www.tebe-trazim.com

Blago njima, jer ih je Gospodin našao dostojnima da ga proslave mučeničkom smrću.

Od svih liturgijskih boja uvijek mi je posebno draga bila crvena, koja se nosi na Veliki Petak (i Cvjetnicu) i na blagdane mučenika (a njih uistinu ima dosta u kalendaru). A jedan od najdražih svetaca mi je Sv. Stjepan, prvomučenik naše vjere:

Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu." Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!" Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to reče, usnu. (Dj 7,54-60)

Kojim smjerom ide ovaj svijet u globalu, uopće me neće začuditi ako se i u našem dijelu svijeta još za naših života opet bude umiralo za vjeru. Neka samo, jer ova dolje latinska izreka vrijedi za sva vremena do svršetka svijeta.

Sanguis Martyrum Semen Christianorum!

24/09/2008 17.53.30



Ne poznavati Pisma znači ne poznavati Krista

Nedostaje još samo nekoliko dana do početka sinode o Riječi Božjoj, koja će se održati u Vatikanu od 5. do 26. listopada. Sveti je Otac o tome govorio i na susretu s novoimenovanim biskupima, održanome u ponedjeljak (22. rujna) u Castel Gandolfu, i tom prigodom istaknuo kako svaki kršćanin treba staviti Riječ Božju u središte vlastita života.
Što o tome kaže nauk pape Benedikta XVI.?
Ne poznavati Pisma znači ne poznavati Krista – Papa često citira ove riječi svetoga Jeronima, podsjećajući na potrebu da svaki kršćanin živi u dodiru i osobnome razgovoru s Božjom Riječi koja nam je darovana u Svetomu pismu. Taj dijalog treba imati dvije dimenzije – upozorava Sveti Otac. S jedne strane to treba biti uistinu osobni razgovor, jer Bog sa svakim od nas razgovara kroz Sveto pismo, i ima poruku za svakoga. Sveto pismo ne treba čitati kao riječ iz prošlosti, nego kao Božju Riječ koja se obraća i nama; a trebamo nastojati i shvatiti što nam Gospodin želi reći – napomenuo je Sveti Otac na općoj audijenciji 7. studenog prošle godine. S druge pak strane, Sveto pismo valja čitati u zajedništvu sa živom Crkvom, kako se ne bi dogodilo da dajemo individualističko tumačenje koje je često uvjetovano vremenom i modom. Ne smijemo nikada zaboraviti da Riječ Božja nadilazi vremenâ
– istaknuo je nadalje Sveti Otac. Ljudska mišljenja dolaze i odlaze. Ono što je danas najmodernije, sutra će već biti staro. Riječ Božja je, naprotiv, Riječ života vječnoga; ona u sebi nosi vječnost, ono što vrijedi zauvijek. Noseći u sebi Riječ Božju, mi u sebi nosimo vječnost, život vječni – rekao je Papa.

Crkva ne živi od sebe same, nego od Evanđelja, i u Evanđelju uvijek i ponovno pronalazi smjerokaz na svojemu putu. To razmišljanje svaki kršćanin treba prihvatiti i primijeniti na samome sebi. Samo onaj koji prije svega sluša Riječ, može potom postati navjestitelj. On, naime, ne treba poučavati svoju vlastitu mudrost, već Božju mudrost koja pred očima svijeta često izgleda kao neka ludost – primijetio je Sveti Otac u govoru održanome 16. rujna 2005. godine, u prigodi 40. obljetnice konstitucije 'Dei Verbum'. Papa stoga napominje: Mi kršćani, trebali bismo se upitati nismo li možda postali prešutljivi? Ne nedostaje li nam možda hrabrosti kako bismo govorili i svjedočili… Našemu je svijetu potrebno to svjedočenje; on iznad svega očekuje zajedničko svjedočenje kršćana – napomenuo je, između ostaloga, Sveti Otac na Večernjoj Obraćenja svetoga Pavla, 25. siječnja prošle godine.

Papa Benedikt XVI. stoga poziva na prakticiranje Lectio divina, na razmatranje Božje riječi uz molitvu. Ono se sastoji u tome da dugo ostanemo nad biblijskim tekstom, čitajući ga i opet ga ponovno čitajući, gotovo „prežvakavajući“ ga, kako kažu oci, i cijedeći, takoreći, sav „sok“, kako bi nahranio razmišljanje i kontemplaciju, te poput životnoga soka natopio konkretni život – istaknuo je Sveti Otac u nedjeljnome nagovoru 6. studenog 2005. godine. Slušati Riječ postaje uzaludno ako ju se ne primijeni u praksi, a model za to je Marija koja je govorila i razmišljala Božjim riječima. Molimo za to da Crkva, poput Marije, bude poslušna službenica božanske Riječi, i da ju uvijek naviješta čvrstim pouzdanjem, kako bi cijeli svijet slušajući povjerovao, vjerujući se nadao, i nadajući se ljubio – rekao je Sveti Otac.

BIBLIJA DAN I NOĆ pod tim naslovom od jućer 5/10 do 10/10 na državnoj talijanskoj televiziji RAI EDU2 se čita ČITAVA BIBLIJA od Postanka kojega je počeo jučer čitati Papa Benedikt XVI do Apokalipse . 1200 čitaća (svečenika , časnih sestara, laika ,glumaca,Prenos je iz Rima Crkva Sv. KRIŽA ) U Crkvi je stalno asemblea koja sluša rijeć Božju . Svakih 90 minuta muzički interval

http://www.labibbiagiornoenotte.rai.it/ ... 5ad93.html
možete pogledati otvorite stranicu veb i na desnoj strani na crvenoj podlozi kliknite " guarda ......"

Vijesti iz Crkve: Inozemne Arhiva članaka

Pred svima neodgodiva obaveza naviještati Krista
[ 10.10.2008 ]

Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski misijski dan 2008. koji se obilježava u nedjelju, 19. listopada.


“Draga braćo i sestre!

U prigodi Svjetskoga misijskoga dana, htio bih vas pozvati na razmišljanje o žurnosti naviještanja evanđelja i u ovom našem dobu. Vjerovjesničko poslanje i nadalje ima apsolutni prioritet za sve krštene, pozvane na početku ovoga tisućljeća biti „sluge i apostoli Isusa Krista.

Moj časni prethodnik, sluga Božji Pavao VI., već je u apostolskoj pobudnici Evangelii nuntiandi rekao sljedeće: „da Crkva može naviještati Evanđelje, za nju je to zapravo milost i njeno poslanje, njena najdublja raspoznajna crta“ (br. 14). Kao uzor toga apostolskoga djelovanja, naročito mi je drago istaknuti svetoga Pavla, Apostola naroda, budući da ove godine slavimo poseban jubilej njemu posvećen.

To je Pavlova godina, koja nam pruža prigodu da se sprijateljimo s tim glasovitim apostolom, koji bi pozvan poganima naviještati evanđelje, kako mu je Gospodin navijestio: „Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!“ (Dj 22,21). Kako ne iskoristiti prigodu koju ovaj posebni jubilej pruža mjesnim Crkvama, kršćanskim zajednicama i svakom vjerniku ponaosob da sve do na nakraj zemlje šire navještaj evanđelja, snagu Božju na spasenje svakomu tko vjeruje (Rim 1,16)?


1. Čovječanstvo treba oslobođenje

Čovječanstvo osjeća potrebu za oslobođenjem i otkupljenjem. Cjelokupno stvorenje – kaže sveti Pavao – trpi i gaji nadu da će ući u slobodu djece Božje (usp. Rim 8,19-22). Ove riječi vrijede i u današnjem svijetu.

Stvorenje pati. Čovječanstvo trpi i iščekuje pravu slobodu, iščekuje drukčiji i bolji svijet, riječju, iščekuje „otkupljenje“. Također je duboko svjesno da novi žuđeni svijet podrazumijeva novoga čovjeka, podrazumijeva „djecu Božju“. Pogledajmo izbliza stanje današnjega svijeta.

Premda međunarodne okolnosti s jedne strane pružaju obećavajuće perspektive za gospodarski i društveni razvoj, s druge pak stane bude velike zabrinutosti glede same čovjekove budućnosti. Odnosi između pojedinaca i naroda nerijetko su označeni nasiljem; siromaštvo pritišće milijune stanovnika; zbog diskriminacija a katkada čak i progona iz rasnih, kulturnih i vjerskih pobuda brojne su osobe prisiljene pobjeći iz svojih zemalja i potražiti negdje drugdje utočište i zaštitu; tehnološki napredak, kada nema za cilj čovjekovo dostojanstvo i dobro niti solidarni razvoj, polako prestaje biti mogućim čimbenikom nade, štoviše, prijeti da dodatno zaoštri već postojeće neuravnoteženosti i nepravde.

Osim toga, odnos između čovjeka i okoliša izložen je stalnoj prijetnji poradi bezobzirnog korištenja prirodnih bogatstava, što ostavlja posljedice na čovjekovo tjelesno i duševno zdravlje. Čovjekova je budućnost izložena opasnosti i zbog raznoraznih nasrtaja na njegov život.

Pred tim prizorom ljude „spopada nemir te su rastrgani između nade i tjeskobe“ (Gaudium et spes 4) i sa zabrinutošću pitaju: što će biti od čovječanstva i stvorenog svijeta? Ima li nade za budućnost, ili bolje, ima li budućnosti za čovječanstvo? I kakva će biti ta budućnost?

Odgovor na ta pitanja nama vjernicima daje evanđelje. Krist je naša budućnost i, kao što sam napisao u enciklici Spe salvi, njegovo je evanđelje navještaj koji „mijenja život“, ulijeva nadu, širom otvara tamna vrata vremena i osvjetljava budućnost čovječanstva i svemira (usp. br. 2).

Sveti je Pavao dobro shvatio da čovječanstvo jedino u Kristu može naći otkupljenje i nadu. Stoga je osjećao žurnom i neodgodivom zapovijed da naviješta „obećanje života, života u Kristu Isusu“ (2 Tim 1,1), „nadi našoj“ (1 Tim 1,1), da svi narodi uzmognu biti subaštinici i sudionici toga obećanja po evanđelju (usp. Ef 3,6). Bio je svjestan da su bez Krista, ljudi „bez nade, jer su… 'neznabošci na svijetu' (Ef 2,12)“ (Spe salvi 3). Uistinu, „onaj tko ne pozna Boga, pa gajio on mnoge nade, zapravo je bez nade, lišen one velike nade koja je glavni oslonac u životu (usp. Ef 2,12)“ (ondje, 27).


2. Misija je pitanje ljubavi

Pred svima dakle stoji neodgodiva obaveza naviještati Krista i njegovu poruku spasenja. „Jao meni – kaže sveti Pavao – ako evanđelja ne navješćujem“ (1 Kor 9,16). Na putu u Damask on je iskusio i shvatio da su otkupljenje i poslanje djelo Božje i njegove ljubavi.

Nošen ljubavlju prema Kristu prolazio je putovima rimskoga carstva kao glasnik, apostol, širitelj i učitelj evanđelja, čijim se proglašavao „poslanikom u okovima“ (Ef 6,20). Iz ljubavi je Božje „svima bio sve da pošto-poto neke spasi“ (usp. 1 Kor 9,22). Promatrajući Pavlovo iskustvo, shvaćamo da je misijska djelatnost odgovor na ljubav kojom nas Bog ljubi.

Njegova nas ljubav otkupljuje i potiče nas na missio ad gentes; ona je duhovna snaga kadra učiniti da u ljudskoj obitelji rastu sklad, pravednost, zajedništvo među ljudima, rasama i narodima, za čime svi teže (usp. Deus caritas est 12). Stoga sam Bog, koji je ljubav, vodi Crkvu ususret čovječanstvu i poziva vjerovjesnike da piju s „onog prvog, iskonskog izvora koji je Isus Krist, iz čijeg je probodenoga srca potekla Božja ljubav“ (Deus caritas est 7).

Jedino se iz toga izvora mogu crpiti pozornost, nježnost, samilost, prihvaćanje, raspoloživost, zanimanje za probleme ljudi, kao i druge vrline potrebne navjestiteljima evanđelja da sve ostave i potpuno se i bezuvjetno posvete širenju miomirisa Kristove ljubavi u svijetu.


3. Evangelizirati uvijek

Dok i nadalje u brojnim dijelovima svijeta postoji urgentna potreba za prvom evangelizacijom, mnoge biskupije i ustanove posvećenog života muči nedostatak klera i pomanjkanje zvanja. Važno je, ipak, ponovno istaknuti da, unatoč postojećim teškoćama, Kristova zapovijed da se svim ljudima naviješta evanđelje ima prvorazrednu važnost.

Ničim se ne može opravdati usporavanje ili zastoj u naviještanju, jer „zadaća naviještanja Evanđelja svim ljudima tvori temeljno poslanje Crkve“ (Evangelii nuntiandi 14). Naviještanje je „još uvijek na svojim počecima i moramo se svim silama staviti u njenu službu' (Redemptoris missio 1). Kako se ovdje ne prisjetiti Makedonca koji se u snu ukazao Pavlu zaklinjući ga: „Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!“.

Bezbroj je onih koji danas očekuju naviještaj evanđelja, onih koji su žedni nade i ljubavi. Koliki se samo prepuštaju da ih snažno zaokupi vapaj čovječanstva za pomoću, te napuštaju sve radi Krista i ljudima prenose vjeru i ljubav!


4. Jao meni ako evanđelja ne navješćujem (1 Kor 9,16)

Draga braćo i sestre, „duc in altum“! Iziđimo na pučinu mora svijeta i, slijedeći Kristov poziv, bez bojazni bacimo mreže, pouzdani u njegovu stalnu pomoć. Sveti nas Pavao podsjeća kako nam propovijedanje evanđelja nije na hvalu (usp. 1 Kor 9,16), već dužnost i razlog radosti.

Draga braćo biskupi neka se svaki od vas, vodeći se Pavlovim primjerom, smatra „sužnjem Krista Isusa za… pogane“ (Ef 3,1), znajući da u teškoćama i kušnjama može računati na snagu koja nam dolazi od Njega. Biskup je posvećen ne samo za svoju biskupiju nego za spas čitavoga svijeta (usp. Redemptoris missio 63).

Pozvan je poput apostola Pavla ići onima koji su daleko i koji još ne poznaju Krista, ili još nisu iskusili Njegovu oslobađajuću ljubav; biskupova je zadaća učiniti misionarskom čitavu biskupijsku zajednicu rado pridonoseći, prema vlastitim mogućnostima, da svećenike i laike šalje u druge Crkve kako bi naviještali evanđelje. Na taj način missio ad gentes postaje povezujuće i objedinjavajuće načelo cjelokupne pastoralne i karitativne djelatnosti.

Vi, dragi svećenici, prvi biskupovi suradnici, budite velikodušni pastiri i poletni vjesnici evanđelja! Nisu malobrojni među vama koji su nakon enciklike Fidei donum, posljednjih desetljeća, otišli u misijske krajeve. Nedavno smo obilježili 50. obljetnicu te enciklike, kojom je moj prethodnik sluga Božji papa Pio XII. dao poticaj suradnji među Crkvama. Uzdam se da taj misionarski zanos neće nikada splasnuti u mjesnim Crkvama usprkos nedostatku klera koji muči nemali broj njih.

A vi, dragi redovnici i redovnice, čije zvanje ima snažni misijski biljeg, naviještajte evanđelje svima, naročito onima koji su daleko, dosljednim svjedočenjem Krista i radikalnim življenjem njegova evanđelja.

U širenje evanđelja ste pozvani sudjelovati na sve istaknutiji način također i svi vi, dragi vjernici laici, koji radite na različitim društvenim poljima. Pred vama se pruža složena i raznovrsna pozornica za naviještanje, to jest svijet. Svojim životom svjedočite da kršćani 'pripadaju novome društvu, koje se nalazi na cilju puta kojim sada zajedno kroče i čiji se obrisi mogu već unaprijed razabrati na njihovu zemaljskom putovanju“ (Spe salvi 4)


5. Zaključak

Draga braćo i sestre, neka vas proslava Svjetskoga misijskoga dana potakne sve da obnovite svijest o žurnoj potrebi naviještanja evanđelja. S velikim zadovoljstvom ističem doprinos papinskih misijskih djela evangelizacijskoj djelatnosti Crkve.

Zahvaljujem im za potporu koju nude svim i naročito mladim zajednicama. Ona su valjano sredstvo za animiranje i misionarsko oblikovanje puka Božjega i podupiru zajedništvo osoba i dobara između raznih dijelova Mističnoga tijela Kristova. Milodari koji se u svim župama na Svjetski misijski dan prikupljaju, neka budu znak zajedništva i uzajamne skrbi među Crkvama.

Neka se, na kraju, u kršćanskome puku sve više jača molitva, to bitno duhovno sredstvo da se među svim narodima raširi svjetlo Krista, to „Svjetlo“ koje prosvjetljuje „tmine povijesti“ (Spe salvi 49). Dok Gospodinu povjeravam apostolski rad misionara, Crkava raspršenih po svijetu i vjernika zauzetih u raznim misijskim djelatnostima, zazivajući zagovor apostola Pavla i Presvete Djevice Marije, „živoga kovčega Saveza“, Zvijezde evangelizacije i nade, svima udjeljujem apostolski blagoslov.”
(kta)

[ 10.10.2008 ] Pred svima neodgodiva obaveza naviještati Krista
[ 10.10.2008 ] Benedikt XVI. o Piju XII.
[ 8.10.2008 ] Najavljen Papin posjet rimskoj Gradskoj skupštini
[ 8.10.2008 ] 'Potrebno je drugačije propovijedati!'
[ 8.10.2008 ] Papina redovita audijencija srijedom
[ 7.10.2008 ] Vatikanska policija u Interpolu!
[ 7.10.2008 ] Kardinal Bozanić govorio o Bibliji i Europi
[ 6.10.2008 ] Biskupska sinoda započela s radom!
[ 6.10.2008 ] Nastavljaju se ubojstva kršćana u Indiji!
[ 6.10.2008 ] Biblijski maraton u povodu Biskupske sinode
[ 5.10.2008 ] Otvorena Biskupska sinoda o riječi Božjoj
[ 3.10.2008 ] Papa: 'Crkva ne nameće katoličku vjeru'
[ 2.10.2008 ] Izabran novi generalni tajnik CCEE-a
[ 28.9.2008 ] Dan turizma
[ 28.9.2008 ] Zapaljena kuća Misionarki ljubavi u Indiji
[ 27.9.2008 ] Židovski rabin govorit će na Biskupskoj sinodi
[ 26.9.2008 ] Tema sjednice CCEE-a odnos Crkve i medija
[ 26.9.2008 ] Papa o ulozi katoličke škole u odgoju mladih
[ 26.9.2008 ] Benedikt XVI. s članovima pokreta Retrouvaille
[ 24.9.2008 ] Papa o sukobu na Kavkazu






Bl. Ivan XXIII., papa
Bl. papa Ivana XXIII., Papa Dobri, osvojio je cijeli svijet svojom dobrotom, jednostavnošću i smislom za humor. Drugim Vatikanskim saborom posadašnjio je Crkvu i dao novi zamah ekumenizmu.
Detaljan pregled članka



Marijine žalosti
Autorica: s. Robertina Medven
Detaljan pregled članka





Na web stranicama HKR-a najčeše
čitam vijesti
preslušavam program iz Arhiva
pretražujem raspored programa
slušam program "uživo"
čitam najave emisija
tražim kontakt informacije
Pregled statistike ankete



1. Kefa: Jedina
glasova: 260
2. Kefa: Glas iz pustinje
glasova: 79
3. Kefa: Kraljice neba Marijo
glasova: 72
4. Kefa: Ptica nebeska
glasova: 38
5. Kefa: Na Sionu mir
glasova: 37
Glasujte klikom na pjesmu



1. HKR Hit Express!: Utorkom od 22.30! glasova: 13
Glasujte klikom na pjesmu.

Nastavljajući kateheze posvećene učenju sv. Pavla, Papa govorio o Pavlovu shvaćanju Crkve


Vatikan, (IKA) – Papa Benedikt XVI. je i danas tijekom opće audijencije na Trgu Svetog Petra, na kojem se okupilo tridesetak tisuća hodočasnika, nastavio tumačiti učenje sv. Pavla. Osvrnuo se posebno na Pavlovo poimanje Crkve te istaknuo kako je Crkva sastavljena od mjesnih crkvenih zajednica. Crkva nije samo građevinski objekt, već Božji hram. Crkva nije samo neka organizacija, već postaje stvarno Kristovo tijelo u sakramentu Euharistije, u kojoj svi primamo njegovo tijelo. Pojam Crkve nalazimo prvi put u poslanici sv. Pavla Solunjanima, rekao je Papa i primijetio kako Bog ne stanuje u građevinskim objektima sagrađenima od kamena. Mjesto Božje nazočnosti u svijetu su zajednice vjernika. To je hram po kojemu Bog dolazi u svijet. Crkvena stvarnost ide mnogo dalje od socioloških poimanja. To je jedinstvo svih krštenika u Kristu. Pojam Crkve ima višedimenzionalno značenje, naznačuje Božje skupštine na određenim mjestima. Istodobno obuhvaća i cijelu opću Crkvu, objasnio je papa Ratzinger, koji je 13. listopada sudjelovao u bazilici Sv. Pavla izvan rimskih zidina na koncertu, koji je njemu u čast i u čast sinodskih otaca priredila Bečka filharmonija.
Pozdravljajući glazbenike, Papa je usporedio Crkvu sa zborom i orkestrom te primijetio: "Slušajući glazbu ovdje u bazilici Sv. Pavla, spontano mislim na njegovu prvu poslanicu Korinćanima, u kojoj Pavao uspoređuje Crkvu s ljudskim tijelom, na kojem su razni udovi, vrlo različiti među sobom, neizbježni za dobro funkcioniranje. Orkestar i zbor su sastavljeni od različitih instrumenata odnosno glasova. U skladnoj glazbi daju melodiju koja se sviđa ušima i duhu".
Poželjevši srdačnu dobrodošlicu hrvatskim hodočasnicima okupljenim na Trgu Sv. Petra, a na poseban način župljanima župe Gospe od Anđela iz Trogira te skupini vjernika iz Hrvatske katoličke misije u Nizozemskoj, Papa je izrazio nadu da će njihova vjera u Krista Gospodina biti čvrst oslonac i sigurnost kao što je bio i svetome Pavlu.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=LVM6573Zz1Q&feature=related[/youtube]

24/10/2008 17.36.49

Treba „očovječiti medicinu“ podupirući „terapijski savez“ između liječnika i pacijenta


Treba „očovječiti medicinu“ podupirući „terapijski savez“ između liječnika i pacijenta – to je bila ideja vodilja Papina govora upućenog 20. listopada sudionicima na kongresu talijanskih kirurga.
Papa je ustvrdio da dostojanstvo bolesnika treba očuvati te da tehnologija u liječenju trpeće osobe ne može zamijeniti ljubav.
Komentirajući govor Benedikta XVI. u razgovoru za naš radio profesor Vincenzo Saraceni, predsjednik udruge 'Talijanski katolički liječnici', rekao je kako je srž Papina govora poštovanje bolesnikova dostojanstva. Poštovanje bolesnika znači poštovanje njegova dostojanstva.
Bolesnik ponekad osjeti da je nedostojan, a to ovisi o liječnikovu pristupu bolesniku.
Bolesnici katkad osjećaju da liječnici ne uzimaju u obzir njihove uvjete. Stoga je prije svega potrebno poštovanje dostojanstva te poštovanje bolesnikove povijesti.
Papa čak ističe kako prihvaćanje bolesnikove povijesti može liječniku pomoći u boljem određivanju dijagnoze.
Nama se liječnicima ponekad žuri, nemamo strpljivosti slušati, a veoma je važna i povijest obitelji. Kontekst je također temeljni poziv na poštovanje pacijenta – istaknuo je profesor Saraceni.

Na primjedbu kako valja sklopiti terapijski savez između liječnika i pacijenta, rekao je kako je bitna uzajamna solidarnost: liječnik i pacijent moraju priznati vlastitu krhkost i vlastitu sudbinu.
Solidaran odnos može postati savezni odnos ako je obojici stalo do bolesnikova dobra. Ali, s jedene strane je bolesnik koji ima pravo – kako Papa kaže – na samoodređenje, ali to samoodređenje je očito usmjereno na dobro osobe. S druge pak strane je liječnik koji odgovorno mora predlagati, ali uvijek za dobro osobe.
Sveti Otac spomenutim izrazom želi još jednom istaknuti veliko poštovanje: liječnik predlaže terapijsko rješenje koje pacijent treba prihvatiti, odobriti, jer im je obojici zajednički nazivnik, a to je dobro osobe – rekao je Saraceni.

Na upit što učiniti da se bolesnika ne pretvori u stvar, rekao je kako je to veoma teško izbjeći zbog, nažalost, prevladavajuće kulture u medicinskom području, zbog kulture neutralnosti.
Opasnost je u tome što se bolest može shvatiti nekom vrstom pokvarena mehanizma, a terapiju automatsko pokretanje mehanizma koji se zaglavio. Takav pristup bolesnika pretvara u predmet.
To je dakle poistovjećivanje bolesnika s njegovom bolešću, odnosno s biološkim mehanizmom koji se na neki način zaglavio.
Kada naprotiv govorimo o odnosu, govorimo o prihvatu bolesnikove povijesti, govorimo o savezu: očito je da je tada u središtu ljudska osoba a ne bolest – zaključio je profesor Saraceni.

27/10/2008 9.54.33
Dramatičan apel za mir, pravdu i vjersku slobodu u Svetoj zemlji, Libanonu, Iraku i Indiji Benediktu XVI. su u petak popodne predali poglavari Istočnih katoličkih crkvi koji sudjeluju na Biskupskoj sinodi.


Dramatičan apel za mir, pravdu i vjersku slobodu u Svetoj zemlji, Libanonu, Iraku i Indiji Benediktu XVI. su u petak popodne predali poglavari Istočnih katoličkih crkvi koji sudjeluju na Biskupskoj sinodi. Apel naslovljen „Krist je naš mir“ traži od državnika da podupru kršćanske manjine koje su u tim zemljama i trpe zbog nasilja i siromaštva.
Ovo je ponizan i veoma brižljiv apel – istaknuli su potpisnici dokumenta. U srcima osjećamo strepnju zbog patnje brojnih naših sinova i kćeri na Istoku: djece i mladih; osoba u krajnjoj teškoći zbog dobi, zdravlja i bitnih duhovnih i materijalnih potreba; obitelji klonulih zbog neizvjesne sadašnjosti i budućnosti. Osjećamo dužnost biti tumači njihovih opravdanih očekivanja da svakome bude zajamčen život u probitačnom društvenom suživotu – stoji u dokumentu.
Predstavnici Istočnih katoličkih crkvi zahvaljuju Svetome Ocu što je često podigao svoj glas u korist istočne braće i sestara kako bi mogli živjeti u miru, slobodi, istini i ljubavi.

Mir je djelo pravde. On je imperativ od kojega ne možemo niti želimo bježati. Zahtijevamo stoga, poglavito za Svetu zemlju, u kojoj se rodio Krist Otkupitelj, te za Libanon, Irak i Indiju mir u pravdi, čiji je jamac stvarna vjerska sloboda. Bliski smo onima koji trpe zbog kršćanske vjere i svim vjernicima ometanima u ispovijedanju vjere. Iskazujemo poštovanje kršćanima koji su nedavno izgubili život poradi vjere u Gospodina – stoji u dokumentu u kojem potpisnici zahtijevaju: da svi u svakodnevnome životu poštuju i prihvaćaju drugoga; da vjerski poglavari propovijedaju i podupiru takvo držanje, umnažajući pothvate uzajamnoga upoznavanja i dijaloga; da međunarodna zajednica i državnici na zakonodavnoj razini jamče pravu vjersku slobodu odbacujući svaku diskriminaciju a podupirući one koji su zbog vjerskih razloga primorani napustiti svoju zemlju. Dokument citira želju Benedikta XVI. očitovanu 9. lipnja 2007. godine tijekom posjeta Zboru za Istočne crkve. Neka Crkve i kršćani ostanu tamo gdje ih je po rođenju postavila Božja providnost; oni zaslužuju ostati tu zbog svoje nazočnosti od samih početaka kršćanstva. Oni su se tijekom stoljeća isticali po neprijepornoj i nedjeljivoj ljubavi prema vlastitoj vjeri, svome narodu i svojoj zemlji – rekao je tada Sveti Otac.

Na veoma tešku stanje kršćana u Svetoj zemlji u razgovoru za naš radio osvrnuo se latinski jeruzalemski patrijarh Fouad Twal. Svaki dan živimo u dramatičnoj situaciji: to je križ za sve ustanove, za čitavu Crkvu, za obitelji, za svaku osobu. Taj križ nas podsjeća na ono što je rekao Gospodin kad nam je obećao mir. Njegov mir nije mir političara, koji ga ne žele ili ne mogu ostvariti. Njegov mir je nutarnji spokoj, uvjerenje da nam On nikada neće uskratiti svoju milost, praštanje, ljubav i potporu. Stoga svoju snagu i svoj optimizam ne crpimo iz teških i dramatičnih okolnosti u kojima živimo, nego iz zajedništva s Njim, znajući da nitko bez križa, našega svagdanjeg kruha, ne može ljubiti Svetu zemlju. Osim toga, tješi nas bujica hodočasnika koje dovode biskupi. To je lijepo, zaista je lijep osjećaj crkvenoga zajedništva s općom Crkvom. Osjećam dužnost posebno zahvaliti Crkvi u Italiji, talijanskim biskupima koji dovode velike skupine hodočasnika; radost je živjeti s njima, moliti se s njima i za njih. Svima zahvaljujem – rekao je patrijarh.
Na upit što Sinoda može učiniti za Svetu zemlju, rekao je kako prije svega žele mir; da se svi zauzmu za mir, da se svi osjete suodgovorni za kršćansku zajednicu u Svetoj zemlji, za njezin opstanak i sigurnost; kršćanima u Svetoj zemlji jedino tako možemo vratiti pouzdanje i izbjeći kršćansko krvarenje, iseljavanje naših kršćana. Ostalo nas je malo, jedna šačica, ali Gospodin je s nama, uzdamo se u njegovu milost – zaključio je patrijarh Twal.
Stanje kršćanske manjine u Iraku sve je dramatičnije iz dana u dan. Osvrnuvši se na dramu kršćana u Iraku u razgovoru za našu radio postaju babilonski kaldejski patrijarh Emmanul III. Delly rekao je kako irački kršćani žele moralnu potporu od svih odgovornih u svijetu, da oni učine sve moguće za mir i red u napaćenoj zemlji. Odlučno se protivim da se kršćane iz Iraka preseli u druge zemlje, ne želimo Irak bez kršćana. Oni su domorodci i bitna sastavnica iračkoga naroda. Nije dobro protjerati ih iz Iraka i naseliti u neku drugu zemlju. Ne nedostaje Iraku bogatstvo, jer Irak je bogata zemlja, nego mir i red. Odgovorni zapadnih snaga u Iraku mogu uvesti mir i red kojih u Iraku nema. Prije se nitko nije zanimao za Irak, ali otkad se otkrilo da je to bogata zemlja, svi se zanimaju. Nitko ne bi mario za Irak da je siromašna zemlja– zaključio je patrijarh zahvaljujući svima na moralnoj i materijalnoj potpori.