IMHO, zaljubljenost može biti čak kontraindikacija za vezu/brak, pogotovo ako je suviše strastvena i luda. Posve prirodno je osjećati žudnju (eros) prema nečemu što smatramo dobrim. Ali žudnja je prilično sebična, čak i kad je usmjerena prema Bogu... Ako se između dviju osoba ne razvije istinsko prijateljstvo (philia) i ona nesebična, Božanska ljubav (agape) - takve veze prije ili kasnije propadnu.
Brak bi trebao biti utemeljen na jednoj razumskoj i slobodnoj odluci, i na potpunom povjerenju onih koji u takvu vezu stupaju. Povjerenje pak može postojati samo između osoba koji se jako dobro poznaju i među kojima postoji istinsko duhovno i tjelesno zajedništvo:
"U braku smo već deset godina. Sad znam što znači u potpunosti živjeti za nekoga kao i to što znači živjeti s čovjekom koga najviše volimo. Smatram se veoma sretnom, tako sretnom da se to riječima ne može izraziti, jer ja sam svome mužu sve u životu, a i on sačinjava čitav moj život. Nijedna žena nikada nije svome mužu bila bliskija od mene, niti je u tolikoj mjeri bila kost njegove kosti i meso njegova mesa. Nikada se nisam zasitila društva moga Edwarda, niti se on mene zasitio - jednako kao što nam nikada ne dodija kucanje naših srdaca što nam kucaju u grudima; tako smo i mi vječito zajedno. Kad smo zajedno, osjećamo se slobodni kao da smo u samoći, radosni kao da smo u društvu. Povazdan pričamo; naš razgovor je tek življe i glasno razmišljanje. Sve moje pouzdanje oslanja se na njega; sve njegovo povjerenje posvećeno je meni; naravi su nam na vlas srodne, pa iz toga proizlazi savršena sloga." (Jane Eyre)
I za kraj, evo nekoliko važnih uputa o prijateljstvu iz Filoteje, Sv. Franje Saleškog:
17. O prijateljstvu, u prvom redu onom lošem i površnom
Ljubav je prva među strastima duše; ona je kraljica svih stremljenja srca, sve u sebe pretvara i oblikuje nas po onom što ljubi. Dobro pazi, draga Filotea, da ti srce ne stremi zlu, jer ćeš odmah i sama opakom postati. Prijateljstvo je najopasnija od svih ljubavi, jer sve druge ljubavi mogu postojati a da se ne dijele s drugim, dok prijateljstvo upravo na tome počiva i gotovo ga je nemoguće s nekom osobom uspostaviti a da se u neku ruku ne postane i sudionikom njegova života.
...
Po množini različitih odnosa, prijateljstva se onoliko razlikuju koliko dobra koja se razmjenjuju; ako su to lažna i isprazna dobra, i prijateljstvo će biti isprazno; ako su dobra prava, bit će pravo i prijateljstvo; a što su dobra izvrsnija to će i prijateljstvo biti izvrsnije.
....
18. O ljubakanju
Kad takvo nestašno prijateljstvo nastane među osobama različita spola a one ne kane sklopiti brak, nazivamo ga ljubakanjem; no, s obzirom da je riječ o svojevrsnom nedonoščetu ili pukoj sjeni prijateljstva, ne možemo ga ni nazvati prijateljstvom ili ljubavi, zbog njegove silne ispraznosti i nesavršenosti. Ipak, zbog njih muško i žensko srce ponekad ostaju zapletena i zarobljena ispraznim i bezumnim čuvstvima koja počivaju na takvim površnim vezama i sitnim čarima o kojima sam malo prije govorio. Iako se ove bezumne ljubavi u pravilu utope u putenosti i besramnoj razbludosti, to zasigurno nije prvotna nakana onih koji se u takve veze upuštaju; jer da je tako, ne bi to više bilo ljubakanje nego očita bestidnost. Ponekad zna proći i više godina prije negoli se među osobama zahvaćenima tim ludilom dogodi povreda čistoće tijela, a dotad se one naslađuju željama, čežnjama, uzdasima, udvaranjem i sličnim ispraznostima s raznim nakanama.
...
Sva su ta prijateljstva loša, luda i isprazna. Loša su jer se na kraju uvijek pretvore u puteni grijeh i zato otimlju ljubav i srce Bogu, ženi i mužu, već prema tome kome ona pripada; luda su jer su bez osnove i razloga; isprazna zato što ne donose nikakvu korist, čast ili zadovoljstvo; naprotiv, trate vrijeme, dovode čast u pitanje, a pritom ne pružaju drugog zadovoljstva osim tjeskobne želje i nade, a da čovjek ne zna što zapravo hoće i za čim ide. Takvi bijednici uvijek misle da u njihovim međusobnim ljubavnim izjavama ima nešto poželjno, no ni sami ne znaju što bi to moglo biti; zbog toga im je želja nezasitna i stalno im tišti srce nepouzdanjem, ljubomorom i nemirom.
...
Biljka aproxis plane ako joj se vatra samo približi: isto tako i naše srce, čim mu se približi duša koja izgara od ljubavi za njega, plane ljubavlju prema njoj. Da, možda mogu i planuti, ali ne baš tako žestoko, reći će netko. O, kako se samo vara! Oganj ljubavi mnogo je jači i žešći nego što to izgleda; kad pomisliš da je skočila samo iskra, za tili ćeš čas zaprepašteno shvatiti da ti je vatra zahvatila čitavo srce, u pepeo pretvorila sve tvoje odluke a dobar ti je glas nestao u dimu. Mudrac kliče: Tko će žaliti krotitelja zmija ako ga zmija ugrize? (Sir 12,13)
...
19. O pravom prijateljstvu
Svakom čovjeku, Filotea, iskazuj ljubav, veliku i iskrenu, ali prijateljstvo sklapaj samo s kojima možeš razmjenjivati krijeposne stvari; a što uzvišenije budu krijeposti to će i prijateljstvo biti savršenije. Bude li se vaše prijateljstvo temeljilo na razmjeni spoznaja s područja znanosti, ono će svakako biti vrlo pohvalno; a bit će to još više ako mu u središtu budu krijeposti kao razboritost, samozatajnost, jakost i pravednost. Ako je pak u žarištu vašeg prijateljstva međusobno poticanje na ljubav, pobožnost, kršćansku savršenost, Bože, kako li će ono dragocjeno biti! Bit će izvrsno jer od Boga dolazi i Bogu smjera, jer vas sam Bog u njemu povezuje, i vječno će u Bogu trajati.
....
20. O razlici između pravog i lažnog prijateljstva
Evo dakle, Filotea, velike opomene. Otrovni med iz Herakleje po svemu nalikuje zdravom: opasno je pogriješiti pa umjesto jednoga uzeti drugi ili uzeti od jednog i drugog, jer to što je pravi izbor ne priječi štetnost onog drugog. Čovjek mora paziti da ga prijateljstva ne zavaraju, osobito ako se sklapaju s osobama suprotna spola, bez obzira na razloge; Sotona, naime, često prevari one koji ljube. Počinje se kreposnom ljubavi, ali, ako se dobro ne pripazi, najprije će se umiješati površna a onda i osjetilna te konačno putena ljubav; da, i u duhovnoj ljubavi ima opasnosti ne pazi li se dovoljno.
...
21. Savjeti i lijek protiv lažnog prijateljstva
Ah! reći ćeš, nije li nezahvalno tako naglo prekinuti prijateljstvo? O, blažene li nezahvalnosti koja nas čini Bogu milima! Ne, za ime Božje, Filotea, to što ćeš ljubavniku učiniti nipošto nije nezahvalnost već silno dobročinstvo; naime, kidajući svoje okove raskinut ćeš i njegove, jer isti su vas okovi sputavali.
...
22. Još nekoliko naputaka o prijateljstvu
Prijateljstvo zahtijeva uzajamnost, stalno viđanje i druženje, jer ako toga nema ono ne može ni nastati a još manje opstati. Zato se vrlo često uz uzajamne prijateljske odnose, neprimjetno i neposredno, javlja i razmjena osjećaja, sklonosti i dojmova. To se poglavito događa ako osobito cijenimo onoga koga ljubimo; jer tada prijatelju potpuno otvaramo svoje srce pa u njega ulaze i sve njegove sklonosti i dojmovi, bili oni dobri ili loši. Dakako, pčele koje skupljaju heraklejski med samo med i traže, no s medom iz nalipovih cvjetova sišu i otrovne tvari. U tome, dakle, Filotea, trebamo osobito revno držati se riječi Spasitelja naših duša a koje su nam naši stari ovako prenijeli: Budite dobri mjenjači i kovači novca; to jest, ne primajte s pravim i lažan novac ni loše zlato zajedno s čistim; odvojite dragocjeno od lošeg (Jr 15, 19); da, jer gotovo da i nema čovjeka bez mane. Pa, zašto onda od prijatelja, zajedno s njegovim prijateljstvom, prihvaćati i sve mane i nedostatke? Treba ga, dakako, voljeti unatoč njegovim manama, no mane mu ne smijemo ni voljeti ni prihvaćati; jer prijateljstvo zahtjeva razmjenu dobra a ne razmjenu zla. Kao što oni koji na rijeci Tajo ispiru zlato iz šljunka pa ga ponesu kući, a pijesak ostave na obali, tako i oni koji steknu dobra prijatelja moraju razlučiti pijesak njegovih mana i nedopustiti mu da im uđe u dušu.
...
To što ovdje govorim odnosi se samo na mane; no, kada je riječ o grijesima, njih kod prijatelja ne smijemo ni podupirati ni trpjeti. Naše bi prijateljstvo bilo jadno i zlo kad bismo gledali kako nam prijatelj srlja u propast a ne bismo mu pritekli u pomoć, kad bismo gledali kako umire od gnojnog čira a ne bismo se usudili čir britvom zasjeći i tako prijatelja spasiti.
