www.tebe-trazim.com

Ponekad se čini da,kad me okružuju ljudi,kao da nisam dio njih.I što se ja više trudim približiti osiječam kao da im uopče nisam potrebna.Neobično, i katkad pokušam izvesti mali trik sama sa sobom (jednostavno prestanem pričati- isključim se polako iz razgovora)I stalno me prati osiječaj da sam drugačija od njih.I dugo sam o tome razmišljala i pitala Boga zašto?Kada mi je odlučio dati odgovor za vrijeme pričesti -pjevala se pjesma "svoju lađu..."dio:ti trbaš dlanove moje (moju molitvu za te ljude)moga srca ražaren plamen...samoču moju to me potreslo ,ali shvatila sam da Gospodin može djelovati i kad si negdje prisutan ,osječaš se viškom,i nemaš pono toga "svjetskog"za reči,samim time što si prisutan zračiš Isusa onima koji nemajo uši širom otvorene.

Postoji molitva:

Isuse, budi u svakoj osobi koju sretnem!