|
Mt 4
1Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. 2I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. 3Tada mu pristupi napasnik i reče: "Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom." 4A on odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta." 5Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama 6i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen." 7Isus mu kaza: "Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" 8Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu 9pa mu reče: "Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš." 10Tada mu reče Isus: "Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!" 11Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.
zelim se nadovezati i pokusati vam prenijeti misli vlc damira koji je kao doista izvrstan propovjednik i ovaj put bio nadahnut nedjeljnim evandjeljem, te uspio i u meni proizvesti svojevrsni osobni osvrt na isto:
- nije slucajno da Djavao Isusu prilazi upravo nakon njegovog krstenja na rijeci jordanu. tamo je Isus dobio svoj identitet, potvrdu, tamo smo culi: „ Ovo je sin moj ljubljeni koga sam odabrao!“ - i mi smo dakle, vjerujem, svi iskusili da kusnje i napasti dolaze nakon sto se opredijelimo za dobro. Djavao pokusava dok smo jos „svjezi“ omesti nas na nasem putu rasta u vjeri, u nasoj odluci da Gospodinu damo prvo mjesto u svom zivotu.
1. kusnja - Isus je dakle u pustinji, moli, posti…i Djavao tada dolazi, iskusava. - ja bih dodala kako nije slucajno niti to da nam Djavao prilazi kad smo nadomak ostvarenja cilja koji nas vodi k Bogu, koji nas potvrdjuje pred Njim. Kako Isusu pristupa pred kraj posta, tako i nas najvise napada kad smo najblize nasem putu do Cilja.
mogli bismo ovo nazvati jednim od najsvetijih dijelova Sv Pisma. zasto? zato sto za ovu zgodu nije bilo svjedoka, kao sto je bilo za sve ostale koje su nam prenesene ( od rodjenja do pocetka djelovanja, za silna cudesa, za muku…). ovo je dakle sveto, jer Isus tu apostolima i svima nama, podastire svoju intimu, svoj intiman dozivljaj - kome nitko drugi nije bio nazocan! On eto nalazi za bitno da ga s nama podijeli. njime nam govori, upozorava, na koji nas sve nacine Djavao kusa.
Djavao ( diabolo = djelitelj) je taj koji ne podnosi jedinstvo, sklad, on uvijek nastupa tako da podijeli i unisti. pristupa Isusu i govori mu da zasto ne bi kad je toliko gladan pretvorio to kamenje u kruh?! On zna da Isus to moze i zna da Isus zna to isto.
„Kamenje u kruh!“- navodi ga da pusti ono duhovno i gleda ono zivotno, materijalno! i nama to svakodnevno govori. govori nam kako je ludo trositi vrijeme na sv. Misu, na molitvu, trsiti se biti dobar, razumjeti poziv na svetost, osmisliti svoj zivot kao odaziv tom najvaznijem pozivu koji nas vodi k Cilju. govori nam kako je covjek od tijela i normalno ja da misli na njega, te je slobodan da udovolji svakovrsnoj svojoj gladi, svojim zeljama, prohtjevima, jer smo obicni ljudi, od krvi i mesa, nista vise.
a Isus mu odgovara: „ne zivi covjek samo o kruhu nego o svakoj rijeci sto izlazi iz Bozijih usta!“ – ne mozemo zivjeti samo od materijalnog, tako istina prezivljajvamo, ali ne zivimo. zivot je u slusanju rijeci,gladovanju za njom i blagovanje iste, to je zivot u punini na koji smo pozvani.
- ova kusnja je i moguci napad kroz nase egzistencijalne potrebe, kroz sve sto nam je svaki dan nuzno potrebno…i Djavao doista dobro zna kako ce mnogi vec tu prvu bitku izgubiti…zato tu gdje smo najizlozeniji, tu prvo napada.
Isus je mogao pretvoriti kamenje u kruh, no to ne cini. ne suradjuje s Djavlom, ne prihvaca njegove prijedloge, ne dopusta da bude po njegovome, opredjeljuje se za Bozju volju. A Bozja volja je i kruh, ali ne na prvom mjestu.
Isus taj kruh itekakako obilato umnaza u ev. zgodi kad s pet kruhova nahrani pet tisuca ljudi. ali Isus pokazuje nacin na koji se kruhu pristupa, kada se kruh blaguje: prvo se lomi rijec, onda ide zahvala i pomirdba i tek tada ide blagovanje(Iv 6, 1-15). Isus postavlje prioritete, ispravan redoslijed.
nakon svega, mi taj umnozeni kruh i danas blagujemo u svetoj misi, i to istim tim redoslijedom - liturgija pomno prati ovu Isusovu uputu. i Isus kao da se izruguje onoj prvoj kusnji Djavla, kad toliko godina poslije i nama danas u svakoj Svetoj Misi umnaza kruh kojim nas siti. nije bilo po Djavolskom, bilo je po Bozjem.
2. kusnja – Djavao nakon napada s materijane strane, napada ono duhovno… podla i lukava kusnja - ne libeci se nasih svetinja, Djavao se sluzi Svetim Pismom, i kaze Isusu da se slobodno baci jer da stoji zapisano kako ce ga andjeli pratiti na svim njegovim putevima, jer im je tako zapovjedjeno. Ps 91,11. Djavao zapravo ovako nagovara:“ uzdaj se u tu zapovjed, slobodno se osloni na nju, ti joj dadni novo tumacenje , kroji po svome Bozju rijec, tumaci kako tebi odgovara.“ - no ta se odredba odnosi na one koji su u Hramu, ne na one izvan njega…one koji su u Bogu…
Psalam 91 nosi ime „Pod Bozjim okriljem“ – a to je samo onaj koji slijedi volju Bozju i koji ju vrsi. a ne vrsi ju onaj koji je ohol, koji sebe postavlja za kralja, koji si prilagodjava okolnosti zivota tako da mu nista ne fali, koji mozda i dodje nedjeljom na misu, ali je preko tjedna tako samodostatan, da si je slobodu za koju vjeruje da mu je dana, jer i to pise (!), odlucio tumaciti tako da moze sve i svasta.
Djavao racuna i na nasu oholost, racuna da cemo se pozeljeti dokazivati sebi i drugima… Isus jednostavno odgovara:“Ne iskusavaj Boga svoga!“
Djavao ce se dakle posluziti i nasim svetinjama, nasim znanjem i onim u sto vjerujemo, samo ce to drukcije zapakirati…dati svemu jednu novu notu, svoju osobnu na koju i nas poziva, jer zna kako smo danas svi bolesni od toga da moramo biti posebi, uocljivi, zelimo se isticati, cesto pod svaku cijenu. On kaze kako si slobodan da i Bozju rijec tumacis kako hoces, iskrivljuje pojam slobode koja nam je darovana, nudi nam svoje vidjenje, ali njegova je sloboda uvijek lazna, jer nas jedino vodi u grijeh i otudjenost od Boga. zato nam je ta „sloboda“ i prikazana uvijek toliko pozeljnom, jer Djavao vrlo dobro zna sto njome gubimo.
3.kusnja – Djavao Isusu nudi sva zemaljska kraljevstva u zamjenu za to da mu se nicice pokloni. i on doista ima vlast nad zemljom, ali Bog ima i nad nebom i nad zemljom. Djavao i nama nudi ta ista kraljevstva, i pri tome nije bas da laze. doista, svi mi oko sebe imamo ljude koji ni izdaleka ne zive po Bozjem i nista im ne fali. dapace, bas im je dobro. Djavao dakle nije lagao, niti nama, niti Isusu, on samo ne govori potpunu istinu. On nam nudi da budemo kao Bog. racuna da cemo se polakomiti, racuna na nasu oholost, na sebeljublje, na sve one nacine kojima smo spremni zakraljevati sobom ili drugima.
On Isusu kao da kaze: „u redu, vidim da su duhovan covjek, vidim da znas sto su tvoji prioriteti, tvoje svetinje, ali ne bi li ti bilo bolje da i mene malko poslusas?... ne bi ti bilo lose, i tako bi uostalom svima bilo dobro, svi sretni i zadovoljni!... ja ti ostavljam da vjerujes u sto hoces, ali daj i mene malo ukljuci, daj da se dogovorimo!“ - nudi kraljevstva, nudi diobu moci, nudi kompromis…
no s Djavlom nema kompromisa! on zapravo zeli uci na mala vrata. pod krinkom dobroga nagovara nas na zlo, trazi od nas da svojim malim kompromisima, brizljivo zapakiranim u celofan dobrog djela, pripustimo zlo u svoj zivot. i to je onda njegova pobjeda! badava nam tada i polozeni ispiti nad prve dvije kusnje, jer smo pali, i nista od „diplome“.
i nama Djavao govori: „imaj ti svoju sv.misu, svoje molitve i svoje poboznosti, i to ti je sasvim dosta. vec te to cini dobrim vjernikom. ne treba ti jedno dijete vise, jer tko zna kako ce se ono patiti u ovom ludom svijetu. jedino rjesenje je abortus! - jednako kao i za onu djevojku koja je jos tako mlada, i unistila bi si sada zivot brigom o djetetu, ta i ona je sama dijete! ako si dobar covjek, dobar krscanin, neces dopustiti starom ocu da se pati, pomoci ces mu da umre ranije i bez boli. neces biti krscanin svih sedam dana u tjednu, pa mogao bi time nekoga prozivati i uvrijediti, dovoljno je da si nedjeljom u crkvi, tamo nazocan. neces nikoga opominjati i ukazivati na lose, jer postujes njihovu „slobodu“, i zlo koje cine i nije tako veliko kad ga i svi ostali cine…“
kad Isus odgovara "ta pisano je Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom sluzi!" on izricito govori kako nema mjesta kompromisu! ici u bilo kakav dogovor sa Djavlom znaci popustiti i pasti na ispitu, i upravo kompromis mu je najsladja pobjeda. svaki kompromos je dioba unutar sebe i razdor koji se ocituje i na van. nije li onda lako prepoznati od koga ta razjedinjenost dolazi?
Isus nam pokazuje kako nas ceka isto sto i njega - da ce kusnji biti, ali da ce one i proci. jedini ispravni put je da vrseci Bozju volju, te cvrstom vjerom ali i odlukom da ostanemo na Bozjem putu, stignemo do cilja.
sto se dogodilo kad je Isus prosao kusnje? - ovo: " I gle, anđeli pristupili i služili mu." i doista, nije li upravo tako, da svaki put kada ustrajemo Bog nas potvrdjuje svojima?! Svaka kusnja je vrijedna toga.
|
Login
FAQ
Chat
Traži
koji se tobom posluži
)da u