Vidim da ima jos dosta nejasnoca u vezi ove teme,pa da vam i ja posvjedocim neke stvari koje sam osobno dozivjela na karizmatskim susretima.
Djelovanje i prisutnost Duha Svetoga moze se osjetiti na razne nacine.
Osobe ze vrijeme molitve dobivaju darove molitve u jezicima ili tumacenja jezika,prorostva,vizija,dar pjevanja u jezicima,dar spoznanja,dar ozdravljanja polagnjem ruku i jos mnoge druge darove,da sad ne idemo u sirinu.
Duh Sveti nikada ne djeluje tako da se netko prisiljava na nesto,vec se dobrovoljno daje onima koji ga traze i koji mu se otvaraju.
Pocivanje u Duhu ne mora biti iskljucivo vezano za polaganje ruku,vec se osoba dotaknuta Duhom Svetim moze prepustiti Njegovom djelovanju i tokom molitve ili slavljenja,pa se pod intenzitetom vlastitih predanja moze srusiti na pod,bez obzira sto u tome trenutku NEME NIKOGA iz nje da je pridrzava dok pada,kao sto je obicaj kod polaganja ruku.
Napominjem da osobe mogu pasti tako da glavom udare u mramor ili rub klupe,ali se nikada ne ozlijeduju,jer dok su pod utjecajem Duha zasticeni su od toga.
Dakle,pocivanje u Duhu nije iskljucivo vezano za polaganje ruku.
Vazno je naglasiti da to nije natjecanje ko prvi padne ili svi padaju,pa moram i ja!
Duh Sv. na svakoga djeluje drugacije-ovisno o nasam predanju.
Netko ce svaki puta pasti,netko nece nikada.
Ako osoba zivi pod utjecajem grijeha,potrebno je prvo ocistiti srce da bi se napravilo mjesto za dolazak DUha Svetoga.
Jer samo cisto srce moze iskusiti Bozju blizinu i Bozji dodir u svojoj dusi.
Dok je prisutan grijeh ne moze se osjetiti puninu djelovanja BOZJE MILOSTI koja se izljeva na osobu koja pociva u Duhu.
U tome trenutku sam ISUS dolazi osobi koja pociva u Duhu i OZDRAVLJA JE.
Osoba moze imati razne reakcije(ako je prisutan neki zli duh moze se javiti nekontrolirano trzanje i neartikulirani glasovi za vrijeme ozdravljanja koji prestaju nakon nekog vremena kad osoba biva oslobodena,iako je to mozda vise prisutno za vrijeme molitve otklinjanja nego pocivanja u Duhu)ali zelim vam posjedociti ono sto sam ja vidjela.
Najcesce se za vrijeme pocivanja u dusi javlja neopisiv mir i blazenstvo,beskrajna zudnja za Bogom i Njegovom blizinom.
Osoba moze vidjeti i dozivjeti Bozju prisutnost kroz slike.vizije ili glasove,ovisno o darovima koje posjeduje.
Svjesna je svega sto se dogada oko nje,ali je ipak za to vrijeme dusom u nekoj drugoj dimenziji i stanju koje se ne moze opisati onome koji to nije dozivio.
Ako osoba ima duboke rane u sebi moze poceti nezaustavljivo plakati dok je ISUS ozdravlja.
TO su posebni trenuci gdje On izljeva svoju milost da zacjeli rane i udahne novu snagu za zivot.
TO je trenutak SUSRETA DUSE SA SVOJIM STVORITELJEM I NJIHOVOG MEDUSOBNOG INTIMNOG SUSRETA,gdje dusa biva ozdravljena i utjesena od svih rana grijeha i boli koje nosi na sebi.
ISUS JE HRABRI I POKAZUJE JOJ KOLIKO JE VOLI,valovi ljubavi ispiru svu prljavstinu koja se poput paucine zalijepila za nutrinu duse i ona osjeca kao da se ponovno rada za novi zivot.
Tijelo za to vrijeme moze biti potpuno paralizirano i obamrlo.
Osoba se ponekad ne moze voljno podici skroz dok je ISUS prisutan uz nju i dok ju ozdravlja.
Ostaje u polozaju u kojem je pala(netko je u trenutku pada pridrzava) odredeno vrijeme,bez da joj smeta neudoban polozaj,hladan pod i sl.
Osoba zapravo zeli sto duze ostati u tom neopisovom blazenstvu dok je Duh Sveti prozima do zadnjeg atoma svoga bica.
NE zeli se vise nikada odvojiti od tog osjecaja BOZJE MILOSTI I NJEGOVE BLIZINE.
Neki za to vrijeme dobivaju dar smijeha i ne mogu se nekoliko minuta prestati smijati,jer ih ispuni silna radost i sreca.
Moram priznati da je i meni bilo malo neobicno vidjeti tako nesto da se odrasli nekoliko minuta tako nekontrolirano smiju kao mala djeca.
Neki im se cak i pocnu smijati kad to vide,ali ako si posvjestimo da je to sve pod utjecajem Duha Svetoga,onda bas i nije u redu da se izrugujemo i ismijavamo necemu sto dolazi od Njega.
Ovdje mogu spomenuti i razne darove jezika koji ponekad budu prilicno smjesni,ali nije prikladno i dolicno tome se ismijavati,jer to nije pod nasim utjecajem,nego pod Bozjim.
Eto nadam se da sam vam bar malo pojasnila neke stvari,ako vas jos nesto zanima pitajte,pa ako znam rado cu podijeliti sa vama svoje spoznaje i svoja iskustva o pocivanju u Duhu.
I na kraju samo da vam kazem da su mi trenuci pocivanja u Duhu bili najljepsi trenuci susreta sa Bogom koje je moja dusa ikada dozivjela.
I ne bojte se,samo se prepustite Duhu.
On ce naci nacina da vas obuzme i ispuni.
Svakoga drugacije,ali ipak svakoga jedinstveno..
Ako i ne dozivite ovakva iskustvo ne znaci da vam se Bog nece objaviti na neki drugi nacin.
SAMO MU SE PREPUSTUTE...
HRABRO U KRISTU!
BB svima!
