www.tebe-trazim.com

Međugorje.... subota 28. listopada 2006., negdje oko 9 sati naveče... topla noć s laganim povjetarcem, svuda uokolo mir i tišina, čuje se lagani žamor ljudi sa svih strana svijeta: Talijani, Portugalci, Slovenci, Amerikanci, Njemci, Hrvati, Bosanci, Francuzi, Kinezi...hrle k Crkvi Sv. Jakova na klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Jedni drugima se osmjehuju, domahuju, nijemo pozdravljaju...ali svi idu na večernji susret s Gospodinom...
I dok se Crkva puni do zadnjeg mjesta, odlučujem se ostati vani, sa južne strane.....klupe su popunjene...do zadnje...uokolo ljudi stoje i čekaju.

A gore na oltaru izloženo Presveto, Veličanstveno, obasjano svjetlošću svijeća, sa širećim zrakama svud uokolo..., a sve ostalo u polutami- samo lagano obasjano svjetlošću Mjeseca i rasutih zvijezda ponad tog milog Međugorskog tla...
Ostadoh po strani, zadivljena tim prizorom, lagano se pripremajući za susret s Gospodinom!

A onda, uz prve taktove anđeoske glazbe i riječi...Dođi Isuse, come Jesus, vai Jesu......tisuće duša ...stopljene u jednu...ponikoše zemlji..,neki pokleknuše, a neki i prostirući se pred Njegovom Svetošću......ne osta ni jedna duša na nogama....
Njegova Sveta Prisutnost...bijaše tu..On-Gospodin dođe ..među nas...gledajući nas s Ljubavlju i znajući svakog od nas pojedinačno...Više ne bijasmo Hrvati, Kinezi, Talijani,Česi....nikome to nije ni bilo važno....znali smo samo da smo djeca Jednoga Oca....to se tako urezuje u srca svih- jasnije od bilo kakve riječi....

U radosnom zahvaljivanju Gospodinu na tome spoznanju, podigoh glavu prema Presvetom Oltarskom Sakramentu i očima duše "vidjeh" Gospodina u svoj Slavi Njegovoj....
Prizor, viđen očima moje duše- nagna me na potpuno prostiranje na tlo uz želju da se pretvorim u zrnce prašine,... toliko sam spoznala svoju nedostojnost, a Njegovu Svetost, Slavu i Sveprisutnost... grozničavo sam šaptala:Abba, Oče-oprosti...ja nisam dostojna...Oče, operi me od grijeha mojih....jecala je moja duša....

A svećenici Njegovi, crni bijeli, žuti....smjenjujući se jedan iza drugog na oltaru..svaki na svom jeziku, a svaki svima prisutnima razumljiv-jer se govorilo Jezikom Ljubavi.... pozivahu Gospodina da ostane s nama u ovoj divnoj noći, noći u kojoj je Gospodin pohodio narod svoj...

U zraku se osjećala ta povezanost duša, ta JEDNOTA u GOSPODINU, za trenutak mi se učinilo kao da je sve živo prestalo postojati...kao da nitko nije disao, nije ni želio...nego samo želja...vapaj..da ovi trenuci nikad ne minu..duše su molile..Ostani s nama Gospodine....

A u pozadini tihe jesenske večeri, ispunjene blagoslovima i milošću...anđeoski akordi ... Hvala ti Isuse...thank you Jesus, grazie Jesu, danke Jesus,....učiniše da se osjeti i prisutnost naše Majke i njenih anđela.... nad Crkvom se spustio takav mir, a blagi šum povjetarca ....koji me pomilova po obrazu...učini mi se kao da me okrznu..skut njenog plašta...
Preplavi me mir, duboka zahvalnost i radost... radost susreta s Gospodinom, živim Gospodinom!
I kada sve utihnu...takav blaženi mir i radost zajedništva..isijavaše s lica i srca ljudi...raskajanost srca.. i primljena milost Ljubavi učiniše da se tamo negdje na "kraju svijeta" u međugorskom kršu...spojiše u nijemom zagrljaju Njegove ljubavi..srca jednog Kineza, Francuza, Hrvata, Talijana, Amerikanca, Njemca......Sve predrasude, ratovi zbog moći, neprijateljstva, mržnje, zavisti, prevlasti jednog naroda nad drugim, ekonomske moći, burze, .politike svijeta......učiniše se tako ništetnim, ispraznim, nevažnim... pred Njegovom Svetom Prisutnošću... pred Njegovom Svetošću, Božanskim Dostojanstvom i Milosrđem.
To je istinsko čudo Međugorja. Doživjela sam to čudo više puta...ali svaki put i iznova....drugačije...a opet tako jednako. Tamo u sjedinjenosti duša sa svih kontinenata..imamo svijest da smo tu svi jednaki i da bez obzira na rase, udaljenosti, različite kulture, civilizacije, vjerske opredjeljenosti, jezične barijere i dr....da smo svi samo ljudi od krvi i mesa..i da jedni drugima možemo pokazati da nam je stalo... da smo si važni, dragi..svi stvorenja jednog Stvoritelja.... i da će mo svojom ljudskom krhkošću. smrtnošću....jednog dana...svi se opet vratiti ....kući. A na tom putu povratka...kući.....svi smo zahvalni...na odmorištu-blagodati-milosti Božjoj- na tom zemaljskom vrletnom kutku Međugorja... gdje se punimo Ljubavlju....kako bi osnaženi i okrijepljeni...zakoračili dalje...

..alaj ti vera.. ČISTA PETICA.

netko je bio upitao kako braniti svoja uvjerenja, pa evo nam primjera kod Vikice, mudra a blaga, tako mozemo znati govori li tko istinu.
'A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena.'

..njoj je to kao tajnici međugorana to i dužnost..
..za to je i dobro plaćena..
..i za ovu , rotaciju u realnom vremenu..
..dobila je 10 sekvenci milosti iz vječnog vremena..

.sam.progl.tajnik međugorana
.naggar..

o dragi leo..priznajem zatekli ste me s ovim. pa me .. ja..ja jednostavno svjedočim ono što nosim u srcu, mislim da nije ni čudo..kroz koje boli sam prošla dok sam "umirala" sa svojim djetetom...i obećala sam Gospodinu...da ću svjedočiti Njega i Njegovu ljubav..Milosrđe Njegovo-dok sam živa..jer mi je dvaput darovao moje dijete i nanovo mene "rodio"-stvorio....i evo ponekad se pitam, baš i danas..jesam li možda ljudima dosadna s ovim svojim svjedočanstvima..eto.... hvala vam ..na ovim toplim riječima....a naggar dobri stari naggar..uvijek me nasmije

Nikad,nikad,nikada nisi,ne možeš i nećeš biti dosadna!Biti svjedok znači dati svega sebe, živjeti poruku Evanđelje,a ti jesi,živiš i svjedočiš za Njega!Kada govorim o svjedočenju,uvijek s e sjetim pok.Šagija i njegove civilizacije ljubavi-svaki vjernik u svojoj sredini mora na neki način ostvariti i živjeti ljubav Božju kroz živo svjedočenje,i kada bi to bilo tako brzo bi u svijetu bila stvorena civilizacija ljubavi.A ta ljubav kojom ti zračiš,kao što Leo kaže,mudra a blaga, jedino kroz takove ljude ovaj svijet može biti sigurniji,činiti se bratskijim i jedino kroz takove ljude kao što si ti,progovara živa riječ čovjekove nutrine,i ja osobno draga Vikice,u tebi vidim i ti to svjedočiš,"Primit ćete snagu Duha Svetoga, koji će sići na vas, i bit ćete mi svjedoci" (Dj1,8).Hvala ti za svaku tvoju izgovorenu i napisanu riječ!

[

..prvi put čujem da jedna žena kaže ..da joj se čini da je dosadna..
..sa svojim pričanjem...uvijek se osjećaju..zakinute..

..Kakva dosada??? ..na ovakav prekrasan lirski način...
..iznosiš sebe i svoj život..boli..sreću i milosti..otvoreno..

..zbog tvoga svjedočenja ..zaigrat će ...mnoga srca..koja su ..možda ..pomalo hladna...u dilemi..sumnji..neznanju..

..opet..Jura Stiblić "..ti zračiš zrake , kroz zrak.."
. ( ne mislim da si radioaktivna.npr.kao .vikicin izotop 123.)

mir nama

Vikice, naravno da nikom nisi dosadna sa svojim svjedočanstvima svi vole čitati tvoja svjedočanstva. Kad dođem na ovaj forum provo idem vidjeti da li je Vikica napisala novo svjedočanstvo, to me tako veseki i raduje!!!

dečki, hvala vam na ovim poticajnim riječima, eto baš kad sam mislila da malo "usporim" i pustim druge da više pišu ovdje... sad ste me...ponukali da nastavim dalje svjedočiti, doživljavam to kao Božji poziv-preko vas...pa hvala vam što ste to iznijeli tako otvorenog i iskrenog srca, Bog vas blagoslovio...meni je sve ovo i drago, ali i neugodno...jer svi ste vi ovdje svjedoci Isusa Krista, svako na svoj način...od svih vas sam ja puno naučila.i ljubavi dobila.. stoga svjedočimo, pišimo...da ne zachatavamo više temu--