Zlatko napisao:
Stvar se sama nameće.Ovo je moje misljenje.
ČITAJ PAŽLJIVO.Ovo mi je došlo na srce.
........................................................................................
Nitko od mojih nije spoznao ovaj grijeh.
Ja sam ga spoznao i tu sam da ga slomim.
A što ako ga ja ne slomim i ne ispovjedim?
Tko će poslije moje smrti opet spoznati takav grijeh.
Tko će se nači dostojan da moli i da ispovjedi te grijehe?
Hoću li i ja ispaštati kao moji preci jer nisam poduzeo ništa a bilo mi je dano.
[b]Hoće li i moji potomci ispaštati zato što ja nisam slomio ono što sam mogao a znao sam i kako i što treba slomit.?!Bog mi nije otkrio sve,ali otkrio je dovoljno da se ja pokrenem.
Jer nebi takve misli došle od onoga zloga (to mu ne ide u prilog).
Znači došle su od Boga.
On zeli da ja reagiram.[/b]
..........................................................................................................
Moji nitko ne vjeruju da takvo sto postoji osim mame.
Tko će drugi ako ne ja.Dugo sam odgađao početak moljenja Brigitinih molitava za spas duša.Svaku večer prikazem te molitve za pokojne iz mojih loza.
Gospodine hvala Ti na tome što si baš meni otvorio oči i sto si bar mene odabrao iz moje obitelji da se ja obratim.
Ni sam nisam svjestan kako sam ovo gore sročio.
Valjda me nadahnuo Duh Sveti.Bog je tako divan i velik.
On progovara kroz našu savjest.
Nadam se da znate da sve one misli koje vam dolaze sa posebnim mirom i blagošću dolaze od Boga.sve ono negativno i loše sto vam nekada okupira misli dolazi isa nemirom je od onoga drugoga.Tako ćete prepoznati što je od Boga a što od zloga.
BVB.

Svaka čast Zlatko! Osjeti se da kroz tebe progovara Bog.
''Tko ima uši nek' čuje.'' Sve što si rekao meni je prolazilo kroz glavu i kroz srce prije par dana, upravo te riječi su mi i bile povod da potaknem ovu temu i stavim je na post. Iako mi nije baš nešto ugodno bilo, ali eto. Sve u svoje vrijeme tj. u Božje vrijeme i Božji način dođe do izražaja i na vidjelo.
Ponekad Bog odabere one koji su mu odaniji da otvore oči drugima koji su duhovno slijepi, a životno nesretni. Zato ja kažem svatko ima svrhu na ovome svijetu.
Zašto se meni baš u najteže vrijeme u životu postavilo ovo pitanje, zašto? Očito s razlogom. Bog ti uvijek daje odgovor na svako pitanje samo trebaš otvoriti oči i srce. Zato, kao što kaže imenjak moj, nemojte se bojati suočiti s time. Nije to sramota, to je blagoslov. Bog ti pruža priliku da uvidiš upravo ti što ne valja, tko zna tko će opet u tvojoj obitleji to uvidjeti, a do tada se može dogoditi puno toga i mogu pasti mnoge žrtve.
No, treba razumijeti i one koji u to ne mogu povjerovati odmah i sad, kao što je naša draga prijeteljica Patientia. Zašto bih na silu nešto morala prihvatiti k srcu ako za to još nije vrijeme. Bog će u svoje vrijeme i način poručiti svakome ono što je za njega potrebno. Isto tako, ako te Bog nije odabrao da ovo uvidiš i vjeruješ u to, to niti ne moraš niti hoćeš. Zato ne treba na silu nešto uviđati ako ne možeš to uvidjeti i ne treba se bojati, sve dok se utječeš Bogu ne može ti ništa biti, a ono što je potrebno da spoznaš to ćeš spoznati kad tad.
Isto tako, nismo se mi ovdje slučajno zatekli da razgovaramo o ovoj temi, baš ovih dana i baš ove osobe. Mi smo odabrani i to je Božji plan. Sigurno postoji razlog zašto baš mi i zašto baš ova tema. Kroz to na Bog želi nešto reći. Citat imenjaka Zlatka da :
''On progovara kroz našu savjest''..je toliko točan i istinski, jer Bog je u nama i djeluje kroz nas, samo ga mi potiskujemo svojim nedjelima i grijesima, a kad smo čisti on se budi.
Moram priznati da ova gore pitanja koja si je postavio Zlatko jesu pitanja koja si postavlja svatko tko se nađe u toj sitauciji da se preispituje o grijesima predaka. Da pitate sve osobe koje su prošle kroz ovo, zasigurno bi odgovorile da su si postavile bar 80% od ovih pitanja.
Postavlja se pitanje kada se čovjek zapita ili mu dođe na pamet da baci pogled unazad na djela svojih predaka. Ili se ponekad zapita, iako ih nije poznavao, ni vizualno ni emocionalnoniti u kojem smislu, kakvi su bili moji preci, kako su živjeli, jesu li bili uspješni, pošteni, kradljivci, preljubnici, zlobnici ili dobročinitelji?
Ovakva pitanja si čovjek uglavnom postavlja kad si dubinski ispituje savjest. Što to znači dubinski? Zna da je pravedan, dobar, discipliniran, dobročinitelj, nikome nije napravio neko zlo, normalno grešnik je, ali reklo bi se sitni, svi mi griješimo -mišlju, riječju, djelom i propustom), no postavlja si pitanje zašto se njemu događaju tako strašne stvari, zašto ga koči u životu, sve ide nizbrdo, a on se toliko trudi i na pošten i Bogu odan način predaje. Uglavnom čujem i oko sebe neke dobre ljude koji kažu: ''Ma pogledaj one kradljivce, prevarante, državu su pokrali, otimaju, upliću se u tuđe brakove, potplaćuju, kupuju ispite, uništavaju tuđe živote, A NJIMA NIŠTA..a ja se bojim mrava zgaziti i nikom ne nanosim zlo...pa pogledaj događaju mi se stvari kao najvćem koljaču''. Upravo je to simptom da nešto nije u redu, ne sa tobom, nego sa nekim drugim s kojim imas ikakve veze. U toj situaciji se čovjek zapita, pa je li to moguće?
Što bih rekao cijenjeni prijatelj Zlatko ''Stvar se nameće sama po sebi''
Ovakvim svjedočenjem i iskustvom jedni drugima pomažemo i otvaramo oči kako bih uvidjeli postojanje ''neokajanog grijeha'', te se tako riješili tereta i krenuli naprijed radosni u život. Stoga, hvala svima koji doprinose širenju istine i upozoravaju na postojanje grijeha. Jaoo onima koji ne znaju da su u grijehu, a pate.
Hvala i Zlatku na njegovom iskustvu koje je nesebično podijelio s nama. This is a blessing. BTB i BVB