kraljevstvu Božjem...



Matej povezuje nasilno ušutkivanje Krstitelja i nastup Isusov: kad je Ivan bio silom ušutkan, Isus "se povlači" u Galileju i tamo počinje propovijedati. Galileja je u ono doba bila na kulturnoj i religioznoj periferiji Božjeg naroda pa je bilo manje upadno u njoj otpočeti novi religiozni pokret, daleko od jeruzalemskih rabinskih krugova.

Glavni sadržaj Isusove nastupne propovijedi je: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" (r.17). Kasnije , će on svojim osporavateljima dobaciti: "Ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo ! Božje!" (Mt 12, 28). Isus zove na obraćenje sve u smislu otvaranja za nešto novo što počinje njegovim mesijanskim djelovanjem. Svojim djelovanjem i propovijedanjem on počinje uprisutnjivati Božje kraljevstvo kao vladavinu milosrđa i ljubavi.

Proroci su to kraljevstvo stoljećima navješćivali, narod ga je u vrijeme tuđinske vlasti u svojoj zemlji željno očekivao, teolozi su raspravljali kako da ubrzaju nastup tog kraljevstva. Ono uključuje dvije dimenzije: Božje milosno sagibanje ljudima i poslušni odaziv ljudi Bogu. Isus smije reći da po njegovim riječima i djelima nastupa Božje kraljevstvo zato što je prvi čovjek svakom žilicom svoga bića poslušan Bogu te što Otac nebeski po njemu zaista djeluje među bolesnima i gladnima riječi njegove.

Uz prvu Isusovu propovijed današnje evanđelje donosi izvještaj o pozivu prvih učenika. Bili su to ribari, braća Petar i Andrija, te na drugoj strani Zebedejevi sinovi Jakov i Ivan. Njihov odaziv znak je vjere da oko Isusa zaista počinje Božje kraljevstvo.

Redak 23 sažetak je Isusova djelovanja i propovijedanja: "I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu." Mateju je važno Isusovo djelovanje u svoj Galileji, jer se tako ispunjava Izaijino proročanstvo o mesijanskim vremenima. Kad govori o njihovim sinagogama, Matej daje naslutiti da je došlo do razlaza između židovskog saveza sinagoga i mladog kršćanstva. Kršćani židovskog podrijetla ne poistovjećuju se više u svemu sa židovskom nacionalnom i vjerskom stvari.

Isus naučava i propovijeda. Naučava ljude što trebaju činiti a propovijeda evanđelje o Kraljevstvu. U ovom "izvikivanju vijesti koja se tiče svih ljudi" (to je značenje grčkog izraza kerysso) prisutno je uvjerenje da Bog po njemu govori i nada da će Bog potvrđivati ono što on navijesti.

HVALA JOAKIME-VJERUJMO U OVO I ZIVIMO NASU VJERU JER ZAISTA PRIBLIZAVA SE KRALJESTVO BOZJE.AMEN.

ISUSE UZDAJMO SE U TEBE

2.veljače

PRIKAZANJE GOSPODNJE ILI SVIJEĆNICA

Starac Šimun proglasio ga slavom Izraela i svjetlom naroda (Lk 2, 22-40)

Današnje evanđelje govori o susretu Isusa te Šimuna i Ane. Šimun je bio "pravedan, bogobojazan, iščekivaše utjehu Izraelovu". Pravednost je predanje u volju Božju, bogobojaznost je svjesno obavljanje molitava i liturgijskih čina. Iščekivanje Izraelove utjehe spremanje je na Mesijin dolazak. Duh Sveti potaknuo je Šimuna da dođe u Hram onog dana kad su Marija i Josip donijeli dječaka Isusa da izvrše i više nego je Zakon propisivao.

Zakon je tražio da roditelji prinesu žrtvu za prvo dijete u znak zahvalnosti što se Bog poslužio njihovom ljubavlju i prvi put im darovao dijete. Nisu trebali donositi dijete u Hram. Zakon je također tražio da majka 40 dana nakon rođenja muškog djeteta ne ide na subotnje bogoslužje i ne pojavljuje se u javnosti. Rađanjem je dobila udio u Božjoj stvarateljskoj sposobnosti pa se kroz vrijeme oporavka nakon poroda nije smjela miješati s "profanim", svagdanjim stvarima. Ni majkama Zakon nije naređivao da dođu u Hram.

Šimun na poticaj Duha prepoznaje Dječaka te blagoslivlja Boga i majku Dječakovu. "Blagoslivljati" ovdje znači zahvaljivati za iskazanu milost, odnosno "blagoslovi ih i reče Mariji" (r. 33) znači ukazati na veličinu dara koji im je Bog dao u Dječaku.

Šimunov "blagoslov Bogu" jest pjesma kojom molitelji Časoslova završavaju dan. Prepoznavši Dječaka kao utjehu Izraelovu, Šimun pristaje da svakog trenutka završi zemaljski život. Dočekao je vrijeme ispunjenja, svojim očima gleda spasenje Božje - Dječaka koji je slava Izraela i svjetlost poganskih naroda. Time Šimun najavljuje Isusa kao sveopćeg Spasitelja, kao što su ga predstavili anđeli u noći rođenja. Šimunova pjesma na usnama molitelja Časoslova znači zahvalnost Bogu za još jedan dan, u kojem smo doživjeli njegovo spasenje i svjetlo te spremnost da u snu, koji je slika smrti, prekinemo svjesno stanje. Iz sna bismo mogli i ne ustati. Zato ovom pjesmom prihvaćamo i smrt, kad Bog htjedne i gdje on htjedne.

U r. 33 Josip i Marija dive se onome što Šimun govori o Dječaku. Za njih je razlog divljenja Šimunova pjesma prema kojoj je Isus spasenje Božje pripravljeno ne samo Izraelu nego i poganskim narodima. Još im nije jasno kako, ali su spremni na učenje i suradnju s Bogom.

Mariji Šimun govori da će Isus biti osporavani znak Boga među ljudima. Naviknuli smo da se proročanstvo o "maču koji će probosti Marijinu dušu" odnosi na nasilnu smrt Marijina sina kojeg će odbaciti vjerski poglavari njegova naroda. Međutim "duša" o kojoj je ovdje riječ jest osoba, cijeli Marijin život. Luka je u 8, 19-21 zabilježio kako je Marija tražila Isus tijekom njegova mesijanskog djelovanja, a on nije htio prekinuti propovijedanje da je "primi", nego je odgovorio da su njegova majka i braća svi "koji riječ Božju slušaju i vrše". U svjetlu tog događaja Šimunovo proročanstvo valja razumijevati kao novi odnos između odraslog Isusa i Marije.

Mač su Marijine teškoće u uviđanju da Isusova poslušnost Ocu i njezina poslušnost dogođenoj riječi Božjoj uključuje nadilaženje uobičajenih obiteljskih veza između majke i sina.

Za Anu je važno uočiti da predstavlja jednu od triju svetih žena u Isusovu djetinjstvu. Uz Elizabetu kao majku preteče i Mariju kao majku Mesije ona je za Luku jedna od žena koje stoje na prijelazu od vremena obećanja u vrijeme ispunjenja te izbliza sudjeluju u ostvarenju Božjeg plana spasenja. U času kad prepoznaje Dječaka u Hramu, ona je udovica u dobi od 84 godine. Luka kao da podsjeća na Isusovu izreku o bezbračnosti radi kraljevstva nebeskog (usp. Mt 19, 12; Lk 18, 29). Također podsjeća na udovice u prvoj Crkvi o kojima stoji u 1 Tim 5, 9-16 da se unose u poseban popis udovica, da svojom gostoljubivošću omogućuju djelovanje putujućim misionarima te da obdržavaju "prvotnu vjernost Kristu".

Ana je u današnjem evanđelju i najava žena koje će Isusa pomagati od svojih materijalnih dobara tijekom njegova mesijanskog djelovanja (Lk 8, 1-3). Žene Jeruzalemke iskazat će sućut prema osuđenom Galilejcu i pod križem će biti svjedoci događaja. Na uskrsno jutro dobit će od anđela poruku da ne trebaju tražiti Živoga medu mrtvima (usp. Lk 23, 27-31.49; 24,5-6).

Budući da su Šimun i Ana starci, potiču nas na razmišljanje o susretanju i upotpunjavanju generacija. Josipu i Mariji oni najavljuju što će Dječak biti te donekle pokazuju kako ga trebaju odgajati. Isus se u njima susreće sa svim starcima i staricama te poručuje da njemu činimo što činimo nemoćnima (usp. Mt 25, 31 - 46).

Ovaj događaj divno tumači i primjenjuje na sudionike liturgije predslovlje današnjeg blagdana koje u svom sržnom dijelu glasi:

"Danas je Majka Marija
tvoga vječnog Sina prikazala u hramu,
a starac Šimun, nadahnut Svetim Duhom,
proglasio ga slavom Izraela i svjetlom naroda.
Stoga danas i mi
radosno hrlimo Spasitelju u susret
i s anđelima te i svetima hvalimo bez prestanka."
Ovaj je blagdan susretanja Boga s ljudima, ljudi s Bogom te ljudi međusobno. Neka nam to susretanje bude radosno i plodno!

lijepa su ova nedjeljna čitanja koja nam dragi joakim iznosi u cijelosti
hvala ti joakime na trudu i Bog te blagoslovio za sve što činiš