www.tebe-trazim.com

Meni više fakat ništa nije jasno...
od svega pročitanog ja sam imala problema što je dopuštenu u braku, a što nije...usrećiti svoga supruga ili mu odbijati nešto što želi i on i ja.
išla sam ja na ispovijed zbog toga i bila vraćana odnosno upućivana da je normalno u braku darivati se...darivati se jedno drugome, usrećivati jedno drugo...i onda sam ga ja zasipala pitanjem...smijem li to...smijem li ono..on je rekao da smijem sve što želimo ako to činimo iz ljubavi i da usrećimo drugu osobu...onda sam se pozivala na neke djelove Biblije i stavove razne...on me je pitao da si predočim situaciju gdje odbijam muža zbog toga, gdje sam skrupulozna....on nije zadovoljan, nisam ni ja, ispašta cijela obitelj i narušava se odnos...pita me što je bitnije??? cjelokupan odnos u obitelji ili određeni položaj u odnosu? što je veći grijeh? nezadovoljstvo u obitelji, pa svađe ili imati odnose kako želite i kako vam paše...pa nije svatko isti...ako ja želim i muž isto...gdje je problem...Bog želi da se volimo i uživamo u ljubavi, ne vidim zašto to cjepkat na dozvoljeno i nedozvoljeno ako se oboje želite darivati jedno drugome na način koji volite...

Razumijem ja vrlo dobro o čemu pričaš kassi i ja sam s tim imala dvojbi.
Ako vas međusobno nešto raduje i po meni je to OK, al dal je po tebi OK ako tebi savjest nešto nalaže, a partner inzistira na tom (evo konkretno moje prijateljice imaju s tim problema), što onda?
To ne veseli ženu al veseli muškarca ili obrnuto.
Zar je ljubav prema partneru inzistirati na nečemu što on ne želi???
Dal po cijenu "mira u kući" treba sebe zanjekati i popustiti željama partnera.
Ja mislim da ne treba.

Isto tako kad se dvoje ljudi vole pravom ljubavlju sve je stvar dogovora.
Ne vidim zašto bi se moj partner ljutio ako mu kažem da mi nešto ne paše, a i obrnuto zašto bih se ja ljutila ako njemu nešto ne paše.
Pa najvažnije je da se volimo zar ne....

Istina ljudi znaju zastraniti u skrupuloznost, al opet mnogi smatraju da kad stupe u brak onda je sve OK i sve dozvoljeno.
Znači li to da ako mene i mog muža raduju neke perverzarije, da je i to dopušteno.
Konkretno znam mnogo parova koji gledaju "filmove za odrasle" da si kao osvježe seksualni život???
Jel i to OK ako nas to oboje raduje???? - sad malo karikiram.

Da se razumijemo ja nisam neka aseksualna osoba, koja ima slab libido ili nešto sl.
Ranije nisam niti obraćala pozornost na sve ove stvari o kojim sad pišem, ali jednostavno savjest sad diktira drugačije i ja se u skladu s tim i ponašam, a živi sam svjedok da se moj bračni seksualni život nije nimalo narušio, čak štaviše sve je sad mnogo, mnogo ljepše.

Ljubi i čini što hoćeš

Vidiš, mislim da po cijeni mira u kući nekad treba učiniti nešto što ti i ne paše...ljubav je više davanje nego primanje i to nije nijekanje sebe već pokazivanje ljubavi i kada je teško...možda pretjerujem, ali sjetim se svoga slučaja kada me je muž nešto pitao da li bi htjela, a ja ostala šokirana (nije ništa bolesno ) i ja odmah provincijalu koji je u mojoj župi na ispovijed s pitanjem....pitao me je da li ga volim i tako prihvaćam...rekla sam da da..da li želim da bude sretan...želim..i???...eto odgovora.....
inače je taj svećenik držao predavanje na jednom velikom susretu za neoženjene i neudate (išla sam na to prije braka dok sam još bila prijateljica mužu)...doduše mene muž nije više to molio jer je vidio da mi se ne sviđa...ali ako bi mu bilo bitno i ako bi ga i time mogla usrećiti, pokušala bih


možda neke stvari ni njega ne vesele, a mene jesu, pa će učiniti da ja budem sretna...mislim na situacije općenito u braku...
pri tome ne mislim na takve filmmove ili neke ne daj Bože sprave i šta ja znam što sve mogu izmisliti...kad bi nas to radovalo radilo bi se već o problemu ...mislim na van standardnog odnosa;-)...no unutar normale...hehe, ne znam kako da kažem, i ovo mi je previše

Ufff cure ja imam dijete kuci al sam se zacrvenjela , salu na stranu....ne gledam na odnos u smislu dozvoljeno nedozvoljeno....mislim da mi svi imamo u glavi neku predstavku o onome sto je moralno a sto ne i da to vecina nas zna... ja smatram da je u odnosu izmedju muza i zene dozvoljeno ono u cemu oni uzivaju dok god to nisu perverzarije i dok god takav vid odnosa ne iskljucuje zacece...ukratko da oralnom seksu ali kao vidu predigre...



http://66.102.9.104/search?q=cache:JVbx ... d=11&gl=ba

evo jedan link na tu temu

Ali čovjek je Boga stvorio kao kreativno biće, i od njega očekuje da bude kreativan. Ako čovjek može biti kreativan dok slavi Boga tako što stalno smišlja nove pjesme i shvalopjeve, zašto ne bi bio kreativan i kod spolnog iskazivanja ljubavi prema bračnom partneru?
Čuo sam za slučaj žene koja je imala operaciju i prilikom misonarskog položaja bi trpila teške bolove. Ali njoj i njenom mužu je svećenik rekao da je misionarski jedini dozvoljen položaj i ona preko 10 godina nije mogla imati bezbolan čin ljubavi, dok joj netko drugi nije drugačije objasnio. Naravno, ovo nije tipičan primjer, navodim ga kao primjer loše posljedice do koje može doći kada određeni svećenici ili teolozi uzimaju sebi za pravo tumačiti seksualnost dodajući stvari koje Crkva nikada nije rekla.
Zašto bi se moralo gledati u oči? Pa većina ljudi kod ljubljenja žmiri, a ljubav vodi u mraku.

"Ljubi i čini što hoćeš." U pravu si, ipak je tu ljubav najbitnija. Mislim da je kod nedoumice najbolje molit Boga da ti pokaže ispravan put.

Kako smo ipak na neki način, zachatali temu koja nosi sasvim drugi naslov,negoli se raspravlja,i na taj način "odlazimo" od izvornog autorovog postava,sve Vas pozivam na dio koji je za to određen,te se nadam da nisam uzurpirao moderatorsku funkciju...

http://www.tebe-trazim.com/forum/viewto ... 4640#44640

Hmmmmm...
POTPISUJEM
X

Opet se slažem s tobom.

Najbliži mi je Zozyn stav u ovoj temi.
Smatram da neke oblici seksa, poput analnog - NIKAKO ne mogu biti normalan i dopušten oblik iskazivanja ljubavi - pa kakvo je to iskazivanje ljubavi, po meni je to užasno nemoralno i ružno, nema mi nikakve veze s čovjekom.

Što se tiče oralnog načina, vjerujem da nam tu odgovor daje naše srce i savijest. Za nekoga to vjerojatno nije grijeh.
No, za mene je i to nedopustivo i mislim da će uvijek tako i ostati - ja to za sebe osjećam grešnim i potpuno suvišnim.

Mislim da je jako teško biti u braku s osobom koja živi svjetovno (netko je jako lijepo pisao o tome) - pogotovo je teško postići ravnotežu na seksualnom području... Divim vam se, sve vi divne supruge koje i na tom području svjedočite svoju vjeru!!

u većini toga se slažem s tobom , osim što ja oralni ne smatram nedopustivim i grešnim, samo ako je predigra , odnosno ako se time ne izbjegava potpuni odnos tj. mogućnost stvaranja novoga života...

prije braka nisam bila sigurna u to, no nakon seminara za neoženjene, seminara fra V. Frkina, razgovora sa svećenicima... promijenila sam svoju bojazan da je to grijeh.

BTB