www.tebe-trazim.com

..normalno...
..nokte treba odrezati prije...
..da te ne poreže..miritelj..

Sa sutnjom nije nitko heroj,moze izbjeci dosta toga,ali ne moze razjasniti nesporazum,jer bas najcesce su nesprazimi,koji dovode do uvrede.
Biti mudar i reci,mozda i na ljep nacin,vise koristi nego gutati..
Jer najcesce druga strana vidi drugacije,i mi svi cesto vidimo kako hocemo da vidimo,a ne kako jeste...Jer cesto ima vise verzija,i sve ispravne..S moje strane,mozda meni ne odgovara, ali druga strana,je zadovoljna jer njoj odgovara..i s tim je ispravna..a to sto meni ne odgovara,ne znaci da nije uredu..
Ja sam godinama gutala,i nisam se usudila suprostaviti nikomu...
danas ,nakon dugog treniranja,pokusavam..ali mi isto ne uspjeva svaki put..Pogotovo,ako imas temperamentnu osobu,ili mozda jos i bez vjere..
nema nista za njih sto ih prijeci..sve smiju,sve na vrijeme,radoznali..
i sto cine,najcesce gledaju svoju korist..
A vjernik je duzan ,da sve to prihvati...ali nigdje ne stoji da se povlaci bez rijeci..Znaci pricati,diskusiju i traziti kompromis,je najbolji nacin..
To jako tesko ide osobama,koje su sutljive,i koje ne zele nikoga da povrijede..Ali cesto krivo misljenje,ili predpostavka sta bi moglo biti vodi u zabludu..Tako trpi jedna strana,a druga i ne zna za to...
Svaka ljepa rijec, i razjasnjenje situacije,uvjek vise koristi...
nego sutiti,ili preci preko toga ,kao da nije nista ni bilo...
Mi Katolici,duzni smo da ne izazivamo svadju,treba se cuvati ..da dgugog ne uvrijedimo,a za to postoje rijeci,mozda neki puta i malo ostrije.....
ali to nije razlog za uvredu,i sutnju..Zato i kazemo....
"LJUBI I CINI STA HOCES",ako postiji ljubav u nama,bas u ime te ljubavi.
trazicemo dijalog,da razcistimo...obavezno prije Sv.Ispovjedi....
ADVENT JE ZA MIRENJE...

upravo danas i ja imma osjecaj sto vise Oprastam i Ljubim kao da me vise raanjavaju upravo oni od kojih se najmanje nadam , ali znam i gospodina su upravo ti zatajili, poklenuli pa treba ici naprijed.. raskrstiti i staviti meni bitno sto je za mene bitno dati od sebe sto taj stav ili situacijia meni kao meni zanci , pa i nije m previse briga, jer koliko ja radila na svom karakteru tudji ne mog upromijeniti ali kao takvi mogu prihvatiti i ne dospustiti da mi kvari dan i san,... nisma imala losu misao ni namjeru ali cijeli svijet ne mogu promijeniti nisam druge htijela povrijediti ali sto ja tad kad ja kao ja moram uvijek bit kao na stupu osude i kamenovanja , pa Boze moj nije ni Tebi bilo lako od Tvojih vlastitih ucenika , ali ne bojim se idem naprijed ne predajem se tu mipomaze nutarnji mir i jasan cilj i moj Bog koji je u vemu samnom i koji poznaje moje srce zato sam spreman na svaki susret na pogled u oci i na odrijesitost govora jasnog bez svadje i natezanja jer iamti pravo i na svoj pogled i osbnost je bitno u bilo kkavom kontaktu s osobom koaj nam je manje ili vise bliska . Gospodine Hvala ti za sva trnja sto mi ih darujes ovog dana i krocim s osmijehm na licu stazom Zivota ..
Neznam dal isam bial ajsna ali trudim se .. BVB

JEDAN COVKEK NE MOZE PROMJENITI SVIJET

ALI JEDAN COVJEK MOZE PROMJENITI SEBE..

"Ne radujem se toliko lastavici
koja mi donosi poruku da proljeće stiže
i pjeva pjesme o vječnom obnavljanju,
koliko se radujem pozdravu prijatelja
jer mi donosi ono što mi za život treba."


Friedrich Ruckert
-----------------------------------------------------------------------------------
SRCE MI JE ISPUNJENO SREĆOM,O JAHVE
LJUBAV JE TVOJA PREOBILNA............................................

Draga danijela,iako su moji prethodnici dali divne odgovore i primjere što i kako postupiti o oproštenju,jedino što mi još preostaje napisati nekoliko koraka kojih bi se mi prvenstveno vjernici trebali držati...Činjenica je neosporna,svatko od nas ima problema i teškoća po pitanju oproštenja ili traženja oprosštenja,bilo da prihvaćamo oproštenje kada nam ga nude ili pak o oproštenju samih sebe....

Ja bih rekao kao 1.trebalo bi priznavati vlastitu pogrešku...ovdje ako itko ima bilo kakovih nedoumica,neka se samo sjeti kralja Davida,odnosno njegovog psalma(iako je većina njegovih ) 51,6 gdje govori..."Sagriješio sam pred tobom!"...on je osjetio i imao je osjećaj krivnje,i stoga je molio za oproštenje,tako i mi,čim nas nešto tišti proganja,sjetimo se ovoga,jer taj osjećaj krivnje može s vremenom postati sve dublji i teži...

Pod 2.trebalo bi htjeti oprostiti,jer sama odluka da ćemo oprostiti,još ne znači da opraštamo, iako smo, rekli bi, na tom putu...da bi to bilo potpuno,tu kažu da je dobro napisati kakovo pismo (mail)napraviti koju ugodnu gestu,topli zagrljaj,pokazati pažnje prema drugome,izreći koju dobru molitvu...

Pod 3.trebalo bi misliti na drugu osobu,koji puta,ma u biti svaki puta, zapitati se kada nas netkom povrijedi,da to možda dotična(i) nije učinio nehotice,nenamjerno...moramo ostaviti negdje u "rukavu"tu opciju...što je to,tu osobu tako potaklo da me povrijedi?...ali u isto vrijeeme zapitajmo se,što bih osobno ja učinio u tim datim okolnostima?

U točku 4.da ne zaboravim,stavio bih vrlo važan dio,a to je d a oproštenje mora biti potpuno ili to nije oproštenje.Jest d a će neki od Vas kazati da je to veliki rizik,možda i je,ali u tom stanju rizika može se iskovati čvrsti i stabilni čelik međusobne tolerancije i ljubavi...

I još bih samo da ne duljim pod 5.što ako osoba ne želi oproštenje?U tom slučaju,treba s e tiho povući i dati ga u tišini i miru u srcu...Mi nikako ne može znati niti poznavati tajnu Božje svemogućnosti,ali ono što možemo i što je izuizetno važno-molitvom.... se sve može potići...stoga je bitno u toj tišini srca,molitvom se sjediniti s njegovim oproštenjem i vjerujte mi zaista ćete s e iznenaditi kakav ćemo rezultat postići...

Dragi moji ,hvala što ste mi se javili i pokušali pomoći u opraštanju ,nastojim slijediti upute koliko mi Gospodin otvara uši da čujem i koliko mi je srce spremno primiti ,grlim vas sve i neka vas Bog blagoslovi

Zašto nekad nakon obostranog oprosta, nakon početne radosti, ostane nekakav žal, praznina, udaljenost? Najbolje objasniti na osobnom primjeru.
Evo, baš ovdje na TT-u. Bilo je to davno, kad se još TT borio da nađe svoj kutak u www bespućima, kad je ovdje bilo puno više zalutalih ovaca ali i vukova. Najteže je bilo kad bi se netko predstavljao ovčicom a kasnije (nekad i prekasno) uočimo da je došao poklati janjce. Na takve smo znali i bučno reagirati, čak nekad i neodmjereno ali što je bilo najgore i sami među sobom iscenirati svađu.
Jedan naš dragi TT-ovac, koji je u to vrijeme puno i lijepo pisao, svjedočio svoju (našu) vjeru je isti tako upao u zamku zloga. Brzo se izvukao ali su ostale posljedice. Pravi rat forumaša a zalutala ovčica (?) je to još više poticala. Gotovo se ne želim ni prisjetiti tih nemilih događanja ali je valjda i Bog htio da je zbog tehničke greške forum TT "progutao" oko 6.ooo postova zajedno i sa svime tim. Mnogi su tu banirani na 7 dana među kojima i moj virtualni prijatelj koji se okomio na mnoge (posebno na mene) kji smo željeli spustiti loptu i smiriti situaciju. Odjednom su mu TT i mnogi "prijatelji" postali od najbolji sve najgore što mu se dogodilo u životu. I nestao je. Prošlo je ne 7 nego 7x77 dana a on se ne javlja. Što dalje mi se činilo da je on sve više i više bio u pravu, gotovo potpuno ako izuzmem nekoliko teških riječi. A, sve više i više mi se činilo da sam se ja ponio kukavički jer je ispalo da zbog mira u kući treba zažmiriti, na što ne smiješ ni trepnuti.
I onda jednog dana pp od neregistriranog korisnika. Bio je to on, svojim punim imenom, adresom, mob. telefonom, on koji mene moli za oproštaj za sve što je meni nažao učinio ili mogao učiniti. Slično je to učinio i prema adminu. Njegov dom, njegov telefon ... za mene uvijek otvoreni ako me put nanese ili bilo što budem trebao u životu što on može pomoći. Sve me to jako dodirnulo jer je i odlučio da nikad više neće pisati na TT-u kao niti na jednom drugom forumu. I ja sam zamolio njega za oprost i to odgovarajući na pp ali i u jednom dugom i intimnom tel. razgovoru.
Međutim, to je bio njegov jedini pp, nije više pisao, nije se više javljao. Sve je to dobro završilo ali kako sam rekao na početku, nakon početne radosti je ostao nekakav posljedičan žal, praznina, udaljenost.

BTB Damire.....i ja sam imala kroz život sličnih situacija...i istina je da se osjeća čovjek prazno nakon toga...a to je jer ne kontaktiraš više s njim...jer se ne javlja...da se izmijeni sve ono što obje strane nose ili osjećaju...

Koliko smo se samo puta nasli u situaciji,da na brzinu nadjemo grijeh svoga bliznjeg..kako smo samo brzi, da osudimo taj grijeh...
Spremni smo primjetiti sve slabosti svog bliznjeg,a da pri tome ne zelimo vidjeti svoje vlastite slabosti..BOG UZIVA U NASOJ RAZLICITOSTI,
a mi pravimo dramu..Pa i na ovom nasem TT,je dosta puta ...nanesena bol,mozda nehotice,mozda neznanjem,zabludom ili cak i svjesno..
Neki puta cak i nemamo osjecaj za grijeh,ili griznju savjesti...
ali razlicitost se primjecuje medju nama..Pa tako i jedna rijec,oprosti...
nije uvjek mocna,da izbrise sve i sve da zaboravi..
Nama je duznost da nadoknadimo stetu,ako osobe nema...nemoguce je nadoknaditi..Bog vise gleda na grijehe iznutra,a ne izvana..
Bog je spreman oprostiti grijeh onome,tko ga prizna i koji moli za oprostenje s cvrstom odlukom,nece vise grijesiti..i spreman je ciniti pokoru..Za taj sakramenat je bitno,
"priznati i prihvatiti svoju grijesnost,te ponizno zatraziti od Boga oprostenje"Trebamo biti uvjereni za misao,
KRISTA KAO OTAJSTVO MILOSRDJA..To Kristovo lice,
treba odkriti u sakramentu pokore..
POMIRITI SE S BOGOM JE PUT SAVRSENSTVA...

"NEMA MIRA BEZ PRAVDE,NEMA PRAVDE BEZ OPROSTENJA"

Evo kako je Damir ispovjedao,zelim i ja priznati griznju savjesti....
Zao mi je zbog "Samson",koji je bio kratko vrijeme,i sto je jos brze otisao..
Samson..zelim ti rosu Bozjeg blagslova,i molim te za oprostaj...

Mnogo uspeha u tvom poslanju i nasledovanju Isusa Hrista..
KRISTUS SE RODI...
ako ikada navratis da procitas,znaj da sam ti oprostila...!