www.tebe-trazim.com

Bilo bi nepravedno i nerealno očekivati od tebe da se smiriš i ignoriraš situaciju oko sebe, mislim na tvoje bližnje oboljele ili umrle od zloćudnih bolesti...jer i sam Bog kaže na jednom mjestu...pomogni si a i ja ću ti pomoći
Nisam trenutno u mentalnom niti duhovnom sklopu da ikome dijelim savjete ili nekoga tješim jer i sama sam u problemima duhovne krize...ali vjerujem da nas Bog uistinu nikada ne napusti...samo trebamo pronaći razloge zbog kojih smo udaljeni od njega
No nevezano za mene postoji nekoliko činjenica koje su nepobitne.
Jedna od njih je da nam niti jedna bolest ovoga svijeta ne može nauditi niti približno onim granicama koje si mi zamislimo - jer kakvog god zdravlja bili svi smo osuđeni što se tijela tiče na isto a to je propadanje ovozemaljskog tijela - stoga se ne treba bojati smrti već onoga što slijedi nakon nje. Zato neka te vode misli kao ova - RADI KAO DA ĆEŠ ŽIVJETI VJEČNO A MOLI KAO DA ĆEŠ UMRIJETI SUTRA.


Druga je činjenica da najveći broj ljudi na kugli zemaljskoj ipak ne umire od zloćudnih bolesti već od nekih sasvim drugih npr. kardiovaskularnih - razlika je u patnji i dužini trajanja- jer velika većina nas ipak nije spremna patiti tjelesno ni malim dijelom kao što je patio Krist za naše spasenje. Genetika je samo faktor rizika kao i pušenje, svakodnevno udisanje smoga i ovog prekrasnog gradskog zraka, prejedanje ili gladovanje itd. Zato neka ti odlazak liječniku - jer i njega nam je dao Bog bude ciljan i namjenski - bilo redovite kontrole ili preventivno ali ne stihijski čim te nešto štrecne.

Treća je činjenica da nam bol kao takva nikako nije neprijatelj, ona nam nešto govori ili na nešto upozorava. Nije svaka bol ujedno i bolest. Više od 90% bolova samo su senzacije ovog našeg slabog tijela punog nedostataka - ako predugo stojimo bole nas noge ili trgaju listovi ali nemamo zato neku bolest nogu; ako se nezgodno okrenemo promjeni se stabilnost kralježnice praćena bolom ali nemamo zato nikakvu bolest. Sjeti se samo kako užasna bol može biti u vratu ako smo se kako bi se reklo krivo zaležali i još k tome traje i danima- ali nema tu bolesti. Zato prihvati govor svoga tijela kao dio neverbalne komunikacije sa samim sobom.

I tako dođoh do najveće činjenice a ta je da nam je STRAH najveći rak današnjice, najteža, najgora, najrazornija, neobjašnjiva u potpunosti i teško izlječiva, razarajuća za tijelo i dušu, opaka bolest koja nam odnosi dragocjenu životnu energiju. Zato se molimo da nam Gospodin podara taj dragocjeni...mir...mir iz kojeg proizlazi ono naše dobro...mir kojeg kad nemamo sve nam je pre..prenešto
Stoga molimo zajedno da nam ga vrati naš premili Gospodin...meni koja ga tražim već dugo, tebi kojoj će sigurno donijeti olakšanje...a i svima koji su ga potrebiti

...i još nešto Katice...mi kršćani ne bojimo se smrti ovozemaljskog tijela...za nas ona znači susret s njim...ponovno rođenje u kojem će mo ponovno biti sjedinjeni s onima za koje mislimo da smo ih izgubili i s onima koje ćemo tamo čekati kao što nas čekaju naši najmiliji...

Draga Katice,

kako si?Nisi nam se dugo javila.Kako je prošlo sa pretragama?

U našim si molitvama.