www.tebe-trazim.com

Ako doista spoznas samog sebe imaces itekako dobrog razloga da budes sretan, ......vidjeces da nisi SAM,
tj.bjezeci, ne bjezis samo od sebe, nego i od Njega.
Kusaj,..... UCINI SUPROTNO,....... itekako se isplati!

Tako je..hvala Bogu pa nikad nismo sami..Čak i kad smo usamljeni, osamljeni, ostavljeni...Kad smo nekog izgubli svojom krivnom..Ili kad nam smrt otrgne voljenu osobu...I dalje je ta osoba s nama, iako je za sad ne vidimo...

I unatoč nekim tugama koje su kod nekog nazočne više, kod nekog manje - u dubinama našeg srca uvijek neka bude Radost...

..Prije nekoliko godina sam pročitala divnu knjižicu "Dobra sreća" koju je napisao Stjepan Lice..Uvijek me se dojmio kratak tekstić gdje on piše o bolima..O tome da postoje neke boli koje nije moguće nikad preboljeti..A ipak, unatoč tome, ići uspravan i dostojanstven kroz ovaj život..I ipak biti i radostan, iako nikad nećeš preboljeti neke boli..

..Znate, i ja mislim da je tako..Mislim da se neke boli nikad ne mogu preboljeti...Ali da je unatoč tome moguće biti sretan čovjek...Jer najvažnije je znati da ovo ionako nije vječni život..Ovdje smo na putovanju, ovdje ništa nije konačno..Ni naš gubitak niti naš dobitak...Ali kad smo s Kristom..Kad živimo po Njemu i u Njemu..Ma tad će se naše zemaljske tuge i gubici u Nebu preobraziti u beskrajnu Radost i Milinu... A ovdje na Zemlji ćemo imati Njegovog Duha Utješitelja koji će nam dati snage da ustrajemo do kraja ovdje na Zemlji..Da izvršimo svoje dužnosti unatoč boli koja tinja negjde u nama... Različite to mogu biti boli...(ovaj put mislim na boli srca i duše, ne boli tijela)...
Nisam za sad mnogo patila u životu niti tugovala..Ali unatoč tome sa mnom putuju neke male boli koje ne prolaze niti uz mnogo molitve..I unatoč tim bolima - ja mogu biti sretna....
Moje su boli male, ali ipak i na temelju njih mogu zaključiti kako li je tek onima koji nose boli koje bole više..jače... O, predragi moji, znajte da je sve to privremeno..Možda ćete ovdje na zemlji zauvijek osjećati neku tugu i bol (posebno ovdje mislim na one koji su izgubli svoje bračne drugove ili djecu), ali znajte da će vam Isus uvijek dati svog Svetog Duha Utješitelja... Uvijek Ga zovite da vas vodi kroz sve vaše dane...On će vam dati snage da budete nasmijani i radosni za svoju dječicu i za sve druge koji će vam biti na životnom putu..Uvijek Ga molite da vam pomogne...A i vaši dragi koji su sad u Nebu i koji vam silno nedostaju ovdje na zemlji - znajte da vas i oni i dalje jednako (i još više!!!) ljube i da ne žele da plačete i tugujute za njima..Jer njima je lijepo i oni vas čekaju...Otišli su vam zajedno s Isusom pripraviti mjesto!!


A one neke laganije tuge koje prate poneke ljude...Te neke boli koje su ipak našle svoje stalno mjesto u jednom dijelu naše duše...Ali koje nas ne truju i koje ne ugrožavaju našu vjernost Kristu i čvrstu uvjerenost da smo stvoreni za Radost (već i na ovome svijetu) i da nas naš Otac neizmjerno ljubi..I s takvim nekim specifičnim bolima možemo biti radosna djeca Božja...One nam ne smetaju na našem putu prema Nebu..Uvijek je Ljubav Božja veća od svake naše tuge...A jednom ćemo svi zajedno ući u Nebeske dvore, u Nebeski grad i tamo ćemo živjeti onako lijepo i sretno kako sad možemo samo naslutiti...

SAMO PRIMJEĆUJEM DA SAM ŽIVA IAKO ME NEMA...BOG VAS BLAGOSLOVIO!!!!!! I OPET SAMO DA VAM KAŽEM VOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOLLLLLLLIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIMMMMMMMMMMMMMMM VAS SVE!!!!

I MI SVI TEBE i sto nam se ne javljas

LJUDI BOŽJI!!!!!! NEKA VAS BLAGOSLOVI MILOSRDNI BOG I USLISI VAŠE MOLITVE.....

U mojim si molitvama....