www.tebe-trazim.com

Draga Ivana,

evo ja nikad nisam osjetila jačinu zanosa i ljubavi prema Isusu na način na koji čujem da vi to doživljavate - nikad nisam gorljivo molila satima, rijetko sam kad plakala, darove poput jezika ili počivanja u Duhu nemam...Uglavnom, nikad nisam bila na takvom zanosnom i prelijepom stupnju ljubavi prema Isusu o kakvom čujem da vi pričate (i žao mi je što nisam još to osjetila...baš bih voljela).
No, ipak sam itekako svjesna da je Isus nazočan svake sekunde. I kad Ga uopće ne osjećam, ja se ponašam baš kao da Ga osjećam - znam da me njegov blag pogled pažljivo motri... Osjećam Njegovu ljubav. I dajem Mu svoju koliko god mogu.
Mora da je jako teško i zbunjujuće nakon žara i čežnje za Isusom i molitvom osjetiti nešto poput umora i ravnodušnosti. Mene je golema i neopisiva tuga uhvatila na sam Božić (ne znam jesam li ikad bila tužnija nego ovaj Božić - a sve bez razloga...). Taj mi se dan učinilo da možda čak ni Boga nema, da ne postoji... Sve mi je bilo besmisleno i jaaako naporno - pogotovo molitva. Činilo mi se da Isusa možda ipak nema... Nekoliko dana mi je sve bilo besmisleno i u sve sam sumnjala. Jedina molitva koju sam mogla moliti je bila rečenica: "Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!" Gorljiivo i plačući sam to ponavljala cijeli dan...ali tuga nije prošla...Tek za nekoliko dana je sve opet postalo smisleno i lijepo. To bih mogla usporediti s osjećajem duhovne tame.

Kod mene je sve nekako "osrednje" kad je u pitanju ljubav i čežnja prema Isusu - nikad ekstaza, ali nikad ni nepodnošljiva duhovna suhoća. No, uvijek je prisutan osjećaj da je Isus uz mene i želja i vjera da samo Njemu pripada prvo mjesto u mom životu.

Mislim da je dobro u situacijama duhovne krize ili tame ne kriviti sebe i ne se forsirati. Moja je molitva bila tek puko nevoljko recitiranje kad bih bila ravnodušna prema Isusu - više ponekad vrijedi jedna rečenica nego sati molitve...Pokušaj ono: molitva srca... Nemoj se forsirati - ako ti se ne da ići svaki dan na Sv. misu - ne idi...Nije to imperativ...Nećeš Isusu biti manje draga ako ideš na misu npr. samo dva puta tjedno... Ne treba na silu izmoliti sve molitve koje inače molimo, a trenutno ne možemo...često je jedna rečenica iz srca i iskreni vapaj za Isusom vredniji od trideset raznih molitava...

Sigurna sam da će tvoj umor i nedostatak zanosa brzo proći... A ako i ne bude više onog jakog zanosa - nema veze...To je poput zaljubljenosti: nakon početnog žara ostaje nam mirna i duboka Ljubav...prelijep osjećaj sigurnosti da je naš Isus i dalje s nama...pa i onda kad Ga ne osjećamo...

evo i mene...

suhoća duhovna....i mene je zahvatila... sramila sam se sama sebe, teško mi je ikome reci iskreno da sam tužna, da mi je teško, i da me katkad sumnje more ... boli srcei duša.... jer svi su navikli da mi je suuuper i da sam uviiijek sretna jer imam Nebeskog Oca uz sebe...

nemogu moliti krunicu, ne mogu moliti za druge, ne mogu postiti,
osijecam "napade" sa dosta strana...bas napade a nemogu ih objasniti jer da to nekom svom kažem rekao bi da sam luda....
osjecam kako me sumnje napadaju, sunje vezane uz ispravnost svojih odluka... mješaju mi se - jesam li poslušala Božji glas ili glas zloga jer vec me par puta prevario pa sam skeptična....

sad sam tu vidjela da nisam sama u toj duhovnoj suhoći... i da ce opet doci ONA radost jer shvacam da je ONA DAR Boga, ne moja volja i snaga već njegov DAR...


i kako Ela kaže: zaluđenost je prošla i zaljubljenost je prošla, znam da je nastupila LJUBAV prema Gospodinu,

jel ispravno reci:
Nema te stvari i toga na ovom svijetu što bi me odvojilo od moga BOGA !!! ??

strah me da ako to kažem a tako i mislim, da me nebi snašle nekakve kušnje nepodnošljive, jer kad god sam rekla : nema toga na ovom svijetu.. i svladalo me... (npr.opet sam počela pušiti nakon što me Isus oslobodio prije 1.5godina)

Hvala na onim pravilima od sv. Ignacija!!!


Mnogo mi znaće ovdije vaša iskustva....
BVB!

Hmm, Ignacije u 5. i 6. pravilu (1. tjedan) savjetuje upravo suprotno. Da ne mijenjamo ništa što smo činili prije suhoće. Dapače, savjetuje da se aktivno suprostavimo suhoći i molimo više.

pravi post, poslan u 3:33
Budni budimo.....

Ok, Timoteju , slažem se sa sv. Ignacijem!
Bilo bi lijepo kad bismo u tim danima duhovne suše imali snage ipak otići na Sv. misu i ponašali se baš kao i dan prije nego je nastupilo to teško razdoblje.

Bit ću od sad budnija!!

Dragi moji...molite ...uporno molite i uporno idite na Sv. Misu...
isplatit će vam se strostruko...

Draga Ivana, vec znas da je stanje u kojem se nalazis normalno i jedini nacin da ostanes u Bozjoj blizini jeste da molis, ides na Svetu misu i svaki trenutak prikazujes Gospodinu, trazis od Njega da te vodi, da bude uz tebe, kazes Mu da Mu se dajes cijela i svaki dan to isto pokusavas provoditi u zivotu.
Tako sam ja izasla iz svoje krize. Nakon sto sam nanovo rodjena bila sam u zanosu, lebdjela sam i bila sva Bozja. Onda su pocele prevladaviti neke svjetovne stvari u mom zivotu, te nisam nalazila vremena za Boga nikako. Tu je bilo i pogresno drustvo, pogresan nacin zabave, uglavnom sve pogresno i GRESNO.
Vec sam rekla u svom svjedocenju kako sam bila suha dok sam ponovo pokusala pronaci Njega u svom zivotu, ali ta suhoca je, sada vidim, imala dublji razlog. Bila je tu da me kusa, Bog mi ju je dao da me ucvrsti u vjeri, povjerenju u Njega i ljubavi.
NEMOJ ODUSTATI, Isus kaze: BDIJTE I MOLITE!!!!!!!
Nemoj traziti da Bog uvijek daje tebi, daj i ti njemu, daruj Mu sebe. Slavljenje je tako divan nacin darivanja Boga, ti si koliko znam u istoj molitvenoj kao i ja, i ako si bila veceras mogla si cuti sto je fra Tomo govorio o vaznosti slavljenja.
Mene je opet podsjetio na to koliko sam zapravo mlaka prema Bogu i opet je u meni Bog preko fra Tome probudio zelju da Mu ugodim, da Ga slavim, hvalim, blagoslivljem, budem Njegova...i kad se to stvarno dogodi znam da ja necu biti zasluzna za to, jer milost je Njegova jedini spas.

Takodjer to draga sestrice preporucam Duhovne vjezbe sv. Ignacija, koga je netko tu vec spomenuo. Ja ih trenutacno obavljam, a opet ce poceti u listopadu ove godine. Ima dosta ljudi sa molitvene koji ih obavljaju. One ce te jos vise pribliziti Bogu, dati ti disciplinu u molitvi i blagosloviti svaki tvoj dan.
Uffff ja se raspricala
Bog te blagoslovio i bio uvijek uz tebe...u mojim si molitvama

jao predivni ste....hvala vam svima puunooo na ovako detaljnim odgovorima.. ..zaista pomazete...

..sinoc sam bila na molitvenom susretu..svecenik je onako forsirao slavljenje..i bas sam se predala..predivnos am slavila Gospodina..i opet osjetila onu vatru Duha Svetoga kako me ispunjava..

..mozda isto ovo sto je zozy napisala..kada molimo za druge da prvo molimo Boga da nam da snage za to..ja to nisam radila..a moje molitve su iskljucivo za druge..iskreno neznam kad sam se za sebe pomolila..sad cu se malo vise sebi posvetiti

...ma nesumnjam ja da je Gospodin uvijek uz mene..osjetila ga ja ili ne..al znate kad se to dozivi uvijek bi da je tako..al sta..SUTI I MOLI..I VJERUJ

MOLITE,MOLITE i SAMO MOLITE.STO VISE MOLITE I VJERUJETE U ONO STO MOLITE BOG CE VAS USLISATI I SUHOCE CE NESTATI.SVETA MISA LIJEK JE ZA SVAKU DUSU.IDITE NA MISE I MOLITE.AMEN



ISUSE UZDAM SE U TEBE

Ja bih još dodala ispovjed, česta ispovjed, savladavati grešnu narav,post, praštanje i djela milosrđa, blago i ponizno srce!
Težimo svim ovim krepostima, neka nam Bog pomogne i milost Božja, Duh Sveti nas vodio u svemu!