 |
| Korisnik s preko 1000 postova |
 |
Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
|
3.Korizmene nedjelja "A"
Evanđelje po Ivanu
4 5Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. 6Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. 7Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" 8Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. 9Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?"
Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. 10Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: `Daj mi piti`, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." 11Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? 12Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" 13Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. 14A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni."
15Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." 16Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." 17Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: `Nemam muža!` 18Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." 19Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. 20Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati."
21A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 22Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. 23Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.
24Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." 25Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve." 26Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" 27Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?"
28Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: 29"Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?" 30Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. 31Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!" 32A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete." 33Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" 34Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. 35Ne govorite li vi: `Još četiri mjeseca i evo žetve?
Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. 36Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. 37Tu se obistinjuje izreka: `Jedan sije, drugi žanje.` 38Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov."
39Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila." 40Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 41Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi 42pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."
Uh kako mi baš dobro leže ovaj sutrašnji odlomak,baš neki od odgovora na temama u podforumima koje sam danas čitao,su ovdje...
Žena Samarijanka...mogli bi reći za nju da je njezina pojava na neki način sporedna...naime ona nastupa u evanđelju svega jedanput i to samo u ovom Ivanovom odlomku...no ipak, ona nam puno toga upotpunjuje u dijalogu s Isusom...
Ponajprije saznajemo da nije vodila uredan obiteljski život...sigurno će s e mnogi diljem sutrašnji misnih čitanja,onako u sebi upitati...pa niej li čudno da se Isus obratio baš toj ženi za koju je znao da često mijenja muškarce,da mu ona dadne vode?
Ipak kako dalje teče razgovor saznajemo da one u biti i nije bila baš tjelesno nastrana....U samom Isusu odamh je dala naslutiti da je on vrlo neobičan čovjek,te je razgovor okrenula na duhovnu stranu...viidmo da je itekako dobro poznavala vjerske prilike u zemlji,tražila je mnoge odgovore na otvorena pitanja,i bila je vrlo spremna za jedan iskren duhovni razgovor...
U samom Isusu ponajprije je prepeoznala kad je od nje zaiskao vode,proroka,a malo kasnije i samog Pomazanika,Krista...vidimo kako je nakon te spoznaje vrlo hitro i istog časa otrčala u grad i postala gorljivom,mogli bi reći,vjeroučiteljicom...
Da me se krivo ne shvati,ali ako želimo biti i jesmo dobronamjerni, mogli bi razmišljajući zaključiti,da ta njezina neutaživost njezina tijela,je ipak bila samo vanjski izraz,njezine neutaživosti njezina duha za spoznajom i otkrivanjem pravog duhovnog smisla,cilja...
Ta žena je itekako zavrijedila svu našu pažnju,jer je Isusu pružila mogućnost da progovori o živoj vodi,koja teče u život vječni,da može progovoriti o hrani koji naši aposotli još ne poznaju,da progovori o poljima koji čekaju na žeteoce(sjetih se sada ovdje naših pjevača davnih godina VIS Žeteoci  ),da progovori o Bogu koji je Duh,i kojem će s e klanjati istinski klanatelji u duhu i istini..
Ovdje je vrlo važno uvijek i zasvagda,shvatiti, spoznati i znati,da taj naš Bog,nije vezan za brdo Gerazim u Samariji, niti je vezan za jeruzalemski hram u Judeji,nije vezan ni za bilo koje brdo ni za koji kraj...Taj Bog,ne ovisi,o aramjeskom,grčkom,latinsko, njemačkom,hrvatskom ili bilo kojem drugom jeziku.......On nije vezan za oltar okrenut prema narodu ili od naroda,nije vezan za biskupsku ili za fratrovu misnicu,nije vezan za oženjenog(grko-katolici) ili neoženjenog svećenika...
Bog nije vezan,niti za beskvasni ili kvasni kruh,nije vezan za pričeščivanje na ruku ili usta,nije u biti vezan za nikakv predmet ili obred koji bi do te mjere bio obvezujući da se bez njega ne bi moglo slaviti Boga...
Važno je dobro zapamtiti i imati na umu,raznorazni oblici,načini i predmeti potrebni za bogoslužje,uvijek zavrijeđuju našu pažnju iuvažavanje,ali treba znati da ih se ne smije poistovjećivati s Duhom...i za kraj samo da još kažem...Duh i istina mogu bez svakoga predmeta,načina ili obreda,ali isti tako važno je znati da je svaki taj predmet,način ili obred itekako isprazan bez Duha i Istine!
S poštovanjem,
Ljubi i čini što hoćeš!
`
|
|
Login
FAQ
Chat
Traži
i jako lijepo receno.
